Neovisni novinarski portal
23.11.2020.
KULTURA
(Foto: MDF/Duško Jaramaz)

Hoće li nas ZAMP kazneno teretiti i za pjevanje pod prozorom?

(Foto: MDF/Duško Jaramaz)

Piše: Franka Štrkalj

(18 godina, novinarka Biltena MDF-a)
(Foto: MDF/Duško Jaramaz)

(Foto: MDF)

Jučer je predstava na Ljetnoj bila vrhunska. Napokon i ove godine jedna od onih koje lako zainteresiraju sve uzraste, a pogotovo srednjoškolce. Ti to ne možes znati, jer, naravno nisi bio tamo. Da te netko slučajno vidi da si posjetio događaj u sklopu festivala koji u svom nazivu ima ”dječji” ne znam kako bi se ujutro u podne pojavio na kavi s ostatkom svojih prijatelja kulera koji isto tako, naravno, ni u ludilu ne bi proletjeli kroz festivalski program pa da predstave poput ove po običaju ne prođu bez ijednog tinejdžera kojima su nadobudno namijenjene.
Šteta, jer, kao što rekoh, bila je vrhunska. Koristim tu riječ, evo već drugi put, da ti dočaram pravo osvježenje koje je ZKM donio na festival. U jednoj predstavi vidjeli smo izvrsnu glumu i improvizaciju, glasnu live svirku, jedan ozbiljni intervju, malo suvremenog plesa i puno dobro iznesenih argumenata koji su me natjerali na razmišljanje o temi autorskih prava koju su nam šestero glumaca pokušali približiti.
Zašto u dućanu za ajvar kojeg želimo kupiti moramo izdvojiti neke novce, a umjetnička djela jednostavno krademo skidajući ih s neta? Što bi uopće bio svijet bez umjetnosti i postoji li ikakva krajnja cijena proizvoda kao što je umjetničko djelo kada uzmemo u obzir sav onaj rad u pozadini kojeg publika zapravo nikad i ne vidi, prije samog blještavog završnog proizvoda? Hoće li nas uskoro i za pjevanje pod prozorom ZAMP kazneno teretiti za kršenje prava i krađu?
Autorica, Posrednik i Korisnik vodili su nas kroz koncept televizijske emisije i svatko je sa svog stajališta iznosio određene razloge zašto treba ili ne treba naplaćivati tako apstraktne proizvode kao što su umjetnička djela. Bilo je u predstavi situacija u kakvima bi neke druge kazališne družine jednostavno posegnule za rješenjem u obliku projektora, no u ovoj su glumci ipak pokazali da im nije problem presvući se po desetak puta i promijeniti uloge kako bi nam prikazali pozadinske događaje kao što su npr. prvo kršenje autorskih prava ikad ili prva pojava autorskih prava uopće. Za svaku pohvalu.
0U0A9675

(Foto: MDF)

A znaš zašto si još jednostavno morao biti tamo? Jer su na ovoj predstavi bili dopušteni i mobiteli tako da si bez problema mogao heštegat gdje se trenutno nalaziš i to usred predstave, a da pri tom nisi nepristojan, iako ti to inače vjerojatno i ne predstavlja neki problem. A i Ivan Dečak je bio tamo. Lik koji pjeva „Tango“ i sigurno ga znaš. Možda je zato i na ovoj predstavi bilo odraslih ljudi koji nikad nisu bili niti na jednoj ovako kvalitetnoj predstavi za starije, iako ih je proteklih godina bilo jednako dobrih. To je valjda kao kad na otvaranje ne dođu zbog predstave ili djeteta nego da vide Kolindu.
A možda sam u krivu, možda ih je stvarno zanimala predstava i u tom slučaju sam baš ponosna na malo starije sugrađane koji nisu zaboravili gdje je Ljetna. Ipak, malo mi je bilo tužno vidjeti kako na kraju Dečak, koji se na pozornici pojavio oko pet minuta, biva zasut selfi-štapovima, dok su se glumci morali zadovoljiti malo glasnijim pljeskom iako su ostavili dušu na pozornici ta dva školska sata koliko je sve trajalo. No, dobro. Tema je zasigurno dobro približena mladima i u tom su cilju uspjeli. Pitanje je sad samo koliko će se ljudi nakon odgledane predstave zaputiti u novootvorenu prodavaonicu ploča u gradu, a tko će sjesti za komp i za svoj gušt ”pokrasti” još koju novu stvar…

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI