Neovisni novinarski portal
2.12.2020.
DRUGA PARALELA
Attawapiskat (foto www.ckdr.net)

Druga paralela:
Attawapiskat – između prošlosti i sadašnjosti

Attawapiskat (foto www.ckdr.net)

Piše: Diego Han

Attawapiskat - foto: ottawa.ctvnews.ca

Attawapiskat – foto: ottawa.ctvnews.ca

Kada si tijekom samo jedne subotnje noći 11 osoba pokuša oduzeti život, svima postaje jasno kako nešto u njihovom okruženju ne štima. Međutim, kada toj činjenici dodamo i informaciju da tih 11 osoba pripada skupini koja broji tek oko 2000 pojedinaca, onda situacija prerasta okvire ozbiljnosti, transformirajući se u pravu katastrofu. Nažalost, upravo se takav scenarij odigrao početkom travnja u jednoj izoliranoj i zabačenoj kanadskoj pokrajini na sjeveru zemlje, na području kojeg obitavaju pripadnici plemena Attawapiskat. Informacija se ubrzo proširila izvan kanadskih granica, šokirajući svjetsku javnost i otvarajući mnoga pitanja o životu te, do tada uglavnom ne poznate, zajednice. Tko su Attawapiskat? Zašto se 11 ljudi pokušalo ubiti te noći? Što je to trulo u državi Ontario?

Krenimo redom. Attawapiskat je ime koje ujedinjuje – kao što je već spomenuto – otprilike 2000 stanovnika najsjevernijeg djela kanadske regije Ontario. Pripadnici su tzv. „prvih nacija“ (First Nations) te uz Inuite i Metise čine tri glavne skupine „aboridžinski“ naroda Canade. Iako je njihov matični teritorij dosezao obale rijeke Hudson – kako to često biva – cijela je populacija do 60-ih godina prošlog stoljeća internirana u rezervatima na sjeveru teritorija. Nakon internacije, uslijedila je već sada klasična i tužna priča gotovo svih starosjedilačkih naroda Sjeverne Amerike, odnosno došlo je do društvene marginalizacije, otuđenja i pauperizacije njihove zajednice. Taj period označava ujedno i početak velikih socijalnih nestabilnosti koje su na koncu dovele do sadašnje situacije. Međutim, internacija Attawapiskata sama po sebi ne može objasniti što je dovelo do toga da – gotovo 60 godina nakon tog procesa – razina samoubojstava i samoubojstava u pokušaju dosegne nivoe koji su prisili kanadsku vladu da proglasi izvanredno stanje. I zaista, jedanaest pokušaja samoubojstva u jednoj noći nisu logični zaključak internacije, već rezultat mnogo kompleksnijeg i dugotrajnijeg procesa.
O tome što sve može prisiliti osobu na drastičan potez samoubojstva, pisali su mnogi svjetski stručnjaci započevši od Emila Durkheima na dalje, ali su neki razlozi ipak univerzalni i lako se detektiraju. Činjenica jest da je narod Attawapiskata u posljednjih 60 godina gotovo pa prepušten sebi. U takvom je kontekstu siromaštvo poprimilo pandemske razmjere te dovelo do stanja gdje većina pripadnika te skupine dijeli dvije ili tri sobe s još deset do dvadeset osoba. Posla, naravno, na rubu arktika nema mnogo, pogotovo ako ste zatvoreni unutar jedne imaginarne linije koja vas odvaja od ostatka svijeta; svijeta koji vas je tamo utamničio i koji ne mari previše za vas, barem dok ne započnete s procesom autodestrukcije. Zastrašujuće djeluje podatak da si je samo u posljednjih sedam mjeseci stotinjak osoba pokušalo oduzeti život, u jednom slučaju nažalost i uspješno. Međutim, tu priča poprima još tužnije okvire. Od tih stotinjak osoba, veliki je broj maloljetnika ili osoba u mladim i najboljim godinama koji su popunili tu crnu statistiku: što ih je na to navelo? Ovdje dolazimo do drugog problema. Mnoga od te djece – zbog stanja u kojemu žive zajedno sa svojim roditeljima – gotovo svakodnevno proživljavaju na svojoj koži posljedice masovne alkoholizacije i ovisnosti koja je pogodila odrasle pripadnike Attawapiskata. Pripadnici njihovih obitelji svoje probleme vrlo često rješavaju pićem, što nerijetko dovodi do obiteljskog nasilja, kako fizičkog tako i seksualnog. Okruženi atmosferom očaja, siromaštva i često nasilja, djeca i mladi gube bilo kakvu nadu u bolju budućnost te se često osjećaju beskorisnima za svoju zajednicu.
Kako objašnjava kanadski psiholog Dr. Ron MacCormick, ta djeca dišu oko sebe atmosferu „smrti i umiranja“, što se na koncu pretvara u „kult samoubojstva“. Da bi situacija bila gora, navodi prof. MacCormick, njihovi su roditelji često odgajani u famoznim i zloglasnim kanadskim „rezidencijalnim školama“, odnosno institucijama katoličke Crkve koje su u drugoj polovici 19. stoljeća prisilno oduzimale djecu starosjedilačkih plemena kako bi ih odgojili daleko od svojih matičnih teritorija u potpunom katoličkom duhu. Obrazovni sustav je u tim školama bio vrlo strog te je u mladim Attawapiskatima potlačivao sve osjećaje osim ljutnje. Rezultati tog postupka bili su katastrofalni kako za pojedince, tako i za cijelu zajednicu. Mladi su se vraćali s osjećajem nepripadnosti, traumatizirani zbog napuštanja obitelji i novog odgoja te prepuni ljutnje i agresivnosti. Taj se osjećaj gotovo pa usadio u njihovim genima te se širio poput virusa iz generacije u generaciju. Zajednički učinak povijesnih kulturnih šokova i sadašnjeg katastrofalnog ekonomskog stanja, doveo je do toga da se mladi pripadnici Attawapiskata često nalaze na meti zadirkivanja i zlostavljanja u školama, što im posljedično, zbog nedostatka stručne pomoći i obiteljske potpore, otvara vrata svijetu droga, alkohola i na kraju drastičnih poteza poput pokušaja samoubojstva. Naravno, zbog toga nemali broj pripadnika te skupine završi iza rešetaka ili umire od posljedica raznih ovisnosti.
Kao što vidimo, stanje je zaista alarmantno, no, gdje je u svemu tome država? Državne su vlasti jako dobro znale što se događa sa starosjedilačkim narodima. Problem samoubojstava pogađa i gotovo sve druge skupine starosjedioca, statistički najviše Inuite, dok činjenica da su samo Attawapiskati od 2006. do danas čak šest puta proglasili izvanredno stanje zbog toga problema, ne ostavlja prostor za bilo kakav alibi kanadskim vlastima. Usprkos svemu tome, vlada je u Ottawi jako rijetko poduzimala ikakve konkretnije mjere u sprječavanju tog problema. Štoviše, kabinet bivšeg premijera Harpera odlučio je 2012. godine dodatno srezati proračunska sredstva osigurana za psihološku i liječničku pomoć „prvih nacija“, što se sigurno na koncu odrazilo na sadašnje stanje. S dolaskom na vlast njegovog nasljednika, Justina Trudeaua, stvari bi trebale krenuti na bolje, iako se ni novi premijer sve do ove posljednje krize – unatoč predizbornim obećanjima – nije previše pozabavio problemom tih zajednica.
Kao što vidimo, poteškoće koji pogađaju kanadske starosjedilačke zajednice zaista su ozbiljne, u ovome slučaju čak i zastrašujuće. Više desetljeća sustavnog ignoriranja društveno-ekonomskog konteksta koji se polako i neumoljivo stvarao oko tih skupina, doveo je danas do vrlo ozbiljnih posljedica. Kada se samoubojstvo pretvori u gotovo kolektivni fenomen, a da pri tome najmlađi dio populacije postane predvodnikom te crne serije, onda možemo sa sigurnošću zaključiti kako je cijela ova situacija otišla zaista predaleko. Spoj nikad u potpunosti ispravljenih povijesnih nepravdi i ekonomske bijede ostavili su narodu Attawapiskat vrlo nezavidno nasljeđe, čiju najviše cijenu plaćaju upravo najmlađi. Nova vlada, nakon događaja s početka travnja, hitnim je postupkom odobrila slanje nekoliko psihologa na teren kako bi porazgovarali i pokušali nekako pomoći tim ljudima, ali, ne bude li se iscrtao neki stabilniji i dugoročniji plan, takvi će potezi imati jedino učinak flastera nad ranjenom arterijom.
Narodu Attawapiskat ne preostaje ništa drugo nego nadati se da će pravi kirurg konačno stići i do njihove zemlje.
Attawapiskat (foto www.ckdr.net)

Attawapiskat (foto www.ckdr.net)

Diego Han

Tags: ,

VEZANE VIJESTI