Neovisni novinarski portal
24.11.2020.
SCENA
Naslovnica albuma Ten

Četvrt stoljeća albuma ‘Ten’:
Tračak svjetla u vremenu ludila

Naslovnica albuma Ten

Na današnji dan 1991. godine članovi grupe Pearl Jam ušli su u studio London Bridge u Seattleu te počeli snimati jedan od najboljih debitantskih albuma u povijesti rocka.

Naslovnica albuma Ten

Naslovnica albuma Ten

Dobro je bilo biti tinejdžer te 1991. Doduše, granatiranje je bilo svakodnevno, veći dio dana nije bilo struje, večernji izlasci trajali bi samo do strogog zamračenja u devet, a radio je vrtio samo domoljubne pjesme. S druge strane, škole gotovo da i nije bilo, a glazba koja dolazila preko oceana protresla nas je jače nego sve detonacije zajedno. Ni danas nije sasvim jasno kako je to šibenskim srednjoškolcima uspijevalo, no u vrijeme kada se do Zagreba putovalo više od 12 sati, ploče su sa Zapada u Dalmaciju pristizale više-manje redovito i na vrijeme. Kao da smo živjeli u najsigurnijoj i najmirnijoj državi na svijetu.
Prvi val oduševljenja izazvao je naravno ‘Nevermind’. Zanimljivo, kolosalni drugi album Nirvane, koji je narajcao sve kritičare i u nesvijest bacio srednjoškolce, objavljen je mjesec dana poslije ‘Tena’, no prvijenac Pearl Jama nitko idućih godinu dana neće uspjeti čuti od grmljavine koja je izlazila iz gitare i grla Kurta Cobaina. Prvo što smo mjesecima kasnije uspjeli zamijetiti, još zaglušeni Kurtovim vapajima u ‘Smells Like Teen Spirit’, ‘Lithium’ i ‘Come as You Are’, bio je videospot ‘Alive’ u kojem je pjevač visio naglavačke, a gitarist izvodio upečatljiv i jednostavan solo. Imena Eddieja Veddera i Mikea McCreadyja još nikom ništa nisu značila, ali pjesma je polako počela ulaziti u uši.

Prvi primjerak albuma ‘Ten’ koji je ovaj novinar nabavio u Šibeniku, bila je piratska kaseta napravljena u kućnoj radinosti negdje u Poljskoj. Nepoznatom autoru tog ilegalnog uratka fotokopirni stroj u boji nije bio u najboljem stanju, pa su se prepoznatljive spojene ruke članova benda na omotu albuma jedva nazirale u nijansama narančaste boje. Kaseta je išla iz ruke u ruku isključivo zbog općenarodnog hita ‘Alive’, ali vrlo se brzo počelo ocrtavati koliko samozatajne snage nosi materijal koji će, kasnije se pokazalo, zajedno s Nirvaninim ‘Nevermind’ i ‘Dirt’ grupe Alice in Chains, činiti trolist ponajboljih albuma što su ih Seattle i SAD iznjedrili devedesetih. Što se njegovog utjecaja tiče, on neometano traje još i danas i vjerojatno je jedan od najboljih debitantskih ostvarenja ikada.
Nije dugo trebalo da se zaglušeni bukom rata, već navučeni na Nirvanu i grunge zvuk, počnemo bjesomučno drogirati s ‘Once’, ‘Even Flow’, ‘Oceans’, ‘Porch’ i ostalim draguljima koje je nam je velikodušno nudio album ‘Ten’. Svjetski tisak objašnjavao je uspjeh Pearl Jama i ostalih grunge junaka, izuzetno istančanim osjećajem za izražavanjem tjeskobe, depresije i svih ostalih frustracija koje po defaultu tište tinejdžere iz srednjih društvenih slojeva. No, u našoj ratnoj psihozi, kulturološkom mraku i strahovima svih mogućih boja, kada smo se svim čulima pokušavali koncentrirati na nešto tada tako iluzorno, na muziku, ‘teške’ pjesme Pearl Jama punile su nas optimizmom i održavale normalnima. ‘Alive’ je postala himnom generacije, ‘Jeremy’ se obavezno ‘skidao’ na akustičnu gitaru, a ‘Black’ je većini do danas ostala najbolja ljubavna rock pjesma ikad napisana.

Vjerojatno su iz tih i sličnih razloga mnogi pustili suzu na emocijama nabijenom koncertu Pearl Jama puno godina kasnije u Zagrebu. Tada je, u rujnu 2006., grupa predvođena Eddiejem Vedderom u Domu sportova osjetila s koliko ju je nepatvorenih osjećaja dočekala hrvatska publika da su ostali svirati na pozornici i kada su se u dvorani upalila sva svjetla, a vrata širom otvorila za odlazak. Ako je dolazak Nirvane u Ljubljanu označio spektakularan kraj jedne ere za ovdašnje poklonike grungea, koncert Pearl Jama u Zagrebu učinio nas je ponosnima što smo dogurali do tridesetih zajedno s njima i konačno se upoznali. Danas smo mi u četrdesetima, a oni u pedesetima, no i dalje smo sigurni da je najbliže istini bio glazbeni kritičar Anđelo Jurkas, koji je te večeri bio potpuno razoružan, zaključivši da je ‘Zagreb dobio pet novih najboljih prijatelja’.
Ipak, ima tu i nešto više od same muzike. Nije nas Pearl Jam prije dvadeset i pet godina kupio samo svojim prvijencem. Grupa je od samoga početka javno izražavala gnjušanje spram komercijalizacije, glazbene industrije i pripadajuće pohlepe, koja neumitno uništava sve zdrave vrijednosti koje rock glazba ima u sebi. Kad se Pearl Jam odrekao MTV-ja i snimanja spotova, i na svaki mogući način pokušao ići na ruku svojim obožavateljima, a industriji maksimalno otežati, utjelovio je sve ideale u koje se kune svaki rock’n’rollom opijen tinejdžer.
I zbog svih tih stvari digne mi se kosa na glavi kad čujem da su Stonesi najveći rock bend na svijetu…

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI