Neovisni novinarski portal
20.11.2018.

KOMENTARI / POLITIKA
Institucionalizacija šatora: Glogoški i društvo kao “država u državi”

Institucionalizacija šatora:
Glogoški i društvo kao “država u državi”

Savska 66 - 28. dan prosvjeda (13)Šator u Savskoj 66 je demontiran. Glogoškom i društvu u pomoć je priskočila vojska (MORH). Radi brže demontaže. Za „montirani proces“ nisu trebali MORH. Imali su drugu, moćniju logistiku. Kako je „na divlje“ podignut, tako je „na divlje“ i dislociran u vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata. Ravnatelj Centra Zoran Šangut pojma nema tko je to odobrio i kada. Njega o tome nitko nije ni pitao ni obavijestio.

Ako Đuro Glogoški baš u ničem nije bio u pravu glede čuvenog prosvjednog kampiranja, u jednom ima pravo. Šator je postao institucija. Moćnija od svih državnih institucija zajedno. Što, razumije se, i Đuri Glogoškom, rodonačelniku ovog uličnog 555-taborovanja , daje iznimnu moć. Pa ako ne znate kako je šator iz Savske dospio u Vukovar, samo priupitajte Glogoškog. On o tome zna baš sve… I nema tko će mu u tome proturječiti!

Nacionalna (para)institucija

U šatoru im nije ničeg falilo. Osim medijske pažnje, koja nije bila na razini njihovog očekivanja. Zato su povremeno pribjegavali radikalnim izvanšatorskim aktivnostima. Primjerice, opsadi Markova trga uz prijetnju (kvazi)državnog puča. Ili izlazak na ulice s plinskim bocama. Što ih je pretvorilo u nacionalnu parainstituciju. Koja je ispunila svoju „povijesnu zadaću“ destabiliziranja i negiranja institucija države koju su stvarali. Ali, ostali su neuspješni u provedbi svojih, navodno, izvornih ciljeva, obrane i zaštite veteranskih prava i statusa. No, tko mari za to. Ipak „oba su pala“ (Josipović i Milanović), a „kad u Saboru ne budu oni koji mrze hrvatske branitelje“ imat će i ustavni zakon, kako to mudro sluti Glogoški, čuvar šatora u predhadezeovskom periodu…

Dakle, mirna srca i pune duše, ekipa iz Savske 66, u međuvremenu voljom šatorske institucije preimenovane u Trg Nevenke Topalušić (zar se to tako može ?!) raspremila je šator i dopremila ga u Vukovar. Pravo u muzej Domovinskog rata. Zar se tako postavljaju muzejski eksponati? Grupa građana dogovori se oko relevantnosti izloška i zaputi se s njim pravo u preferirani muzej. Stani, skloni se, napravi mjesta, stiže šator iz Savske, osiguraj centralnu poziciju u Muzeju, jer, ipak je to ratni artefakt od prvorazrednog značaja za pobjedu Hrvatske vojske protiv agresora. I svi se odmah sklanjaju, guraju u stranu već postavljene eksponate iz razorenog grada-heroja i bržebolje oslobađaju prostor za ovaj specijalni, koji je presudio ishod rata. Tko se samo dosjetio da je šatoru postratne braniteljske revolucije mjesto baš u vukovarskom muzeju? Svaka čast! I dakako, sve pohvale na brzoj provedbi zamisli potpuno rasterećenoj svake procedure, dosadnog formalističkog inzistiranja na zakonu, odlukama, raspravi, postupku… Kad Đuro kaže da šator ide u Vukovar, onda ima biti tako. Da vidim tko će ga u tome spriječiti, tko će mu proturiječiti. To može samo onaj tko mrzi hrvatske branitelje i ruši dignitet Domovinskog rata.
I tako sad imamo instituciju koja je dobila svoje mjesto u muzeju. Vukovara. Čija je to institucija, koga predstavlja, tko je institucionalizirao i muzealizirao? Tko je o tome odlučio?
Ako znademo da je kroz šator prošlo nekoliko tisuća ljudi (zadnjih mjeseci zjapio je prazan, čekajući da njegovi vođe smisle izlaznu strategiju), a da je u registru branitelja njih preko 500 tisuća, pitanje je kako jedan bespravno podignuti montažni objekt grupe građana može dobiti status muzejskog izloška par excellence?! U ime koga? Ni vukovarskim braniteljima nije pravo da je šator baš u Vukovaru. Ako je tako važan, vele, zašto nije ostao u Zagrebu (?!). Kakve veze ima šator iz 2015./2016. s vukovarskim Memorijalnim centrom Domovinskog rata 1991./1995.? Zar rat još traje?

Nakon šatora, može (l)i zakon “na divlje”?

U ovoj državi sve može. Pa je mogao i Glogoški s prijateljima 555 dana stolovati nasred ulice, „na divlje“, a da mu nitko ne kaže ni „tamo se daj“. Najveći probem za savske „kampere“ bio je kako demontirati svoje sjedište nakon konstituiranja nove „domoljubne vlade“ za koju su godinu i po dana drukali na ulici, brutalno se obračunavajući s bivšom vladom i napose njezinim ministrom Predragom Matićem. Posve je infantilna teza Đure Glogoškog kako su dokazali da nisu poluga vlasti (HDZ-a) jer prosvjed nisu prekinuli odmah nakon njihova dolaska na čelo države. Pa bilo je samo pitanje dana kad će, a znalo se da hoće.
Što se to promijenilo u njihovom statusu da su spustili šatorske konope i otišli? Zapravo ništa. Oni tvrde da su primijetili zaokret u politici nove vlasti prema braniteljima. Kakav? Proračunski? Da, smanjen im je budžet za 50-ak milijuna kuna. Ali to ih nije natjeralo na prosvjedni marš do Markova trga. Naprotiv, puni su razumijevanja. Dovoljno je da im je obećan jedinstveni Zakon o pravima hrvatskih branitelja, ali i on je na „dugom štapu“. Jer, kako kaže novi ministar branitelja Tomo Medved, čovjek po mjeri veterana iz Savske 66, „za ozbiljan zakon potrebno je provesti temeljitu i ozbiljnu analizu“. A onda rasprava, procedura, pa jedno čitanje u Saboru, pa drugo… Ili će i zakon, baš kao i šator i javni gradski trg, voljom grupe građana odmah stupiti na snagu? Dočim ga Glogoški napiše. Ipak je on institucija… I ima da je poštuju svi, pa i vukovarski branitelji.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI