Neovisni novinarski portal
3.4.2020.
KOMENTARI / POLITIKA
Ima tu nešto : To smo mi, Hrvati

Ima tu nešto :
To smo mi, Hrvati

Piše: Renato Baretić

vladaNemojte mi samo glumiti iznenađenje kad Tomislav Karamarko uspije u “preslagivanju” saborske većine. Znamo se.

Tomislav Karamarko već je nekoliko godina, po svim anketama, najmanje omiljeni (da ne kažem baš “najomraženiji”) političar među građanima ove zemlje. Štoviše, razmak između njega i drugoplasiranog (navodno postojećeg) Zorana Milanovića sve je veći iz dana u dan.
Tomislav Karamarko ima nekoliko repova iz povijesti svoje bivše tvrtke “Soboli”. Jest, repovi su kupirani koliko se god moglo, ali i dalje mašu, kao nad stražnjicom veselog boksera.

Karamarkov savez s družbom ambicioznih provincijalaca

Tomislav Karamarko ima suprugu koja je, iako na prvi pogled nema ni približno potrebne kvalifikacije, bila dobro plaćana kao važna suradnica čovjeka koji je svojim djelovanjem, najmanje na dvije razine, u ozbiljnom sukobu s pozitivnim zakonskim propisima i strateškim interesima Republike Hrvatske. U nekoliko godina zajedničkog života u grešnoj predbračnoj vezi, ona je samo tim honorarima zarađivala za, otprilike, petinu više no što je Tomislav Karamarko u kuću donosio kao (nevidljivi, doduše) zastupnik u Saboru Republike Hrvatske.
Tomislav Karamarko, unatoč dobrim rezultatima svoje stranke i njezinih kandidata na nekoliko prethodnih izbora, nije uspio dobiti dovoljno biračkih glasova da osvoji vlast u parlamentu i vladi – dapače, bio je na rubu ponora i totalnog debakla – pa je sklopio savez s na brzinu sklepanom družbom ambicioznih provincijalaca. Sklapanjem tog saveza, bio je prisiljen odustati i od funkcije premijera, te je prepustiti, iz šešira izvučenom, bezličnom poslovnjaku koji hrvatskim barata i slabije nego Karamarko elementarnom matematikom.
Tomislav Karamarko nastavio je i kao potpredsjednik vlade – premda mu je friško ovjenčana supruga raskinula ugovor s donedavnim izdašnim poslodavcem – zagovarati luzersko povlačenje (praktično, priznanje poraza u tek započetoj bitki!) iz strateški silno važne arbitraže oko upravljanja Inom. Zašto kažem da je strateški silno važna? Pa eto, na primjer, ukoliko Hrvatskoj, ne daj bože, opet zatreba angažiranje svih raspoloživih tenkova, vojnih transportera, kamiona, plovila i letjelica – od koga ćemo kupovati gorivo ako više nemamo nacionalnu naftnu kompaniju? Od Mađara? Od Rusa? Tko bi u tom slučaju stručno i vješto zagovarao hrvatske interese na legalnom ali i crnom tržištu crnog zlata, Mađari ili Rusi? Nisam paranoik, ali ozbiljne države vode računa i o takvim stvarima, bez obzira na to jesu li u vrhu vlade konzervativci ili liberali, ljevičari ili desničari.

Kalif umjesto kalifa

Tomislav Karamarko, političar koji je javno moral proglasio relativnom kategorijom, nakon otkrivanja tog frendovsko-bračno-lobističkog angažmana, za izdašan honorar a na štetu nacionalne naftne kompanije, u bilo kojoj bi suvisloj državi na mjestu prvog potpredsjednika vlade mogao opstati najdulje do početka večernjih vijesti na nacionalnoj televiziji. U državi nesuvisloj poput Hrvatske u zadnjem polugodištu, međutim, on uredno smije spletkariti i sanjariti o tome da konačno, mimo izbornih rezultata, postane kalif umjesto kalifa kojeg je onomad sam izvukao iz turbana.
Tomislav Karamarko smije, skupa sa svojim odanim pobočnicima, u tu svrhu pokušati izvesti takozvano “preslagivanje” saborske većine, što je samo novogovorna skraćenica za otvoreno, sad više ni najmanje prikriveno, pretvaranje zakonodavne i izvršne vlasti u grotlo najprljavije političke korupcije. Oni to smiju, pred našim očima, barem pokušati.
Tomislav Karamarko to pokušava, jer zna da smije. I nemojte mi samo glumiti zaprepaštenost kad mu pokušaj i uspije. Znamo se, ljudi. To smo mi, Hrvati.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI