Neovisni novinarski portal
25.5.2020.
KOMENTARI / POLITIKA
Foto Hina/ Dario GRZELJ/

“Govorne vježbe” s Pantovčaka:
Pitanja savjesti

Foto Hina/ Dario GRZELJ/
Foto Hina/ Dario GRZELJ/

Foto Hina/ Dario GRZELJ

Fašizacija hrvatskog društva kao sastavni dio politike dijela hrvatskog establishmenta, dovela je naposljetku do dramatične poslanice predsjednice Republike, Kolinde Grabar Kitarović. Do apela s Pantovčaka na koji smo već neko vrijeme čekali. U ime demokratskih stečevina civiliziranog, modernog društva koje , za razliku od nas, s ponosom ističe da se temelji na antifašizmu i toleranciji, ljudskim pravima i slobodama za sve, bez obzira na nacionalnost, vjeru, rasu…

– U posljednje vrijeme svjedoci smo eskalacije netolerancije, govora mržnje i veličanja propalih, zločinačkih režima. Hrvatska javnost zasuta je podjelama koje razdiru hrvatsko društvo i nagrizaju temelje hrvatske države. Tisućljetnu junačku i ponosnu povijest našeg naroda sveli smo na nekoliko godina prošlog stoljeća koje su stotinama tisuća ljudi donijele patnju, smrt, uništene domove i razorene obitelji, a hrvatski narod duboko podijelile. I ovoga puta jasno i glasno ću reći: ustaški režim svojom je politikom vezivanja uz fašizam i nacizam, osakaćivanjem dijelova hrvatskog teritorija i zločinačkim postupcima masovnih progona i ubojstava na najgori način zloupotrijebio i teško okaljao tadašnju legitimnu želju hrvatskog naroda za svojom državom. Isto tako- kazat će u svome obraćanju  predsjednica Republike – moramo strogo odvojiti antifašizam kao vrednotu moderne Europe i moderne Hrvatske, zapisanu u našem Ustavu, od zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima pod kojim su deseci tisuća, ljudi raznih nacionalnosti i ideja, brutalno likvidirani kao neprijatelji naroda bez suda i ikakvih ljudskih prava.

Pomirba

Kolinda Grabar Kitarović ne odustaje od Tuđmanove teze o pomirbi djece ustaša i partizana na kojoj je, tvrdi, utemeljena moderna hrvatska država.-  Da smo 91. bili ovako razjedinjeni zasigurno ne bi pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana ostvarili san o slobodnoj hrvatskoj državi. I zato, drage sugrađanke i sugrađani, duboko svjesna svoje odgovornosti za stabilnost hrvatske države pozivam vas da ne dopustite da nam bolju budućnost ukradu zlodusi loše prošlosti. Ne dopustimo da našu mladost truju klicama razdora i mržnje. Hrvatskoj vladi i svim državnim institucijama postavljam pitanje: jeste li svjesni da nam svakodnevno autobusi mladih ljudi odlaze iz zemlje, ne samo zbog nedostatka posla, nego i neizdržive atmosfere zagađenosti javnog prostora mržnjom i netolerancijom. Trgnite se, zaustavite međusobne svađe i uhvatite se posla- poručila je, uz opasku kako  Hrvatska traži odlučno i jako vodstvo i zajedništvo koje će osigurati prosperitetno društvo i zaustaviti odljev mladih . Predsjednica države, očigledno ne drži da je i sama dio toga establishmenta koji snosi odgovornost makar za “grijehe nečinjenja”, ako ne poticanja na ideološke podjele i mržnju.  Ona, dapače, ističe kako je njezina savjest mirna. No, ima li pravo na to, može li biti baš tako mirna i spokojna, jer je poduzela sve da ovo društvo bude zdravije i demokratičnije?
Dramatičnom govoru predsjednice države koji pretendira zaustaviti podjele, mržnju i netoleranciju u društvu, prethodila je cijela serija profašističkih ispada političkih marginalaca ali i pripadnika tzv. političke elite. I na to se, uglavnom, nije reagiralo, a kad se šutnjom ispraća vehementa mržnja i ideološko zastranjivanje, podjele, nažalost, postaju nepremostive.
Samo dan prije s oltara se skandaloznim izjavama vjernicima obratio prior dominikanskog samostana u Splitu, don Luka Prcela, zamjerajući upravo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na izjavi osude spram ustaške NDH za koju je kazala da je bila zločinačka, a najmanje nezavisna. Prcela ne razumije kako je moguće da hrvatska predsjednica tako govori, jer današnja Hrvatska, tvrdi, sigurno nije nezavisnija od one 1941.-1945.

Prcela, Hasanbegović,  NDH, Jasenovac …

Skandaloznije od Prcelinih eskapada izvan zdravog razuma, je saznanje da ni na ovu eskalaciju neoustaštva i povijesnog revizionizma, nitko iz hrvatske vlade ni državnih institucija nije reagirao. Ponovo je šutnjom koja govori više od tisuću riječi odgovoreno na fašizaciju hrvatskog društva. Tek će se Kolinda Grabar Kitarović
oglasiti kratkom porukom na svom FB profilu, napominjući da iako don Luka Prcela kaže da joj ne može oprostiti, ona je njemu oprostila. Sasvim mlako, skandaloznom govoru s oltara neprimjereno…
Mora biti da je netko, utjecajniji i za nju relevantniji od onih kod kuće koji „mudro šute“ ili poput potpredsjednika Vlade Bože Petrova tvrde kako nema fašizacije društva, ipak upozorio da eskalirajuća situacija zahtijeva oštriju i jasniju poruku s vrha države. I dobili smo poslanicu…
No, zašto se toliko čekalo da bi se neke povijesne činjenice podvukle, javno stavile na svoje mjesto, nazvale pravim imenom?
Kad se s ulica, stadiona i trgova u egzaltiranim masovkama orilo „Za dom spremni“, predsjednica nije čula, nije vidjela, hinila je da „nije odavde“. Kad je za ministra kulture, unatoč prošlosti koja ga je začas sustigla, izabran Zlatko Hasanbegović svim njegovim nastojanjima da relativizira zločine NDH i rehabilitira ustaški režim, kad su ulicama kulturni i javni djelatnici, intelektualci, umjetnici, novinari prosvjedovali i apelirali na premijera da se odrekne usluga takvog besprizornog ustašonostalgičnog tipa, izostala je bilo kakva reakcija. Članovi inicijative Kulturnjaci 2016. nikada nisu kod premijera ni primljeni na razgovor, niti su dobili priliku iznijeti svoje argumente kontra ministra čija kultura ne dopire dalje od endehazijske glorifikacije koja se još k tomu proglašava – znanstvenom ?! Kad je ministar Hasanbegović, naknadno, u privatnoj misiji, u Jasenovcu polagao vijenac za žrtve od 1941.-1951., nikomu to nije bio povod da se od ministra zatraži makar objašnjenje…

Gubitak povjerenja

A kada je dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić „zahvalio na suradnji“ prodekanici Branki Galić, i zatražio njezinu smjenu iako je Fakultetsko vijeće to odbilo, jer je poput Kolinde Grabar Kitarović u „slučaju Lozančić“, izgubio povjerenje u nju, samo zato što se zajedno sa studentima i dijelom nastavnog osoblja usprotivila kontroverznoj „integrativnoj suradnji“ s Katoličko bogoslovnim fakultetom, nitko iz institucija nije reagirao, kamoli stao u obranu prodekanice.
I tako redom, dan za danom, postajali smo sve netolerantnije, sve iracionalnije i sve regresivnije društvo dubokih podjela. I nije to od jučer. Godinama predano radimo na tome. Ali toliko smo daleko u tome dogurali da čak ni na svečanost u povodu godišnjice oslobođenja Zagreba i pobjede nad fašizmom, Dana Europe, državni vrh nije našao za shodno doći. Oni ne slave pobjedu nad fašizmom, oni njeguju prezir spram antifašizma identificirajući ga s komunizmom, a neki među njima , poput Prcele i njegovih štovatelja, na taj dan vjerojatno tuguju…
Što može jedna poslanica, pisana klasičnom demagoškom manirom, u tome promijeniti? Ništa. Tek kada budemo dizali glas na svaki govor mržnje, netoleranciju i povijesni revizionizam, ali s državnih, institucionalnih razina, kada u odnosu na takvo kontaminiranje zajednice budemo primjenjivali zakon, možda ćemo imati pravo nadati se nekim promjenama. Mogao bi to biti znak da smo se i sami počeli mijenjati…
Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI