Neovisni novinarski portal
1.3.2021.
SCENA
Tri godine Azimuta: Epicentar mirnog pokreta otpora

Tri godine Azimuta:
Epicentar mirnog pokreta otpora

Poznati šibenski klub dogurao je do treće godine upečatljivog postojanja.

a24

(Foto: ŠibenikIN)

Scenu ne čine samo bendovi. Scenu čine novinari, dizajneri, subkulture, slikari, pjesnici, pisci, konzumenti umjetnosti, entuzijasti, talenti i obožavatelji, ljudi koji vole zaviriti preko ruba i zagrebati ispod površine. Čine je ljudi koji ne slijede zadane putanje, koji znaju da može i bolje. Ili barem drugačije. Ljudi s jedne i druge strane pozornice. Scena ne ovisi o novcu, nije tu zbog zarade i uglavnom je uvijek u bankrotu.
Sceni treba klub. Točka susreta, s komadom šanka dovoljnim za okupljanje trusta mozgova i pozornicom, ma kolika ona bila, sve dok je blizu priključak za struju. (…) Azimut je, nakon godina i godina bez uporišne klupske točke u gradu, u kratkom vremenu postao upravo to.
Tako smo pisali prije točno dvije godine na ovom portalu, obilježavajući Azimutov prvi rođendan. U subotu se slavi treći, a u međuvremenu se sve stubokom promijenilo. Uglavnom, na gore. Postali smo bolno svjesni da se Terraneo više nikad neće vratiti u Šibenik, a da nikad nije rečeno (mada se više-manje zna) tko je tomu kriv. Izgubljen je i SuperUho festival, a tu su, što se krivice tiče, stvari puno jasnije. Ugasio se i Martinska fest. Nestali su L’kok, Ti ritu piri pip, Dok AnalogX. Slučaj „Green Stage“ prometnuo se u nacionalnu blamažu, s kukavičlukom u glavnoj ulozi. Scena u Šibeniku se urušila poput kule od karata. Netragom nestala.
Ostao je samo Azimut. Kao jedan od posljednjih tragova ne tako davnih ljepših pop-kulturnih dana. U brojkama to bi izgledalo ovako: oko 140 koncerata (besplatnih!), 15 izložbi, desetak promocija knjiga i isto toliko tribina i predavanja. Azimut je i utočište festivala Kontra napad (elektronska glazba), pub-kviza te Sajma riječi, ritma i druženja, a baza je Festivalu putnika, Supertoonu i nekadašnji meeting point Terranea i SuperUha. Surađuje s nizom klubova iz regije (susjedstva po novome) te s udrugama ŠUM, Fotopoetika, Tremolo, Disco Gimnazija…
Drugim riječima, šibenska scena je spala na jedan klub. No u njemu entuzijazam ne splašnjava, u pripremi za travanj su koncerti Sare Renar, Nine Romić i njezinih Pridjeva te Kozmodruma, a sprema se i obilježavanje Dana prodavaonica ploča te organiziranje novog Festivala putnika.

U danima kratkog procvata šibenske alternativne kulture, s početka ovog desetljeća, Azimut je bio jedan od mnogih faktora koji se uklapao u slagalicu naizgled „probuđenog Šibenika“. Danas, kada je Šibenik kulturološki nokautiran, Azimut je postao najbitnije središte okupljanja slobodoumnih i kreativnih duša, gotovo pa epicentar mirnog pokreta otpora. Tu se djeluje iz potrebe koliko i iz inata, a u cijeloj priči nimalo nevažno nije i da iza svega ne stoji komercijalnost, već je najbitniji sadržaj. A kad profit ne diktira, poznato je već, tada priča ima zdrave temelje i dugoročno bi se efekt trebao osjetiti i puno dalje od unutrašnjosti bunara podno katedrale.
Uostalom, i sam Hrvoje Jelković, vlasnik Azimuta, voli reći da mu je puno draže kad vidi da se na šanku razmjenjuju ideje, nego kad se plaća. Mada je, vjerujemo, kombinacija ove dvije radnje ipak najidealnija. Jelković je, nije zgorega ni na to podsjetiti, bio jedan od tri ključna čovjeka Terraneo festivala, a svoje je prste imao i u slaganju programa za pamtljivu prvu sezonu tvrđave sv. Mihovila (sjećate se: Thievery Corporation, dva puta The National…).
U bunkeru Azimuta, dakle, sila je jaka. Hoće li proključati, ovisi o mnogim faktorima, pa i onim političkim. Do trećeg rođendana se doguralo i sve ukazuje na to da se sjeme famoznog „buđenja“ Šibenika, barem onog kreativnog, nalazi upravo na šanku Azimuta. U subotu, 19. ožujka, je rođendanski tulum. Pa tko se probudi, probudio se.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI