Neovisni novinarski portal
7.12.2019.
INTERVJUI / LJUDI
Dr. Neven Ninić: I ateisti i vjernici trebali bi preispitati svoje stavove

Dr. Neven Ninić:
I ateisti i vjernici trebali bi preispitati svoje stavove

Umirovljeni šef katedre za Termodinamiku, termomehaniku i toplinske strojeve na splitskom FESB-u, napisao je knjigu ‘Teorija umiješanosti promatrača ili istočni grijeh znanstvenika’.

izumitelj (4)

Dr. Neven Ninić

Dr. Neven Ninić iza sebe ima desetak patenata, 130 objavljenih znanstvenih i stručnih radova, brojne nagrade i priznanja. Ovaj Šibenčanin diplomirao je 1965. godine na Mašinskom fakultetu u Beogradu, a radni vijek proveo je na Institutu za nuklearne nauke u Vinči, potom i kao redoviti profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Odnedavno je u mirovini, a vrijeme je prikratio pišući knjigu „Teorija umiješanosti promatrača ili istočni grijeh znanstvenika“, koja je i prije objavljivanja (izaći će u nakladi Matice hrvatske tijekom travnja 2016.) došla na glas kao kontroverzna.
Dr. Ninić je stara škola, što je i dokazao odabranim mjestom za razgovor – hotel Jadran na šibenskoj rivi, gdje svim fizikalnim zakonima unatoč, rijetko zalaze i sami konobari.
Za koje novine je ovo?
Tris. Al’ nisu novine.
To se sad zove portal, jel?
Da.
Ja sam imao internet dok sam radio na FESB-u, do prije četiri godine. Onda sam ga otkazao. A i stara sam škola, volim uvijek imati olovku i papir uza se. Internet puno stvari nudi, ali nešto i uzima. Uzima vrijeme.
Hoćete reći da ste napisali znanstvenu knjigu, a da se pritom niste služili internetom?
Da sam radio ovu knjigu potpuno korektno, morao bih prvo pročešljati što je o ovoj temi napisano i tko je sve pisao. Tome ne bi bilo kraja, znate. Svu bih energiju iscrpio na to. To je ogromna kočnica, takvi uvodi su postali jednostavno nemogući. Kad bih sad imao 18 godina, pitanje je bih li opet izabrao znanost. Možda radije neki lijepi zanat. Jer znanost sad traži znanje koje nema veze sa znanošću u užem smislu, traži znanja koja nisu interesantna i kreativna, već su opterećenje, pa čovjek izgubi volju. Ali to ne smijem pričati mladima, jer njima je lako imati sve ono što je meni teško.

Golema santa leda

Osnovna teza vaše knjige ‘ Teorija umiješanosti promatrača ili istočni grijeh znanstvenika’ jest da promatrač utječe na ono što promatra…
Kad istraživač nešto mjeri u mikrosvijetu on je umiješan, odnosno on ne može nešto izmjeriti a da ne postane to što mjeri. No, umiješanost promatrača o kojoj ja govorim je puno apstraktnija, to je umiješanost stajališta promatrača. Pri tome stajalište može biti fizičko, a može biti i svaki subjektivan stav promatrača, ako ga on ugradi u ono što promatra.
A što je s onim da ako očekuješ da ćeš nešto otkriti, onda ćeš baš to i otkriti?
U to ne bih ulazio, nisam kompetentan.
Dobro. Dakle, promatrač svoje stavove ugradi u fenomen koji promatra. I…
Ako se tako dobiveni rezultati ugrade u zakon, taj zakon bude rafinirano pogrešan. To se u fizici događa posljednjih tristo godina, no teško da će se o tome javno raspravljati. To je kao da zabijete polugu pod golemu santu leda, koju je nemoguće podići, tako da bi mi trebala pomoć da ova tema dođe do nekoga tko će prihvatiti javnu diskusiju i razraditi je. Ako ovom knjigom ne postignem nikakvu reakciju, bojim se da će sve biti uzalud.

izumitelj (5)

Možda rasprave u znanstvenim krugovima i bude, ne i javne…
Priželjkujem to. Pokušavao sam potaknuti raspravu o ovoj temi u raznim prigodama, znanstvenici načule uši, ali kad se trebaju uključiti na bilo koji način, to se ne dogodi. Iz više razloga…
Kojih?
Jedan je razlog što ne žele da “talasaju”. Ako je netko doktorirao i ima zacrtanu znanstvenu karijeru ispred sebe, zašto bi on riskirao svoj ugled. Drugi razlog je što neki nisu sigurni u svoje znanje i boje se ovakvu radikalnu stvar javno podržati, da ne ispadnu neznalice. Treći razlog je taj što malo tko želi pomoći kolegi u razradi njegove ideje, nitko ne želi raditi za nečiji tuđi interes.
Radije će se baviti ‘sigurnim’ temama, nego riskantnim.
Ne mogu ih osuditi. No, ja ovdje nudim dokaze, a ne ideju.
Ako ste vi u pravu, a recimo da jeste, onda više nijedan zakon fizike nije siguran.
Nije baš tako, ipak postoje granice. Pojedine znanosti, one su u okviru uvjeta u kojima promatrač nije umiješan – objektivne. Odnosno, točne. Kad se granice prijeđu, promatrač više nije objektivan, njegovo stajalište je umiješano.
Kako promatrač uopće može biti objektivan?
Po definiciji, promatrač je objektivan kada je u stanju iz svog stava otkriti prirodne zakone i provjeriti ih u praksi. Ako ima unaprijed razvijene predrasude ili stajalište, onda će otkriti zakone ograničenog djelovanja koji, čim se malo odmaknu od tih uvjeta, odmah padaju. Znači, nisu pravi. Treba imati svijest da promatrač nije netko tko stoji sa strane, on je umiješan jer je i sam dio materijalnog svijeta. Ne možete vi otkriti gibanje autobusa, ako ste u njemu. Moja knjiga govori o otkriću te vrste.

‘Zatvoreni’ odlikaši

Koliko smo stvari iz fizike krivo učili u školi?
U ovom smislu, puno.
Pa dobro, ionako sam imao dvojku iz fizike, i to nimalo zasluženu.
Zbog toga ste u prednosti. Ništa niste usvojili, pa ste otvoreniji. Da ste imali peticu, bili biste zatvoreni.
Ako je vaše otkriće točno, koje su posljedice?
Dvije su skupine posljedica. Jedna se odnosi na područje fizikalnih znanosti, dakle prirodni zakoni su izmiješani sa stajalištima promatrača i zbog toga ima krivih zaključaka koji smetaju točnoj fizikalnoj slici svijeta. Drugo, postoje područja u kojima promatrač ne može pronaći kriterij neumiješanosti. U tom slučaju pormatrač nije u stanju primijeniti znanost, odnosno može promatrati događaje, ali ne može znati njihov uzrok. Stoga, mogu zaključiti da postoje područja u svakodnevnom životu koja su moguća, ali znanstveno nepredvidljiva. A onda su moguća i čuda, otvoren je prostor za druge oblike spoznaje, koje nisu racionalne ili osjetilne. To je prostor u kojem je umjesno raspravljati i o točnosti kršćanske objave, božje providnosti i takvih stvari. Dosad takvog zaključka nije moglo biti, jer nije bilo ove teorije umiješanosti. Sada bi i ateisti i vjernici morali preispitati svoje stavove.
Je li moguće biti znanstvenik i vjernik? Eto nam našeg novog ministra znanosti i obrazovanja…
Kako da ne.
Jeste li i vi taj slučaj?
Jesam. Naravno da čovjek nikad nije siguran sto posto. Mislim, glupo je vjeru izražavati u postocima, ali ona dijelom potječe i iz znanstvenih osnova, jer vjera ne smije biti u suprotnosti s razumom. Ako bismo Bibliju čitali doslovno, ima puno stvari koje su suprotne zdravom razumu. Trebamo je shvatiti kao djelo s dubljom, skrivenom porukom. Pritom, nije uopće bitno jesu li, primjerice, Adam i Eva bili prvi ljudi. Isto tako, Novi zavjet nudi savjete za život koji funkcioniraju odlično, kao da ga je pisala osoba nekog izvanzemaljskog reda. I sve ove knjige koje pišu praktični sociolozi… ima ona jedna poznata gospođa…
Mirjana Krizmanić?
Da, ona. Ha, to njezino je samo slab parcijalni prijepis Novog zavjeta. Djelomično netočan.
Biblijski pojam ugurali ste i u naslov knjige. Što bi, dakle, bio istočni grijeh znanstvenika?
To je kada znanstvenik odbija prihvatiti da je i sam dio materijalnog svijeta te da je samim time ograničen. On jednostavno mrzi tu činjenicu.
Zašto će vam knjigu objaviti Matica hrvatska u Šibeniku, a ne vaš FESB.
Zato jer je FESB-u nisam ni nudio. Za njih sam objavio neke druge knjige, na koje se u ovom novom djelu pozivam. Bolje bi bilo pitanje zašto nisam knjigu objavio u inozemstvu…
Pa, eto, zašto?
Da bi se ovakav rad, koji među ostalim pretendira i na to da se promijeni Newtonova mehanika, objavio u nekom međunarodnom međunarodnom časopisu… hm… ma to su šminkerski časopisi. Pazite, oni vode svoju politiku; kome dati, kome ne, kakve teme objavljivati, kakve ne… Nisam siguran da bi oni prihvatili ovako pretencioznu tezu od autora s provincijskog fakulteta. Pomalo je, u tom smislu, i nepristojno takvo nešto ponuditi stranim znanstvenim časopisima. Oni bi to ili odbili, ili još gore – ideja bi bila ukradena.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI