Sinoć je u hangaru, na nekadašnjoj lokaciji Terraneo festivala, održan tradicionalni festival Kulturaljka.
Sejo Sexon (Foto: ŠibenikIN)
„Ponosam sam što sam u gradu koji je za bitku na Sutjesci dao 1316 ljudi“, poručio je sinoć Sejo Sexon s pozornice u hangaru pored Šibenika, pojavivši se u majici s FALIŠ-a, gdje je lani astupio u ulozi profesora povijesti. Time je dao potvrdu nedavnoj tezi iznesenoj na ovom portalu da se kulturološki „pokret otpora“, nakon devedesetih, opet vratio u klubove. Bilo je to očito i na koncertu Elementala u Domu sportova i na Hladnom pivu jučer u Zadru, gdje se, pretpostavlja se, zbog poziva na bojkot koncerta (a sve u inat Kekinovoj „Ja nisam vaš“ pjesmici) okupilo skromnih 600 ljudi na Jazinama. Očito je to i u nabujaloj i prkosnoj zagrebačkoj alternativnoj sceni, a bilo je očito i sinoć na Kulturaljci u Šibeniku. Otpor kakav prepoznajemo ne provodi se izravnim parolama i nije osmišljen; suptilan je, spontan, neuredan i izaziva trnce. Pa makar se radilo i o avangardnom nastupu grupe Chui, kakvom smo svjedočili prije koji tjedan u šibenskom Azimutu. Avangardna je sumnjiva i zato je postala bitna.
Ničeg avangardnog nije bilo sinoć na koncertu Zabranjenog pušenja, koji je privukao oko tristotinjak Šibenčana. Bilo je zato nostalgije i zbornog pjevanja, bio je Sejo u FALIŠ majici, bilo je predavanja o Sutjesci, bilo je Pišonje i Žuge, bilo je stražarenja pored Prizrena, bilo je guzonjinih sinova. Bilo je svih onih pjesama koje su nekada hodale po rubu kontroverznosti, pa su neko vrijeme smatrane simpatičnim pjesmuljcima, da bi danas, neočekivano, opet dobile snagu bunta, ma koliko jednostavne i stare bile.
Repetitor na pozornici Kulturaljke (Foto: ŠibenikIN)
Da se upornost isplati, pokazao je nastup beogradskih Repetitora. Njihov peti dolazak u Šibenik dao je rezultate – prvih nekoliko redova pjevalo je svaki stih s ovom garažnom trojkom. Temeljna bendovska postava, njih troje, ne njeguje nimalo želje za sing-a-long refrenima, pamtljivim riffovima ili promišljajućim stihovima. Muzika prolazi kroz njih i izlazi bučno, sirovo i poluartikulirano. Garažna rock paljba s pozornice nije izvedba, to je lifestyle. To je Repetitor, bend koji već nekoliko godina vozi u petoj brzini, brzo i drsko. Boris, Ana-Marija i Milena, ta neželjena djeca Partibrejkersa, u sat su vremena sagorili na pozornici. Provukli su dušu kroz pojačalo i svojom garažnom religijom izazvali val eurorije u hangaru.
Sinoćnji koncert otvorili su Magul, novi šibenski autorski rock bend predvođen gitaristom i pjevačem Antom Prginom, koji su se u tridesetak premijernih minuta predstavili kao grupa koju nose kompleksne skladbe, na granici stoner i funk rocka. Ima u svemu tome i kozmičke pravde; Prgin je, naime, dok je još bio lider L’koka, prvi prepoznao hangar u nekadašnjoj vojarni Bribirskih knezova kao idealnu koncertnu lokaciju. Magul djeluje lokalno, a misli globalno. Cilj im je jednog dana obrnuti ovu tezu.
