Neovisni novinarski portal
19.10.2020.
SCENA
Skin (Foto: Tomislav Sporiš/ravnododna.com)

Skunk Anansie – novo ime INmusic festivala

Skin (Foto: Tomislav Sporiš/ravnododna.com)

Zagrebački INmusic nastavlja dodavati sjajna glazbena imena na popis izvođača koji će ovoga ljeta nastupiti na jedanaestom izdanju festivala.

Skin (Foto: Tomislav Sporiš/ravnododna.com)

Skin (Foto: Tomislav Sporiš/ravnododna.com)

Skunk Anansie britanska je rock četvorka koju, uz karizmatičnu pjevačicu Deborah Anne Dyer poznatiju kao Skin, čine basist Cas, gitarist Ace i bubnjar Mark. Grupa je nastala 1994. godine, na ulicama Londona u vrijeme društvenih, političkih i glazbenih promjena, a kao inspiracija za ime benda poslužila je zapadnoafrička narodna priča o Anansiju – mitskom čovjekolikom pauku iz Gane. Riječ ‘Skunk’ dodana je kako bi ime benda zvučalo “opakije”. Nepunu godinu dana od njihovog prvog nastupa, čitatelji popularnog glazbenog časopisa Kerrang su ih 1995. godine proglasili najboljim novim britanskim bendom.
Tijekom devedesetih, uz broje nominacije i priznanja, te s preko 5 milijuna prodanih albuma i 7 rasprodanih svjetskih turneja, bili su jedan od najtraženijih europskih izvođača. Nakon što su se 2002. godine članovi benda privremeno razišli, nastavili su se samostalno baviti glazbom, a 2009. ponovo su oformili bend te su, nakon održana dva nenajavljena londonska povratnička koncerta, nastavili obogaćivati svijet dobrom glazbom. Ukupno su snimili šest studijskih albuma od kojih su tri izašla prije 2002. Najnoviji album “Anarchytecture” kojeg će promovirati na nadolazećoj turneji izašao je 15. siječnja 2016. godine.
Uz Skunk Anansie na INmusic festivalu nastupit će i Florence + The Machine, PJ Harvey, The Kooks, Wilco, Yeasayer, The Heavy, Pat Thomas and Kwashibu Area Band, Monoswezi i mnogi drugi. INmusic festival bit će održan od 20. do 22. lipnja 2016. godine na Jarunu u Zagrebu.

skunk4np3

Skunk Anansie po četvrti put dolaze u Hrvatsku. Donosimo vam osvrt gorepotpisanog novinara na njihov drugi koncert pred hrvatskom publikom, onaj u zagrebačkom klubu Aquarius, održanom 5. srpnja 2011., objavljen na portalu Ravno do dna pod naslovom “Bliski susret treće vrste”:
Da je Skin izvanzemaljka, u to su se dosad već uvjerili i najciničniji ufolozi. Da bi Skunk Anansie bez nje bili samo još jedan u nizu žestokih i melodičnih bendova, pa makar imali na desetke hitova poput „Hedonism“, „Secretly“, „Weak“ ili „Over the Love“, to je jasno čak i urednicima Narodnog radija. No, da nije normalna, u to se zagrebačka publika uvjerila jučer u klubu Aquarius, barem oni koji su propustili njihov lanjski koncert na Mars festivalu. Ipak, klub je mjesto gdje su Skunk Anansie prirodno smješteni, gdje Skin može hodati na rukama fanova do šanka i nazad, koliko god ju je puta volja.
U Aquariusu su bili neljudski uvjeti za bilo što osim za obranu vlastitog života. Bez zraka, bez pola metra praznog prostora, bilo je nemoguće približiti se bendu kako bi se izbliza analizirala fizionomija pjevačice u koju se može dva sata sa zanimanjem buljiti i kad bi samo sjedila na rubu bine i šutila. Ustvari, ukazalo se idealno nečuvano mjesto pored lijevog zvučnika, no u trenutku kad je iz njega grunulo „Yes, It’s Fuckin Political“, ovom nadobudnom novinaru je pozlilo od basa koji je svom snagom odzvonio u praznom želucu. Srećom, ukazao se tu revni redar koji mi je pogledom priopćio da mi tu nije mjesto te da mi je to voljan dokazati i na drugačije načine. Spasio mi je život.
Skunk Anansie je u osnovi pop bend koji u svakom trenutku pokušava biti prilagođen svačijem uhu, ali sa Skin nemaju izbora nego nagaziti na gas i svaku pjesmu riffovima dovesti do bjesomučnog vrhunca. Skin se može skulirati i publici dopustiti da je vodi u „Hedonism“ i „Secretly“, no jedva dočeka da sav višak energije izbaci na „Brazen“, „My Ugly Boy“ ili „I Can Dream“. Kad ima glazbenu kulisu pogodnu da istrese iz sebe svo svoje ludilo, tada je konačno sasvim svoja.

Skunk su valjda jedini bend na čijem koncertu u jednom trenu vidite samo noge njihove pjevačice u zraku kako vire negdje usred gužve. Skin nekim čudom nije propustila otpjevati nijedan stih dok ju je masa ruku nosila po klubu, dok se dizala s poda ne znajući gdje je stage, a gdje izlaz. Za razliku od mnogih koji se trude pokazati da su „jedni od nas“, ona to odlučno dokazuje dodirivanjem znojnih tijela svima onima među koje se ubacila. Umjesto da bude sretna što joj je radno mjesto izvan te nesnosne gužve, Skin uporno želi biti usred gomile. Dakle, kako već zaključismo, nije normalna.
I baš je zato Zagrepčanima priredila još jedan nezaboravan koncert benda koji je po svim mjerilima već odavno trebao biti neka stara, nostalgična priča. Al’ eto, četrdeset-i-nešto-godišnja Skin takav rasplet događaja ne kani dopustiti. Radije će poginuti pod nogama obožavatelja, nego dati priliku novinarima da pišu o simpatičnom i dobrodržećem britanskom bendu, čija je snaga i atraktivnost iščezla s godinama.
Podcjenjivački i s omalovažavanjem govoriti o Skunk Anansie jednostavno je pogrešno, pa ma kakvi razlozi njihova ponovnog okupljanja bili. Pogotovu nakon svjedočenja ovakvom koncertu. Uostalom, nije ni čudo da su prije deset godina prestali s radom, toliko životne energije prosute po svakom nastupu dokusurilo bi i puno otpornije od njih.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI