Neovisni novinarski portal
20.8.2019.
POLITIKA
Stipe Mesić - Nedjeljom u 2

Ured bivšeg predsjednika RH u raljama proračuna:
Mesićeva “tranzicija” iz Grškovićeve 13.

Stipe Mesić - Nedjeljom u 2

Stipe Mesić - Nedjeljom u 2Stipe Mesić, bivši šef hrvatske države, našao se u “raljama proračunskih škara”. Zasad je njegov ured u Grškovićevoj 13.  kraći za pola milijuna kuna. Moglo je biti i gore. Jer, Most je predlagao da mu se odreže čak 600 tisuća kuna i godišnja dotacija Ureda svede na 177.819 kuna. Vlada je ipak bila milostiva. Pa su mu ove godine budžet ograničili na 277.819 kuna, a onih pola milijuna što su mu oduzeli bit će preusmjereno za potrebe civilnih invalida rata. Ali, moglo je biti još gore. Jer, “domoljubni partner” HSP AS pokrenuo je proceduru izmjene Zakona o posebnim pravima bivših predsjednika RH kojim predlažu konačno ukidanje “Mesićevog ureda”. Ostane li ova grupacija na vlasti, “Mesićeva kancelarija” dogodine bi mogla biti zatvorena. Zbog manjka novca i viška politike…

Nažalost,SDP-ov Nenad Stazić vjerojatno je u pravu kad tvrdi da su motivi politički, “antimesićevski”, a ne financijski, jer da je Franjo Tuđman živ imao bi Ured doživotno i nikomu u HDZ-u ne bi palo na pamet dovoditi ga u pitanje. I Mesić je mislio da mu se to ne može dogoditi. Da nikad i neće. Da će iz Ureda otići isključivo prirodnim, biološkim putem. Da će tamo stolovati do smrti. Što mu Zakon o posebnim pravima bivšeg predsjednika jamči, sve dok je na snazi. Ali, kako stvari stoje, a vladajući “domovinski zdrug” navješćuje, Mesiću je, ako ne ove, onda iduće godine izvjesno, u pravu pravcatu, a ne samo formalnu, mirovinu. A ona “nije loša”. Dvadesetak tisuća kuna. A ni godine nisu male. Čak 82. Pa se čovjek pita, zbog čega Stipe Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, sebe dovodi u situaciju da se i s njim i s institucijom bivšeg predsjednika šutaju kojekakvi “politički igrači s klupe”. Pa s njima ulazi u ostrašćenu polemiku ljutito poručujući svima kako njega nitko ne može ukinuti, ni Vlada ni Sabor. Samo biološki sat tu igra, a protiv njega čak ni Mesić ništa ne može…

Doživotno “posebno pravo”

Prema Zakonu o posebnim pravima Predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti, koji je, nota bene, donesen 2004., u Mesićevom prvom mandatu, bivši šef države ima pravo na ured s dva državna službenika (Mesić trenutno ima jednog), osobnim vozačem i službenim vozilom.  Ivo Josipović pravo na Ured ne koristi.  Zakon se kasnije mijenjao, i posebna prava bivšem predsjedniku ograničio na samo pet godina, jedino za Stipu Mesića ona vrijede doživotno! Dakako, po sadašnjem Zakonu. Što ne znači da zakon ne trpi izmjene i dopune. Pa je HSP AS već uputio prijedlog izmjena Zakona u proceduru. Karamarko je još ranije izjavljivao kako bi Ured bivšeg predsjednika trebalo ukinuti, a Most, alfa i omega ove vlasti, oko toga nema nikakvih dvojbi. Njihov zastupnik Miro Bulj sasvim je eksplicitan: Kome treba i čemu služi Ured bivšeg Predsjednika RH Stipe Mesića? To treba odmah ukinuti!
U novoj projekciji državnog budžeta Mesiću je na raspolaganju ostalo “tranzicijskih” 277 tisuća, taman koliko će mu dostajati u pripremi za “selidbu”. Za prijenos “poslova” iz državnog u privatni, kućni ured.
-To je potcjenjivanje hrvatske države- ogorčeno će preuzetni Mesić, ocjenjujući kako je ovdje posrijedi obračun političkih protivnika s njim, a ne 800 tisuća kuna “za hrvatsku državu”. Njegova je formulacija u dobroj mjeri točna. Jer, iza ovog reduciranja državnih izdvajanja za Mesićevu kancelariju, svakako stoji i odium prema njemu kao osobi i političaru. Antifašističkog profila ( doduše, i baštiniku teze o Hrvatskoj kao jedinoj državi koja je u ratu dvaput pobijedila, a koju je podijelio ranih 90-ih s dijasporom u Australiji…)

–  Boriti se protiv mojih uvjerenja, u prvom redu protiv čvrste privrženosti antifašizmu, praktičnim ukidanjem toga ureda, jalov je pokušaj. Jer, mene ni Sabor ni Vlada ne mogu ukinuti. Dok sam živ smatrat ću svojom obvezom raditi na korist zemlje kojoj sam imao čast deset godina biti na čelu. I zastupati ista ona stajališta koja su mi omogućila dvije izborne pobjede na izravnim izborima za predsjendika RH- napisao je Mesić u priopćenju kojim se obratio javnosti.

Institucija bez koje se može

Ali, mada samo političkim analfabetama nije jasno da u kresanju proračunskih davanja za Ured bivšeg predsjendika bitnu ulogu igra animozitet vladajuće nomenklature spram Stipe Mesića, njegova lika i djela, teško je cijelu priču svesti samo na tu svjetonazorsku i osobnu razinu. Činjenica je da imamo tanak državni proračun, da je značajno smanjeno izdvajanje za socijalno najugroženije, da su na dnevni red došle čak i subvencije za učenički prijevoz, socijalna davanja i branitelji, da je budžet za kulturu, provjetu, znanost predcivilizacijski, a Ured košta. Danas, doduše, znatno manje nego prije par godina, ali ipak nije malo 800 tisuća kuna za instituciju bez koje se, realno, može.

Kako utvrditi koji je ekvivalent uloženom novcu za Ured u pragmatičnom djelovanju bivšeg predsjendika. Tko i na koji način može mjeriti učinak Mesićevog uredovanja na ugled Hrvatske u svijetu, gdje su ti efekti njegove gospodarske diplomacije, kako to on tvrdi. Možda je u pravu, ali objektivno govoreći, teško je mjerljivo. Ako i izostane postpredsjednička aktivnost bivšeg šefa države, u korist racionalnije distribucije državnog novca,  velike štete neće biti, no možda bi za znanost, kulturu, socijalno ugrožene, mogla biti neka dobit. Hrvatska je zemlja u velikim financijskim problemima i ovog trenutka financiranje Ureda bivšeg predsjednika realno jest trošak bez kojeg se može. I kamo sreće da je to jedina logika inicijative za minimiziranjem troškova Ureda, a sutra možda i ( privremenim) zatvaranjem. Ali, znamo dobro da nije… Što Stipu Mesića drži u uvjerenju u nepoderivu političku moć i utjecaj kojim bi mogao biti prijetnja ili smetnja nekim političkim neistomišljenicima , pa su ga odlučili financijskim bičem eliminirati iz političkog života države. Ali, što bivši predsjednik danas u ovom hrvatskom političkom karuselu uopće znači?

Što se Mesića tiče, bez svega se može, ali bez Ureda bivšeg predsjednika hrvatska država ne može! Takva tvrdokorna strast za posebnim, privilegiranim tretmanom, nedostojna je čak i Mesića. Makar onog kakvim nam se godinama nastojao predstaviti. U ovoj, očigledno završnoj epizodi njegove karijere, upravo zbog te egocentričnosti i sebičnosti, teško da će naći ozbiljnije zagovornike produžetka njegove političke misije o trošku države, a za račun osobne taštine isluženog političkog seniora koji je izgubio kontakt s realnošću.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI