Četvrt stoljeća prekasno, Tomislav Merčep, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova, „ veliki Hrvat i domoljub“, „junak“ Domovinskog rata, nakon četverogodišnjeg suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu, proglašen je krivim i osuđen na pet i pol godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima u Pakračkoj Poljani, s početka rata, koje su činili pripadnici njegove postrojbe, mnogi s podebljim kriminalnim dosijeom, a koji su uz ostale, pogubili i zagrebačku obitelj Zec.
Tako je pravda makar djelomično zadovoljena, jer, činjenica je da se Merčepa u početku teretilo da je i sam sudjelovao u izvršenju zločina, da bi kasnije optužnica bila svedena na njegovu zapovjednu odgovornost, jer nije spriječio zločine, a, s obzirom na svoj položaj u postrojbi, to je mogao. Ostat će zapamćeno da je taj opskurni lik, kojega se svojedobno čak i Tuđman javno odrekao, bio pozvan na inauguraciju predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović kao reprezentativni primjerak današnjeg „hrvatskog uglednika“.
Merčepov eskadron smrti operirao je na području Pakračke Poljane i na Zagrebačkom velesajmu gdje su provodili surova mučenja i zlostavljanja nad uhićenim srpskim civilima, ali i Hrvatima, pa im se na teret stavlja 52 uhićenih, 43 ubijena, dok se troje vode kao nestali a šestorici je uspjelo torturu preživjeti.
Iako u postupku nije dokazano da je Tomislav Merčep bio formalni zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a koja je provodila besprizorni teror, pljačkanja, mučenja, uhićenja i likvidacije na pakračkom, kutinskom i zagrebačkom području, o tome su vrlo dokumentirano i uvjerljivo govorili mnogobrojni svjedoci u svojim iskazima. Stoga, utvrđeno je u sudskom postupku, Merčep je bio stvari zapovjednik i nesporni autoritet zločinačke skupine koju je , napokon, sustigla ruka pravde. Godinama joj se Merčep uspijevao izaknuti i činilo se da zapravo u hrvatskom neovisnom pravosuđu nema „političke volje“ da se zločinima „merčepovaca“ sudi kako se ne bi priznalo da su u Domovinskom ratu i zločini s hrvatske strane ne samo bili mogući, nego i počinjeni.
Pravda nije zadovoljena razmjerno težini zločina, jer pet i po godina je doista simbolična kazna za nekoliko desetina ubijenih civila, za besprizorne pljačke, iživljavanja i teror koji su provodili Merčepovi ljudi nad nedužnim civilima. No, recimo da je izrečena kazna makar signal da bi i drugi ratni zločini mogli kad-tad biti sankcionirani…