Neovisni novinarski portal
23.9.2020.
KOMENTARI / POLITIKA
Hrvatska (ni)je sekularna država: Tko dirne u Crkvu, državni je neprijatelj!

Hrvatska (ni)je sekularna država:
Tko dirne u Crkvu, državni je neprijatelj!

Marko Perković Thompson - koncert u Kninu (Foto H. Pavić) (23)Ministarstvo vanjskih poslova Srbije uputilo je prosvjednu notu hrvatskom veleposlaniku u Beogradu Gordanu Markotiću zbog recetnih izjava hrvatskog ministra vanjskih poslova Mire Kovača u domaćim medijima (16. travnja) kojima, kako tvrde, vrijeđa i omalovažava Srbiju kada primjenu tamošnjih zakona naziva „povijesnom perverzijom“ i implicira kako su iz te države potekli planovi za ratove 90-ih. No, to je samo dio sadržaja prosvjedne note, u kojoj ministar konstatira da se u Hrvatskoj gotovo svakodnevno događaju nacionalistički ispadi i koristi govor mržnje, što se ne sankcionira, a izostaju i osude, čime se kod pripadnika srpske nacionalne manjine potencira osjećaj ugroženosti. Posebnu zabrinutost srbijansko ministarstvo vanjskih poslova izražava zbog sudjelovanja hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona na vjerskoj tribini u šibenskoj Katoličkoj školi uz zvučnu podlogu njegova hita Čavoglave koji počinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni“!

Doduše, kako to obično biva na relaciji Srbija – Hrvatska, i ovog puta osnovna informacija ima i nepotrebni začinski dodatak, pa se tako tvrdi kako se na tribini pjevalo i opskurne stihove „Jasenovca i Gradiške stare“, što, ipak nije točno. Ali, to fenomen hrvatskog rastućeg klerikalno- nacionalističkog trenda, nimalo ne umanjuje. Što jedan pjevač, koji je karijeru izgradio na prizemnoj ratnoj budnici i koji je od HDZ-a primao golem novac da ne pjeva rivalskom HSP-u u kampanji, dakle da ne radi, može pametnog reći djeci? Čemu ih on može poučiti? Niti je bio vojni strateg, ni junak, niti se može pohvaliti nekim svojim posebnim doprinosom vlastitoj zemlji u poraću, dakle, što i o čemu je Thompson govorio na tribini šibenske biskupije?

Predavač Thompson

Vlastitoj djeci o ratu, kazao je, puno ne govori, onako kroz igru, nogomet i glazbu, pokušava im „nametnuti važnost i značaj domovine“. Rat je nešto najstrašnije što se jednom narodu, i jednom čovjeku može dogoditi. Ponosan je što je ova generacija uspjela stvoriti hrvatsku državu. Vjeru je spoznao u svoj njezinoj punini, veli, 2000. Zašto tek tada, nije otkrio… Na pitanje časne sestre koja je moderirala ovaj „edukativno-politički“ crkveni performance, kako se nosi s hajkom koja se vodi protiv njega, samo je nemušto ocijenio kako „njima nije problem svjetonazor koji nastojim njegovati, a to je kršćansko-domoljubni svjetonazor“… Nego što? E to nismo čuli…

Za Crkvu je Marko Perković Thompson ikona hrvatskog kršćansko-nacionalističkog domoljubnog patosa, Hrvat po mjeri klera, em branitelj, em vjernik, em nacionalist. Tri u jedan! I nema te nemoralne rabote koju će on počiniti a da se ne može abolirati njegovim kršćanskim domoljubljem!

Hrvatskoj treba resekularizacija! Hrvatski establishment, ponaša se kao da je u međuvremenu, a da to nikad nije i službeno proglašeno, Hrvatska postala vjerska država. U kojoj je Crkva i kler na vlasti. A svi ostali, uključujući i civilnu vlast, njezini ponizni podanici. S većim ili manjim stupnjem građanske hrabrosti danas možete sve, samo ne dirajte u Crkvu. Tog trenutka bit ćete proglašeni za državnog neprijatelja br. 1. Za komunističkog, boljševičkog izroda, jugofila koji vrijeđa vjerske osjećaje građana najkatoličkije zemlje na svijetu. U ovoj se državi sve pita Crkvu, a Crkvu ne propituje nizašto. U ovoj se državi ključni akteri na političkoj sceni sasvim ozbiljno bave idejom da ustaški pozdrav „Za dom spremni“ postane službeni pozdrav Hrvatske vojske. Navodno depolitizirane. Možda, ali zato ustašizirane.

