Neovisni novinarski portal
30.11.2020.
KOMENTARI / KULTURA
Predsezonsko kulturno skeniranje Šibenika: Između afera i isforsiranog spektakla

Predsezonsko kulturno skeniranje Šibenika:
Između afera i isforsiranog spektakla

Prije ljetne gužve, osvrnuli smo se na kulturnu ponudu u proteklih nekoliko mjeseci.

zavjet 1

Nema nam druge nego ovotjednu promociju knjige Orijane Koloper “Zavjet” (inače hvaljenu, pročitat ćemo) na tvrđavi Barone – na kojoj se pjevalo, sviralo i čitalo ispred političke vrhuške i viđenijih šibenskih kulturnjaka – proglasiti očiglednim iskazivanjem nemoći grada koji se voli dičiti s umalo tisuću godina kulturne i građanske tradicije. Jer kako drugačije objasniti da se od obične promocije knjige radi usilni spektakl, na kojem su još samo nedostajali laserski efekti i vatromet, nego kao pokušaj kamufliranja urušenog dojma o kulturnoj sceni Šibenika, čiji ćemo negativni odjek tek osjetiti u mjesecima koji dolaze. Ima tu nedvojbeno i klasičnog kompleksa malog mista, koji se zrcali u rečenicama tipa: “To može samo Šibenik”. Može to bilo tko i bilo gdje, ali čemu?
Promocija romana „Zavjet“ koja je, vidimo, iz nekog razloga pretvorena u kulturni događaj predsezone, dogodila se u trenutku kada se, nakon kraćeg postgojanovićevskog razdoblja mira, ponovno događa „drama“ u HNK u Šibeniku. Tamo se traži krivac zbog čijih će propusta Kazalište i ravnateljica platiti globu zasad nepoznatog ukupnog iznosa. Prekršeni su, naime, zakoni o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, a dogodili su se i propusti u slučaju zapošljavanja Maje Trlaje na radno mjesto ravnateljice, koja nije imala potrebna dva strana jezika što se tražilo u natječaju. S obzirom na to da je nadležnom Ministarstvu trebalo gotovo dvije godine da to utvrdi, možda je Trlaja iskoristila poslovičnu sporost institucija i u međuvremenu naučila neki; talijanski, kantonski, mandarinski, svejedno. Treba provjerit.

Pretpotopni marketing

Traženje krivca pravi je proljetni hit u Šibeniku. Takav se, saznajemo po gradu, tražio i u Muzeju. Sporna je bila prvoaprilska šala portala ŠibenikIN, gdje je tekst bio naslovljen: „Organi gonjena u Muzeju grada Šibenika! Istražuju silan nerad i nepotizam“. Pa se postavilo pitanje tko iz Muzeja širi takve informacije? Pa je baš to pitanje dalo naslutiti da možda i nije sve u tekstu šala. Pa uskoro više nitko nije o tekstu niti razmišljao kao o šali. Sve su muzealci zakomplicirali, a mogli su se samo nasmiješiti i prepustiti sve zaboravu. I da, pozabaviti se marketingom, koji je u Muzeju pretpotopan, što je odlika koju njeguje i Gradska knjižnica, čiji bogat program zasad kratkometno dobacuje.
Za razliku od afere „cajka na Banju“, koja je bogme dobacila do krajnjih regionalnih granica. Pobuniti se protiv narodnjaka u Hrvatskoj Ljeta gospodnjeg 2016. toliko je uzaludan pokušaj da je čak i simpatičan. Nema, gotovo je, primilo se, a fenomen je i poprilično žilav, ne ispuhuje se nikako. Omladina je u ovom slučaju skroz promašena meta za upiranje prstom, srozavanje ukusa događa se na ovim prostorima već preko dvadeset godina, ponajmanje u glazbi. Koncet Jelene Vučković, plastične pjevačice limitiranih vokalnih mogućnosti bio je, dakako, krcat. Eto Muzeju i Knjižnico, to je marketing!
Ni na alternativnom dijelu scene u predsezonskoj dijelu ove godine nisu cvjetale ruže. SuperUho je diglo sidro i otišlo u Primošten, uz nonšalantno objašnjenje iz Grada da se radi o „privatnom festivalu na koji oni nemaju utjecaj“. To da političari nemaju utjecaj, to je nešto novo. No, smirivali su nas da nema veze, doći će netko drugi. Nitko drugi nije došao, a i ako misle da postoji još netko s reputacijom Mate Škugora, varaju se. Omiljena mantra o „ucrtavanju Šibenika na kulturnu mapu svijeta“ bila je teško ranjena već kad je Terraneo otišao, a sada je duboko pokopana. Projekt na Obonjanu s popravljanjem te pop-kulturne slike nema nikakve veze, budući da tamo Šibenčane/Hrvate ne očekuju, niti će grad imati od toga bogznakakve koristi.

Bez potpisa i pečata

Na hridi se djelomično nasukao i međunarodni festival animacije Supertoon. Prvo je bilo nekih nesporazuma oko korištenja tvrđave sv. Mihovila, a onda su organizatori naivno uzeli zdravo za gotovo gradsko obećanje da će dobiti novac za svoj side-projekt „Animation Shots“, koji je trebao uključivati radionice i predavanja za djecu. Ništa od toga. Tako im i treba kad su povjerovali u dogovor na kojem nije bilo ni potpisa niti pečata. Početnička greška.
Neke stvari u predsezonskim kulturnim mjesecima ipak su, čini se, koliko-toliko profunkcionirale. Među selektorima MDF-ovog programa ove godine vlada rijetko viđen optimizam; sve ide po planu i na vrijeme, program je sastavljen, komunikacija klizi, a čini se da će i sadržajno nadmašiti zadnjih nekoliko izdanja. Barem tako izgleda na papiru. Kulturaljka je doživjela još jedno izdanje, sprema se i novi Festival putnika (koji je zahvaljujući pritiscima preko medija dobio zaslužena sredstva od Grada), najavljeni su OFF, Fališ, Regius i Šansona, šibenski mladi glumci-amateri snimaju film „Rupa u glavi“, Diskodelija je objavila novi album, Azimut nastavlja s promocijom aktualne alternativne rock scene, a The Fog Sellersi imaju projekt „Sono Koloro“. Možemo se radovati i Kolu koje će izvoditi Queen na sv. Mihovilu, gdje bi trebala nastupiti i Morcheeba.
E da, očekujemo i najavu proslave 950. godina spominjanja Šibenika, koju organizira najveći organizacijski odbor u povijesti organizacijskih odbora. Samo da ne dovedu Prljavo kazalište, njih bismo dvaput u istoj godini teško mogli preživjeti…

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI