Božo Petrov na FB – u:
Suze sina “reformskoga”…

Potpredsjednik Vlade RH Božo Petrov u Dubrovniku  15. travnja – isprobava Samsungovu virtualnu kacigu Gear VR. foto HINA / Nikša MILETIĆ

Baš na dan prve „velike reforme“ iz ultimativnog Mostovog paketa, kojom je napokon „ukinut“ bivši predsjednik Stipe Mesić, hvala bogu na kvorumu nakon četiri tjedna, a država postala bogatija za cijelih 600 tisuća kuna, Božo Petrov požalio se naciji, bar onom njezinom dijelu koji je na društvenim mrežama, na pritiske kojima su „mostovci“ u svojim lokalnim sredinama izloženi. Nećete vjerovati, baš od njihovih domoljubnih nacionalnih saveznika- članova HDZ-a i njihovih simpatizera.

Povod mu je bio grubi incident u Vrgorcu gdje je na Antu Pranića, čelnika Nezavisne liste mladih koju podupire Most, fizički nasrnuo brat šefa tamošnjeg HDZ-a, Mate Primorac, nota bene, još i novinar Slobodne Dalmacije. No, batina ima dva kraja, poručio je Primorcu i svim sličnim „primorcima“ Petrov, s tim da na onom Mostovom kraju nisu ni pepeljare, ni gušenja ni gaženja automobilom, jer to spada u HDZ-ov arsenal „političkog oružja“, nego predana borba, veli Božo, za bolju Hrvatsku. I to do zadnjeg atoma snage. Ili u prijevodu, do zadnjeg dana mandata u savezu s tim istim HDZ-om koji svoje „pepeljaraše“ čuva za svoje odlučne lokalne bitke.

O tome puno više znaju oni Mostovi prvaci koji su izbjegli te mahnite vozače i leteće pepeljare, kao što je recimo, Ivan Kovačić, a nije da baš ništa na tu temu nema za reći ni Božo Petrov i mnogi od njih. Odnedavno je i Miro Bulj, i to na višoj, nacionalnoj razini, doživio da ga kolega iz Mosta „gađa“ usred državnog parlamenta s njegovim zdravstvenim kartonom, s namjerom da ga diskreditira kao nečasnog domoljuba, sumnjivog invalida Domovinskog rata i per fin, ratnog profitera koji braniteljski stan dobiven od MORH-a preprodaje za dvostruko višu cijenu.

Kovačić, Bulj, Relković, Pranić…

Kad je svojedobno na ponovni izbor Ivana Škaričića za šefa omiškog HDZ-a Mostov Ivan Kovačić burno reagirao porukom kompanjonima u Karamarkovom domoljubnom društvu da“ ukoliko je budućnost HDZ-a u starim, isluženim kadrovima, onda mogu samo reći ‘ko vas j…“, odjeknuo je tek njegov vulgarni izbor riječi. Sadržaj i smisao poruke, izgubljen je u prijevodu. A Kovačić je, koji dan poslije konačnog otkazivanja „poslušnosti“ „zajedničarima“, konstatirao i to da su nakon izbora na površinu isplivali HDZ-ovci koji su „dno dna“. Zar se s takvima može surađivati? Kovačić je poručio da on ne može. Ali može Most. Kojemu i Kovačić ostaje lojalan… I Ivica Relković, savjetnik Petrova u Vladi, ideolog Mosta, dao je ostavku. Po njemu, bliži se kraj suradnji Mosta i HDZ-a. No, to je tek subjektivni osjećaj dešperatnog savjetnika.

Teško bi bilo za povjerovati da i s povratkom Jambe na čelo metkovskog HSS-a baš ništa nemaju veliki meštri „domoljubnih urota“ s iskustvom iz represivnog sustava čiji gubitak danas nikako ne mogu preboljeti.

A sada, dakako zasluženo, avancira i Andrija Mikulić. HDZ-ov jurišnik s prvorazredno kićenim umijećem političkog govora i nevjerojatnom lakoćom baratanja nedopuštenim, „ubojitim“ sredstvima u obračunu s političkim neistomišljenicima. Bulja , Mostova pučkog tribuna, doslovce je „iscipelario“ mašući njegovom, navodno kompromitirajućom medicinskom dokumentacijom. Za nagradu, Karamarko mu je odmah udijelio još jedan mandat na čelu zagrebačkog HDZ-a, a ubrzo potom, eto ga danas i na mjestu predsjednika zagrebačke Gradske skupštine. To su te naše političke perjanice, ljudi od formata, moralne vertikale, kojima narod povjerava vlastitu i sudbinu države u ruke. Prljave do lakata…

Reformator i zastupnički “minimalac”

I gle čuda. Božo Petrov preko svega toga mirno prelazi, o tome se ne izjašnjava, javno tu opačinu spram njegova kolege ne komentira. Šutnjom prekriva besramnu HDZ-ovu ujdurmu, koja doista neodoljivo podsjeća na metode obavještajnog podzemlja. Nitko nije zahtijevao da Mikulić kaže odakle mu privatni dokumneti Mira Bulja, u koje pravo uvida ima isključivo liječnik i sam Bulj. Tko mu je omogućio pristup zdravstvenom kartonu Mostova zastupnika? Čak ni Petrova, izgleda, to ne zanima. Samo Bulja. Koji je najavio tužbu. Tko zna i hoće li… Štoviše, na sve upite o odnosima s Domoljubnom koalicijom Petrov odmahuje rukom, s dosadom, zbog neoriginalnosti pitanja, jer, to je posve irelevantno, bitno je da Vlada vrlo dobro funkcionira. Tako dobro da je napokon donijela i prvu „riformu“. „Ukinula“ je Mesića. Bude li sreće, doći će na red i druga velika , pače ultimativna , Mostova zakonska inicijativa. Da zastupnici koji ne dolaze na posao budu sankcionirani, pa ako nijednom u mjesecu ne sjednu na svoje radno mjesto, gdje slobodno mogu šutjeti k’o zaliveni, važno je samo da fizički budu tu, osobito kad se glasa, prijeti im opasnost da padnu na „ minimalac“. Tko ne radi, ne može dobiti više od 3.120 kuna! Možda, ipak, četiri. Dogovorit će se. Tisuću kuna više, ili manje, nije presudno.

Takva „reforma“ više je negoli cinična, diskriminatorna i protuustavna. Svi građani , kaže naš Ustav, moraju biti jednaki pred zakonom. Pa i političari. Ako Most već uzima sebi poziciju dežurnog političkog pravednika, molim, gospodo, vodite računa što činite. Nema toga zakona koji se ne može promijeniti ako je nepravedan, nelogičan, protivan Ustavu, diskriminirajući. Za taj vaš „minimalac“ kojim prijetite onima koji su spremni ne raditi nijednog dana u mjesecu, jer im je to sada zakonom omogućeno, na tisuće radnika u Hrvatskoj „crnči“ cijeli mjesec, i praznikom i vikendom i radnim danom, bez razlike. Mnogi među njima taj minimalni iznos plaće imaju samo na papiru. Naime, što? Rade a ne primaju plaću. Jer je ovo država u kojoj je i to moguće, iako je svojedobno donesen zakon kojim je to kažnjivo…

Posipanje pepelom

Što se , dakle, može očekivati od Mosta i Bože Petrova, ako ni svoje ljude nije kadar zaštititi, jer štiti neočekivano osvojenu poziciju ultimativnog faktora vlasti? Što znači ideja Mosta o kojoj tako patetično piše Petrov na svom FB statusu? Na kojoj će netko polomiti zube. Navodno oni koji ih žele zaustaviti silom. Možda i mediji koji su ih zadnjih mjeseci uporno, kako kaže, predstavljali kao kukavičje jaje, trojanskog konja HDZ-a. A oni su, žali se Petrov, svih ovih godina u svojim lokalnim sredinama bili žrtve pritisaka, neugodnosti, pa i fizičkih sukoba s članovima i simpatizerima tog istog HDZ-a. Zbilja žalosno. Ali, kad HDZ gazi, vrijeđa, ponižava, ili čak fizički nasrće na nekog od ljudi iz Mosta, na to nema pravog odgovora. Sve se pokušava relativizirati, tenzije, navodno , spustiti, gurnuti nesuglasja pod tepih. A kad Most , pače prvi među njima, Petrov, otvori temu neprirodne veze MOL-ova lobista Petrovića i Karamarka, popije „jezikovu juhu“ od svog raskrinkanog partnera.

Nikomu, žestoko će Tomislav Karamarko, neće dozvoliti da ugrožava njegovu obitelj , to je neodgovorno, neprimjereno, neozbiljno… I što tada biva? Božo Petrov posipa se pepelom, nije mu namjera bila ničiju obitelj ugrožavati, nije on čak ni mislio na Karamarka i njegovu ulogu u toj priči, on je samo htio da se razjasni tko je Jozo Petrović i kakvu igru taj čovjek igra u ovom slučaju.

Kome se, dakle, poslije svega Petrov žali? Čiju empatiju, čiju podršku i razumijevanje očekuje? Njegova je politika drugoligaška, amaterska , nedosljedna, taj puca ćorcima i sve češće ranjava svoje suborce. I nije više pitanje dokle će Petrov stoički podnositi šamaranje HDZ-a, nego dokle će ljudi iz Mosta igrati kontra svojih interesa i principa, gazeći vlastiti dignitet.