Kuščevićev “Hvaljen Isus”

Kod nas ministri na službenim, javnim skupovima, a konferencija za novinare to besumnje jest, pozdravljaju s „Hvaljen Isus“, kao što to čini ministar graditeljstva Lovro Kuščević, jer je to u tradiciji njegove obitelji. Njega ne zanima tradicija novinarskih i inih obitelji, jer vjera je u ovoj zemlji iznimno na cijeni, ona je iznad svih zakona, baš kao što je i Crkva iznad države. Bivši ministrant Kuščević navikao je tako i u svojim Nerežišćima gdje je i vijećnike tako pozdravljao dok je bio načelnik tamošnje općine. No, bolje i „hvaljen Isus“, nego „Za dom spremni“, što preferira „starčevićanac“ Ivan Tepeš, potpredsjednik Sabora, kad s neoustašama ponosno maršira Zagrebom tražeći „glavu“ predsjednice Vijeća za elektroničke medije Mirjane Rakić    ili  ministar kulture Zlatko Hasanbegović u svojim „ranim radovima“ kada žali nad zlehudom sudbom NDH, držeći je „povijesnom težnjom hrvatskog naroda“.

Jasenovačko stratište, zloglasni ustaški koncentracijski logor u kojemu su temeljem rasnih zakona pobijene desetine tisuća Srba, Roma, Židova, hrvatskih antifašista, ove godine  zbog licemjerja vlasti pohodit će tri različite delegacije u tri odvojene komemoracije. Hrvatska se ozbiljno reustašizira, NDH zločini relativiziraju a taj kolaboracionistički konstrukt pokušava rehabilitirati. Svemu tome Crkva sekundira. Zar u ime Boga, kršćanskog morala, istine i pravednosti?

Sedlar u sisačkoj školi

U Sisku se u jednoj školi sat vjeronauka koristi za prikazivanje sramnog povijesnog falsifikata kakvog je za potrebe povijesnog revizionizma i revitalizacije ustaštva konstruirao Jakov Sedlar. Crkva je odavno ušla u hrvatske škole i to na velika vrata. I nije joj ih otvorio samo HDZ, nego i SDP, pokušavajući deficit vjere nadoknaditi suficitom kompromisa. No, taj je kompromis opasno potkopao temelje sekularne države. U kojoj danas Crkva diktira tempo, određuje mjeru moralnosti, poželjnog političkog ponašanja i prihvatljivosti. A istodobno, na nju se zakoni civilne, sekularne hrvatske države ne odnose. Oni nisu porezni obveznici, oni ne moraju državi ni Poreznoj upravi pravdati porijeklo svojih prihoda, ni crne fondove. Njihova je vlast u Vatikanu. A blažena oaza u Hrvatskoj…

A ovdje se bave sustavnom indoktrinacijom masa, utjerivanjem vjere u nove generacije, paradiranjem uz vlast na službenim skupovima, proslavama, obljetnicama, prigodnim manifestacijama. Šibenski biskup Ante Ivas, nedavno je u prigodi proglašenja najboljih sportaša u gradu, de facto preuzeo ulogu gradonačelnika. Upravo biskupa dopala je čast da najperspektivnijim mladim sportašima dodijeli priznanja. Pače, i da im održi poučni motivacijski govor. Možda bi uskoro i sjednice gradskih vijeća, per fin i Sabora, mogle počinjati misom za uspješan rad na korist Domovini…

Biti nevjernik, ateist, u današnjoj Hrvatskoj najveći je mogući krimen, ravan veleizdaji. Dokaz nehrvatstva. Jer, pravi Hrvati su osviješteni katolici. Tko od pravih,  hrvatskih katolika nije zaplakao kad je našu Domovinu pohodio blagopočivajući svetac Leopold Bogdan Mandić, odnosno njegovo balzamirano tijelo u staklenom sarkofagu?  Zar ima takvih? Ako ih i ima, oni svojom nevjerom vrijeđaju vjerske osjećaje većine i kao takve ih treba izopćiti! Obilježiti, stigmatizirati, izložiti bezmalo kamenovanju. Jesmo li u toj farizejskoj potrebi da manifestiramo svoju pobožnost, koju ne živimo niti praktično štujemo, ponizili i razvlastili vlastitu  sekularnu, građansku državu?

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI