Andrea Milat na tribini ‘U obrani slobode govora’ (Foto H. Pavić)
Sve je manje onih koji vjeruju perfidnom propagandom nasrtaju na neprofitne medije, a kojega je svojim nastupnim prvim potezom poveo novi ministar kulture. Priča o razdiobi državnog novca ‘šakom i kapom’ tamo nekim parazitima u međuvremenu se rasplinula i pretvorila u priče o nekim drugim šakama i kapama.
Mnogima u Hrvatskoj je postalo jasno kako se radi o lažima upakiranima za potrebe javne difamacije malobrojnih neprofitnih medija – kada se doznalo da ‘neprofitnim profiterima’ idu tek mrvice od mrvica (1 posto) od velike količine državnog novca namijenjenog medijima, a ovećim ostatkom (99 posto) se financiraju profitni i komercijalni mediji (vidi poveznicu na Forum.tm ili link na tekst na Trisu).
Neprofitne ne ‘pogoni’ novac
Cilj je očito bio na brzinu začepiti usta medijima koji ponajviše kritiziraju negativne pojave u društvu i kvarne političare, uz pretpostavku kako će to uspjeti javnim ocrnjavanjem i uskratom ionako skromnih financijskih sredstava za njihov rad. Pritom su jurišnici na takve medije zaboravili na vrlo bitnu činjenicu: u takvim medijima uglavnom rade oni kojih ne pogoni novac (kojega ionako tu nema), već bezrezervna potreba za poticanjem pozitivnih društvenih procesa i sudjelovanjem u njima.
Zato se o zlonamjerno lansiranim neistinama o neprofitnim medijima i novcu kojega navodno dobijaju govorilo i na tribini ‘U obrani slobode govora’ koju je u Hrvatskom novinarskom domu priredila Mreža emancipacije E-net, udruženje neprofitnih medija.
– Ono što svo ovo vrijeme ostaje izvan fokusa i o čemu se manje priča su omjeri financiranja profitnih i neprofitnih medija. Pogrešno bi bilo tvrditi da postoji opreka: profitabilni i neprofitabilni mediji. To je zapravo ekonomska kategorija koja podrazumijeva ekonomsku isplativost jednog ili drugog oblika. Ono što profitna ili neprofitna kategorija podrazumijeva je ustroj: je li se medij bazira na tržištu, što onda znači da ovisi o prodaji i o oglasima ili pak ne funkcionitra na tržištu, što onda znači da ovisi o državnim donacijama i izravnim potporama… Ono što je zapravo neobično u ovoj priči, koja se događa već nekoliko godina, to su napadi prema neprofitnim medijima… – kazala je Andrea Milat, novinarka i urednica na portalu Bilten.org.
Na ovom grafikonu je zelenom bojom označeno što dobiju neprofitni mediji
Milat pojašnjava kako se uglavnom govori o sredstvima Ministarstva kulture, oko tri milijuna kuna koja su zapravo lutrijska sredstva, a ne sredstva poreznih obveznika, kako se često tumači. Osim toga, spominju se i tri milijuna kuna od Fonda za pluralizam, što je pak vrlo mala količina novca s obzirom na ono što se izdvaja za radija i televizije – radi se o ‘nekakvih pet posto od ukupnih sredstava’, kaže.
Jedan posto
– Znači, kad ističem ove brojeve, ja zapravo ne želim dovesti u izravan sukob komercijalne i nekomercijalne medije, niti želim reći da komercijalni mediji ne zaslužuju nikakve vrste izravnih olakšica. Međutim ono što želim reći da je nemoguće i kontradiktorno zauzimati poziciju prema kojoj neprofitni mediji ne smiju dobijati javne državne subvencije, dok profitni mediji mogu, smiju i moraju dobijati državne subvencije. To je zapravo ono o čemu mi pričamo: ako se jednu kategoriju medija optužuje za kršenje tržišne utakmice, onda treba zapravo znati neke definicije i razumjeti o čemu se tu točno radi. Neprofitni mediji mogu kršiti tržnu utakmicu samo ako država jedino njima dozvoljava izravne ili neizravne modele financiranja. Ni u Hrvatskoj ni u drugim državama u Europi to nije slučaj – napominje A. Milat.
Ono po čemu Hrvatska jest iznimka, i što je neobično i ne bi trebalo tako funkcionirati, je da Fond za pluralizam o kojem pričamo, a koji koristi sredstva poreznih obveznika putem pristojbe HRT-a iznosi oko 34 milijuna kuna, a od čega svega 5 posto,odnosno 3 milijuna kuna, ide za neprofitne medije, nastavlja Andrea Milat, dodavši kako je taj fond donedavna financirao samo komercijalne medije (vidi grafikon dolje niže).
Tri posto zaposlenih…
– Dakle, ako govorimo o kršenju komercijalne utakmice, onda govorimo o kršenju koje provode komercijalni mediji naspram neprofitnih medija. I ako ćemo govoriti o pravednom sustavu, onda taj fond, koji je puno veći od fonda ministarstva kulture, mora imati ‘jednakiji’ oblik financiranja od neprofitnijh medija. Kako je poznato, medijski sektor je u velikoj krizi zbog toga što je gubitak radnih mjesta u njemu izrazito visok, zbog čega je nužna državna intervencija u ovaj sektor, kako bi se zaštitili radnici i cijeli sektor, pa onda i javnost, a kako bi mogla primati točne, pravovremene informacije… – kaže urednica s Biltena.org.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, samo vrijednost poreznih olakšica dnevnim novinama putem takozvanog PDV-a od pet posto, iznosila je u jednoj godini 35 milijuna kuna. No to je tek dio olakšica, napominje. Nadalje, prema pravilima o financiranju lokalnih radija i televizija na lokalnoj razini lokalna uprava treba izdvajati 15 posto od svog ukupnog fonda za oglašavanje koje mora potrošiti na lokalna radija i televizije itd…
Profitni, a novac dobijaju od Hrvatske lutrije, HEP-a, Croatia Airlinesa, MUP-a, JANAF-a, agencija… itd.
– Ja ću vam sada ukazati samo primjer za Z1 koji, osim što je dobio 815.000 kuna iz Fonda za pluralizam, od Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama 60 tisuća kuna, od Croatia airlinesa 10 tisuća kuna, od Croatia osiguranja 40 tisuća kuna, od HEP-a 50.000, od Hrvatske lutrije 23 tisuće kuna, od JANAF-a 60 tisuća kuna, od MUP-a 80 tisuća kuna… Ukupno oglašavanje države na Z1 za 2013. godinu iznosilo je 383 tisuće kuna. Dakle, o tome mi zapravo pričamo… Pričamo i kako je veliki broj novinara koji je svoje radno mjesto izgubio u profitnim medijima svoje mjesto našao u nepofitnom sektoru. A neprofitni sektor s 1 posto sredstava ili manje koliko dobiva od države zapošljava oko tri posto ukupno zaposlenih u novinarstvu. Mislim da su to ključne neke stvari… – zaključuje Andreja Milat.
A o svemu vrlo jasno govore i grafikoni i tablice koje možete vidjeti u ovom tekstu, poput ovoga iznad, po kojemu je razvidno da neprofitni mediji od AEM-a zgrnu čak pet posto od ukupno podijeljenih sredstava, kojih 95 posto ide komercijalnim medijima, dakle onima koji inače imaju mogućnost zarađivati i od oglasa, reklama itd.
O tome koliko dugo neprofitni paraziti ‘cijede’ državu vidi se iz donje tablice, po kojoj je jasno da Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnost eletroničkih medija koriste tek unazad dvije (tri godine) i to ‘grabeći’ 0,97, odnosno 1,5 posto od ukupnih sredstava.
Koga zanima neka razmorti i donje tablice, pa neka sam zaključi o čemu se tu radi i tko koga tu ‘cijedi’, a tko obavlja složenu, potplaćenu i nezahvalnu zadaću u hrvatskom društvu koje, bez spomenutih medija, ne bi imalo ni ‘d’ od proklamiranog demokratskog društva.
