Neovisni novinarski portal
27.11.2020.
DRUGA PARALELA
Etiopija (foto UNICEF)

Druga paralela:
Etiopska teorija kaosa

Etiopija (foto UNICEF)
Etiopija (foto UNICEF)

Etiopija (foto UNICEF)

Piše: Diego Han

Kada se nešto poput uragana dogodi na Floridi, mnogi će se prisjetiti da je netko nekada rekao kako je toj vremenskoj neprilici vjerojatno prethodilo malo jače mahanje krilima kojekakvog pekinškog leptira. Oni malo bolje informirani znat će da se takav proces naziva i “teorijom kaosa” te da se ta naširoko poznata metafora zapravo ne koristi zbog svoje objektivne vrijednosti, već služi više kao primjer za lakše razumijevanje koncepta proizišlog iz svijeta matematike i fizike. Ipak, praktičnost takve ideje leži u činjenici da se ona može koristiti za gotovo svaki aspekt čovjekovog života, jer, lako ćemo se složiti, svi su događaju nekako povezani. Međutim, često nam se dogodi da teoriju kaosa podcijenimo – ili je u najmanju ruku zaboravimo – pa umjesto da pokušamo shvatiti zašto je do uragana došlo, nastojimo se zatvoriti u naša skloništa čekajući da se nevrijeme smiri, i tako u krug. Kao što smo rekli, teorija kaosa se savršeno prepušta raznim tumačenjima te upravo zbog toga može biti od velike pomoći pri pokušaju razumijevanja određenog problema, čak i kada se ti problemi čine nepovezanima.

Primjera radi, posljednji su nam dani donijeli još dvije velike tragedije, jedna u Mediteranu, u kojoj je poginulo između 300 i 400 osoba i koju su prenijeli svi svjetski mediji te druga na području Gambele. Dok za prvu tragediju znamo da se radilo većinom o Somalijcima – ali i o Eritrejcima i Etiopljanima – koji su bježali i izgubili život u potrazi za boljim sutra, na spomen druge, većina će se s pravom zapitati „Gambela što?“. Gambela je regija koja se nalazi u Etiopiji, na samoj granici s Južnim Sudanom. Kao što to često biva, radi se o vrlo siromašnoj regiji, gdje je granica vrlo relativan i fiktivan pojam za razne etničke narode koje tu zonu obitavaju i koji se bave većinom nomadskim ili polu-nomadskim stočarstvom. Takvo stanje je dovelo u prošlosti do toga da su se razne skupine često sukobile radi ispaše i boljih uvjeta za vlastitu stoku, ne libeći se koristiti silu kao sredstvo rješavanja svojih sporova. Što se dogodilo u Gambeli? Masakr. Na temelju nepotpunih i rijetkih izvještaja iz Etiopije, prije otprilike tri dana nepoznati je broj pripadnika jednog plemena s područja Južnog Sudana upao na etiopski teritorij i tamo, do zuba naoružan, ubio preko 200 osoba i pokrao oko 2000 grla stoke. Tragedija je tim veća što se među žrtvama tog pokolja broj najviše žena i djece, dok je dodatnih stotinjak preživjelih mališana odvedeno zajedno sa stokom nazad u Južni Sudan. Prema navodima etiopskih vlasti, vojska je brzo intervenirala i ubila šezdesetak napadača, dok za ostalima traga duboko u prostor Južnog Sudana. Kako bi situacija bila još grotesknija, do današnjeg dana nitko se iz južnosudanskih vlasti nije javio s bilo kakvom informacijom o napadu. Ne čudi, stoga, da u takvoj situaciji mnogi svjetski mediji – među kojima naravno i hrvatski – nisu o navedenom gnjusnom činu gotovo ništa napisali. Zašto bi uopće to masovno ubojstvo bilo važno za nas? Sjećate li te teorije kaosa? E pa zato.
Pokusajmo se koristiti teorijom kaosa u obrnutim smjerom, odnosno pokušajmo krenuti od uragana i vidjeti koliko blizu njegovog uzroka možemo doći. Masovno utapanje u Mediteranu nije, nažalost, ništa novo. Mi koji te leševe ne skupljamo na našim obalama, naviknuti smo na takve vijesti, čak nas ni slike ne mogu više toliko pogoditi. Međutim, rekli smo da među utopljenicima nije bilo samo Somalijaca, već i jedan određeni broj Etiopljana. Aha, evo prvog traga! Zašto Etiopljani bježe iz svoje zemlje? Možemo odmah zaključiti kako nisu sigurno svi poginuli bili iz Gambele, ali, na isti način ne možemo znati koliko ih je u svim tim godinama bijega i bilo. Nadalje, ono što sa sigurnošću znamo jest da je Južni Sudan do nedavno bio u fazi građanskog rata, koji se formalno još uvijek mora okončati. Taj je krvavi rat za područje Gambele prouzročio dvije velike nepogode: prva je nestajanje bilo kakve pogranične kontrole (ako je ikada i postojala); druga je pojava preko 270.000 južnosudanskih izbjeglica koje su naselile područje u okolici Gambele s obje strane granice.
Posljedica sustavnog zanemarivanja tog područja u posljednjima desetljećima pretvorilo je Gambele u svojevrsnu terra incognita za vlasti obiju zemalja, dok su etnički problemi vezani još uz razdoblje etiopske vojne hunte (Derg), koja je svojom etničkom politikom osamdesetih godina prošlog stoljeća uništila tanku liniju mirnog suživota između skupina poput Nuera i Anuaka, koje su od tada u svojim borbama prestale birati sredstva. Djelovanje koje je pretvorilo Anuake u manjinsko stanovništvo, dovelo do čestih sukoba – karakterizirani krađama i ubojstvima – čemu se pogodovale i vojne organizacije koje su Anuaki formirali u svrhu samoobrane. Događaji su eskalirali 2003. kada je stotine Anuaka ubijeno od strane etiopske vojske i pripadnika Nuera u znak odmazde na ranije vojne akcije Anuaka. Nakon toga, dugo razdoblje neprisutnosti državne vlasti – ili bolje rečeno povremenih vojnih avantura – doživjelo je svoj vrhunac prije tri dana s masakrom u blizini sela Jakawa. Ali, što to ima veze s nama? Još jednom teorija kaosa. Živjeti u takvim uvjetima jedva da je podnošljivo. Bježati iz takvih uvjeta ne može se nazivati „ekonomskom migracijom“ – iako mnogi od nas to ipak rade – između ostalog i zato što ne znamo što se događa na područjima poput Gambele. Osjećamo li sada kako se dijelovi mozaika polako sve više slažu? Trebali bi, ali nismo još gotovi. Gambele nije etiopsko područje koje je u velikim problemima samo zbog „stočarskih“ ratova raznih etničkih skupina. Etiopija, kao druga najmnogoljudnija afrička zemlja, vrlo je primamljiva za najveće svjetske investitore, među kojima nije mogla nedostajati niti Svjetska banka. Naime, u suradnji s etiopskom vladom, Svjetska je banka pristala financirati neke vrlo ambiciozne projekte kojima je cilj do 2030. iskorijeniti iz te zemlje ekstremno siromaštvo.
Jedna od glavnih točaka projekta bilo je preseljenje većeg dijela stanovništva Gambele na neka druga područja, ponajprije kako bi se mogla bolje kontrolirati ta zona koje je, kako to često biva, bogata prirodnim resursima, ali ponajviše najvećim afričkim bogatstvom: vodom. Problemi su nastali kada se sve veći broj glasova počeo dizati protiv metodologije provođenja tog projekta kojom su se koristile etiopske vlasti, odnosno nasilnim premještanjem stanovništva koje nije htjelo napuštati svoju zemlju. Svjetska se banka, naravno, odmah ogradila od tih postupaka, dok su etiopske vlasti također odbacile sve kritike. Usprkos tome, vrlo detaljno izvješće organizacije Humans Rights Watch uspjelo je razotkriti taj proces i donekle ojačati poziciju tamošnjeg stanovništva. Od 2012., kada je skandal ugledao svjetlo dana, malo se toga promijenilo i cijela se regija nalazi u svojevrsnoj status quo poziciji. Kao da to nije bilo dovoljno, građanski je rat u Južnom Sudanu stvorio nove etničke tenzije u već dovoljno problematičnom kontekstu i tako dodatno zakomplicirao eventualna rješenja. Međutim, teorija kaosa ide dalje. Iako je Gambele regija bogata vodom, njezino se stanovništvo ne može boriti protiv još jednog vrlo ozbiljnog fenomena – globalnog zatopljenja. Meteorološka realnost koju su prepoznali gotovo svi svjetski stručnjaci, za koju se jasno zna tko je krivac, dovela je do ubrzanja dezertifikacije etiopske zemlje, i posljedično, do sve većih suša i nestajanja izvora vode. Svemu tome treba dodati i ovogodišnji El Nino, koji je – također zbog globalnog zatopljenja – dodatno zakomplicirao stanje, koje je prema nekim procjenama već rezultiralo sa 6 milijuna Etiopljana koji pate od neishranjenosti. Teorija kaosa? Vjerojatno su i u ovome slučaju jednom davno neki pomaknuli lijevo krilo.
U moru tragedija koje nam se gotovo svakodnevno, poput nekog reality showa, serviraju na medijskim kanalima, ponekad doživimo kolektivnu katarzu, ponekad zasićenje. Gotovo je besmisleno govoriti o tome je li takvo što u redu, jer je to dio naše psihe i teško da ćemo takvu naviku u kolektivnom smislu ikada iskorijeniti. Suosjećanje i empatija nisu službeni zakoni, radi se samo o plemenitim nepisanim pravilima te kao takva ne možemo očekivati da će ih svi osjećati. Međutim, znanost je hladna. Ako je teorija kaosa dio znanosti, onda svi imamo sposobnost da se njome koristimo, baš onako kao što znamo izračunati rate naših kredita ili popuste u trgovini. Ako je teorija kaosa točna, onda sve ima svoj uzrok te ništa nije slučajno. Ako su ljudi spremni umrijeti u pokušaju dostizanja neke zemlje, onda za njih alternative nema. O tome nam svjedoči teorija kaosa, o tome nam svjedoči Gambele.

Diego Han

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI