Neovisni novinarski portal
16.12.2017.
KOMENTARI / SCENA
Massimo

Nominacije za Porin 2016:
Prošlost nikad življa, sadašnjost ne postoji

Massimo

Jučer su objavljene nominacije za našu najveću diskografsku nagradu. Nažalost, bez iznenađenja u bilo kojem smislu.

Massimo

Massimo

Da nema Porina, pomislio bi netko da je 2015. bila sasvim pristojna glazbena godina u Hrvata. Čak jako dobra. Da je tu bilo i Rundeka i Kawasaki 3P-a, da su Miki Solus, Vlasta Popić, Denis Katanec i Kandžija albumima potvrdili vlastite reputacije, a da su na visini zadatka bili Moskau, ESC Life, Bebe Na Vole te Žen. Posebno Žen. Da nema Porina.
Ali, ima ga. A Porin kaže sljedeće: Massimo je trenutačno najveća faca na domaćoj sceni, sa jučer istaknutih sedam nominacija. U kategoriji za album godine društvo će mu činiti Hladno pivo s osrednjim albumom i Matija Dedić s kompilacijskim CD-om Arsenovih obrada. Srećom, Psihomodo, Valjak, Kazalište, Oliver i Gibonni nemaju se s čime natjecati, inače bi konkurencija bila ubojitija, a blamaža veća.
I opet, po stoti put, kao da smo papagaji, ponavljamo jedno te isto – Porin nikad neće pokazati znakove pokušaja praćenja aktualne scene dok se ne uhvati u koštac s glasačkim tijelom, onoga što se u propozicijama naziva „stručno tijelo“. A to „stručno tijelo“ broji na stotine, možda i tisuće glasača, svih onih koji imaju bilo kakve, pa i marginalne veze sa scenom. Ili više ni nemaju nikakve. Odnosno, svih onih koji, u pravilu, nisu preslušali niti desetinu predloženih pjesama i albuma. Ovako, Porin nije zapeo čak ni u devedesetima, Porin se po imenima gotovo svake pojedine kategorije nalazi negdje na kraju osamdesetih.
I nije to samo zato što su ispod glasačkih radara ove godine prošli svi oni koji smo na početku teksta nabrojali, ili što su se lani neokrznuti od nominacija „provukli“ The Lesser Man, Seven That Spells, Pridjevi, Irena Žilić ili pretalentirana Nina Romić, već i zbog toga što je Porin već godinama u potpunoj svađi s kategorijama. Osim što je Matija Dedić nominiran za album godine s neautorskim materijalom, a Ibrica se obreo u istoj kategoriji s Ivanom Zakom, novost je i sasvim nepotrebno trpanje live albuma tamo gdje im nije mjesto. Pa se tako Rade Šerbedžija natječe za zabavni album godine sa snimkom „Lisinski 2015“, a Urban je uletio u kategoriju rock album godine s pločom „Live 2015“. Valjda je nepotrebno naglašavati da su koncertni albumi kompilacija starog materijala te da spadaju jedino u kategoriju koncertni album godine. Koju Porin nema.
Nebuloza ima još, pa da spomenemo samo neke: Rundekovi „Mostovi“ nominirani su za alternativni (?!) album godine, a to je ona kategorija koja je odavno, kao nebitna, izbačena iz prijenosa uživo. Bang Bang od prošlog Porina nisu učinili ništa posebno, osim što su objavili album s pjesmama zbog kojih su lani valjda i nagrađeni, no eto ih u kategoriji najbolje izvedbe grupe s vokalom. Nama je ipak najdraža treća nominacija u kategoriji muške vokalne izvedbe – Jacques Houdek i „Jesen stiže dunjo moja“. Doduše, nismo je poslušali. A bojim se da i nećemo.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI