Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Milijan Vaso Brkić, glavni tajnik HDZ-a: Zaglavni kamen u HDZ-ovom “prekrasnom mozaiku”

Portret tjedna/Milijan Vaso Brkić, glavni tajnik HDZ-a:
Zaglavni kamen u HDZ-ovom “prekrasnom mozaiku”

Milijan-Vaso-Brkić-Foto-H.-Pavić-1– Ja sam samo jedan mali kamenčić u prekrasnom mozaiku HDZ-a, dakle, nema nikakvih „podjela“. Postoji samo HDZ, legitimno izabrano vodstvo i legitimni, jedan predsjednik. A svi mi drugi imamo svoju ulogu unutar tog prekrasnog HDZ-ova mozaika i svatko radi svoj dio posla – izjavio je u razgovoru za HTV, usred dramatičnih previranja u najmasovnijoj hrvatskoj političkoj stranci, a tko drugo, do li Milijan Vaso Brkić. A koja je njegova uloga u HDZ-u, u tom „prekrasnom mozaiku“ složenom od „licenciranih“ hrvatskih domoljuba koji bi dali sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što, osim ako im se to primjereno ne honorira?

Glavni tajnik HDZ-a od 28. svibnja, kada se na Saboru stranke biraju sva ostala stranačka tijela, osim već izabranog predsjednika, dobit će novi, njemu primjereniji status. Jedini je kandidat za Karamarkovog zamjenika, kakvim neformalno figurira odavno, a uskoro će biti i oficijelno. Ništa nije slučajno kod HDZ-a i Milijana Brkića, pa ni najava njegovog povratka u Sabor od ove jeseni. Kada bi, unatoč tvrdnji da nema takvih ambicija, mogao preuzeti i dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru, jer se aktualni Ivan Šuker, kao i  potpredsjednici Gordan Jandroković i Davorin Mlakar koji su podnijeli ostavke, pokazao nedjelotvoran na tom mjestu, s izrazitim manjkom autoriteta. Gotovo mjesec dana nije mogao natjerati svoje kolege da makar petkom, kada parlament odlučuje, sjede na svom radnom mjestu! Konsternirani Šuker jedva je preživio saznanje da mu šef „radi o glavi“, ergo, da mu je poći ća. A Karamarko mu nije to ni rekao. Prvi „udarac“ zadali su mu novinari. Kojima, dakako, nije vjerovao. Ubuduće hoće.

Brkićevo “prijateljsko preuzimanje”

No, čemu smjera Vaso i što znači ovo prestrojavanje u HDZ-u, napose u odnosu na, besumnje destabiliziranog, šefa Partije Tomislava Karamarka? Sprema li se Milijan Brkić na „prijateljsko preuzimanje“ HDZ-a za slučaj, nedajbože, Karamarkovog, makar i privremenog, detroniziranja zbog afere „konzultantica“ i njezinih potencijalnih reperkusija? Nikad se ne zna kuda cijela priča može krenuti, a dobro je biti spreman za sve opcije, pa i onu „najgoru“. Zato, eto nama Vase i formalno, kao prvog do Karamarka na ljestvici HDZ-ove moći.

„Čovjek za nova vremena“, kakvim se rado Brkić javno legitimira, jer HDZ je „živi organizam“ koji treba i iskusne stranačke ljude s kolekcijom pobjeda, ali i energiju i inovativnost mlađih, sukladno novom vremenu, uvijek je bio više od službenog „šaptača“ iza pozornice, ali to što u realnom životu stranke jest, nikako nije uspijevao i statusno etablirati. Tko je za to kriv? Objektivni defict njegovih intelektualnih kapaciteta, prgava , svađalačka narav i cinizam spram svega što ne spada pod egidu HDZ-a, ili konstelacija odnosa u stranci koja mu nikad nije do kraja išla na ruku? Brkića se godinama percipira dominantno kao rigidnog partijskog operativca, čovjeka iz drugog plana, koji u glavni kadar dospijeva slučajnošću, poput bodygarda koji se striktno drži „čuvane osobe“ kao svoje profesionalne zadaće, pa je neminovno da ulijeće u kadar.
Samo ekscesi, velike turbulencije, ranjivost predsjednika ili njegovo posvemašnje nesnalaženje, otvarali su mu javni prostor. Baš kao što je slučaj i danas. Pa ovaj umirovljeni policajac služi kao sredstvo za discipliniranje raspuštene „pastve“, kojoj istodobno, pozivajući se na odluke stranačkih tijela, obećava i oštre stegovne mjere za neizvršavanje preuzetih ( zastupničkih i drugih) obaveza, ali i veću demokratizaciju stranke ( ?!) Kako će to izgledati, bit će zanimljivo gledati…
Svoju poziciju Brkić je učinio dugoročno defektnom zbog skandala s falsificiranim diplomskim radom koji ga je trajno stigmatizirao kao osobu sklonu posezanju za nedopuštenim sredstvima ako će mu ona biti od koristi. Pokazalo se, međutim, da ga je to koštalo puno skuplje nego da je tu fakultetsku brazdu sam izorao…

Plagiranje ( kompiliranje) kao limitirajući faktor

Milijan Vaso Brkić ( 46 ) najjača je hercegovačka akvizicija HDZ-a, nakon smrti Gojka Šuška. U Zagreb, točnije periferijski Dubec, je s obitelji doselio u svojoj osmoj godini. Kad je počeo rat, Vaso se taman spremao upisati studij Kriminalistike, ali je „zov domovine“ bio jači pa je knjige spremno zamijenio puškom, pridružio se „Alfama“ i s njima ostao cijelo desetljeće ( 1991.-2001.), a jedno vrijeme im je bio i zapovjednik. Tko zna gdje bi mu bio kraj da nije odbio provesti nalog o uhićenju svog prijatelja i ratnog druga Mirka Norca, optuženog za ratne zločine na području Gospića i Medačkog džepa, a kasnije ponosno stao uz pobunjeni „generalsko-obavještajni zbor“ odlučan pučističkim metodama svrgnuti legalno izabranog šefa države, Stipu Mesića i premijera Ivicu Račana. Bez posla ipak nije ostao, ali je degradira, što je uvrijeđenog Brkića nagnalo na ekspresno umirovljenje, sa samo 33 godine!
Naknadno ipak završava Policijsku akademiju, ali je, zajedno s još 17 policajaca razotkriven kao plagijator diplomskog rada tadašnjeg načelnika 4. Policijske postaje Maksimir, Stanka Tomića. Iako je sud nesporno utvrdio da je 75 posto rada prepisano, presuda je ukinuta zbog proceduralnih razloga. Ali, sve to su tempi passati. Odavno više nitko Brkiću falsifikat, odnosno „kompilaciju“, i ne spominje, ali mnogi je imaju itekako na umu…
S Karamarkom je, kako često ističe, prijatelj već dvadeset godina, pa nije čudno što ga je Tomica pozvao sebi u POA-u 2005., a kasnije, kao ministar unutarnjih poslova, instalirao za svog zamjenika zaduženog za krim-policiju , specijalnu policiju i forenziku. Javnost ga je malo bolje upoznala zbog njegova policijskog angažmana na slučajevima Sretka Kalinića, člana zemunskog klana, i Antonije Bilić, kao glavnog u timu koji je vodio operaciju uhićenja Dragana Paravinje.

“Ljubav i poneka psovka”…

Svakako, „ljubav i poneka psovka” Tomice i Vase odolijevala je vremenu i izazovima. Makar prema vani. A interno, odnosi među njima postajali su sve lošiji. Da bi u izbornoj noći potkraj prošle godine eksplodirali. Brkić se žestoko obrušio na Karamarka, osuo paljbu po njemu i demonstrativno napustio izborni stožer HDZ-a. Kao stranački čovjek najzaslužniji za uspješnu predsjedničku kampanju Kolinde Grabar Kitarović, koja je nakon 15 godina HDZ-u ponovo vratila poziciju šefa države, Vaso je pretendirao i na veći utjecaj, napose u kadroviranju. Htio je kapitalizirati svoj doprinos pobjedničkom uzletu stranke. No, u tome ga je neočekivano zaustavio Karamarko, spuštajući ga ponovo s vrha u drugi plan, na račun njegovih starih grijeha ( sporne diplome i Karlovačke banke) koji ga opet izbacuju iz „igre“. Stari prijatelj potpuno ga marginalizira kao i ljude iz njegova neposrednog okruženja. A onda mu zadaje odlučujući udarac imenovanjem kninske gradonačelnice Josipe Rimac za direktoricu kampanje, bez iskustva u nacionalnoj politici, pored njega živog i zdravog, k tome prvorazrednog operativca koji se prekalio u brojnim stranačkim bitkama. Sukob iz izborne noći, potenciran i nedovoljno dobrim rezultatom Domoljubne koalicije za samostalno sastavljanje vlade, samo se nastavio rasplamsavati distribucijom ministarskih fotelja na kojima nije bilo mjesta za Brkića. Tek kad je propala kompromitirana Karamarkova uzdanica za ministra branitelja, inkriminirani Mijo Crnoja, kao „pričuvnog kandidata“ šef HDZ-a ističe svoga starog prijatelja Brkića. E da bar nije prihvatio tu „utješnicu“! Ali, jest! No, što valja kad nije premijer Tihomir Orešković, kojemu je očigledno netko suflirao dossierom Brkić, pa se Tim potpuno oglušio na Karamarkov prijedlog. I Vaso opet, izvisio. Sad je već bilo dosta i za izdržljivog Brkića. Nije više bio spreman glumiti Karamarkovu vreću za boksanje, pa se odlučio povući. Odlazi iz Sabora s obrazloženjem kako se kao glavni tajnik stranke želi posvetiti stranačkim obvezama i radu na terenu.
Bilo je to nalik prisilnoj kapitulaciji, isprovociranoj nezadovoljstvom i višestrukim diskvalifikacijama, što je rezultiralo odlukom da se distancira od Karamarka i postizborne gužve kojekakvih vlastohlepnih slugana oko njega.
U unutarstranačkim izborima Brkić najavljuje kandidaturu za jednog od potpredsjednika HDZ-a. Uskoro korigira svoje deklarirane ambicije i objavljuje kandidaturu za zamjenika predsjednika. Iako su izbori tek 28. svibnja, de facto se od prvog dana govori kako je Milijan Brkić jedini kandidat za Karamarkovog zamjenika. Vaso je opet neutraliziran „utješnom nagradom“. Ima li ovaj HDZ-ov ostrašćeni ultraš kakav tajni scenario kojeg čuva za „odlučujući boj“? Ili je doista poslije nanizanih poraza izgubio svaki entuzijazam i pomirio se sa svojom drugoligaškom pozicijom?

Kapetan i “pričuvni dirigent” orkestra

Kad na općeprisutne teze o dvjema dominantnim frakcijama u HDZ-u, Karamarkovoj i Brkićevoj, o sve dubljim podjelama i nesuglasjima u vrhu, naraslom animozitetu između starih „drugara“, Vaso odgovara neprobavljivom količinom verbalnog političkog kiča i demagoških parola u funkciji dosad neviđene divinizacije vođe, je li to tek strategija?
– Karamarko je suvereni kapetan HDZ-ova pobjedničkog broda- poručio je gostujući u Dnevniku HTV-a, da ne bi bilo nikakve sumnje. Karamarko je dobio povjerenje 90 tisuća članova, iza sebe ima pet izbornih pobjeda i potporu da i dalje suvereno upravlja tim brodom, veli Brkić, tvrdeći kako Karamarko uživa neupitnu podršku za sve svoje ideje i programe. Zar ih ima?
– Mi smo jedan tim. U HDZ-u- tvrdi Brkić- ne postoje Milijanovi i Tomislavovi ljudi, već samo jedan tim, a to je HDZ na čelu s našim predsjednikom Tomislavom Karamarkom!
Ma kakav opoziv, kakva interpelacija oporbenog, „gubitničkog“ SDP-a!
– Očekujem od kolega iz Mosta da će glasati temeljem svoje savjesti i nadam se da neće nasjedati na spinove i paušalne izjave raznoraznih oporbenih čelnika- kazao je. Iako samo koji da ranije, nije bio tako benevolentan u intervjuu Večernjem listu gdje je Boži Petrovu poručio kako bi trebao više raditi u Vladi, jer „nisu nas izabrali da liječimo taštine, ako ne ide, raziđimo se…“
O slučaju „konzultantica“ u HDZ-u nema ni zbora ni razgovora. To nije moguće u stranci kojom „suvereno brodi“ Karamarko, a disciplinsku palicu čvrsto drži Milijan Brkić. Vojnik partije koji je, kako socrealističkom retorikom ističe, „iz Sabora otišao kad je to bilo u interesu stranke, a u zastupničke klupe opet ću se vratiti zbog istog razloga. Kako god bilo neću se vraćati u Sabor da bilo koga discipliniram- kaže- nego da dam svoj doprinos u političkom radu, da ojačam naš klub i da „naš orkestar“ malo bolje uskladimo.
Dakle, „povratak otpisanog“, „pričuvnog dirigenta“ Brkića s respektabilnim policijskim iskustvom, da bi rasteretio „duševno ranjenog“ Karamarka, nije u funkciji discipliniranja stegovno raspuštenih domoljubnih zastupnika, nego u funkciji skladnijeg „muziciranja“. No, čini se da je Vaso preuzeo i partituru i dirigentsku palicu, a i orkestar pred njim ima stajati mirno. Pa vi sad vidite za kim će HDZ-ova sljedba krenuti, osobito ako njezin koncert u Hrvatskom saboru ostane bez „obožavatelja“…

Tags: , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI