Neovisni novinarski portal
12.11.2019.
GOSPODARSTVO / LJUDI / POLITIKA
Milenko Ušljebrka o propasti TLM-a iz radničkog diskursa: Kralo se na svim razinama, i niko nije odgovara!

Milenko Ušljebrka o propasti TLM-a iz radničkog diskursa:
Kralo se na svim razinama, i niko nije odgovara!

Milenko Ušljebrk (Foto H. Pavić) (8)Milenko Ušljebrka je nakon 32 godine rada, u 54-toj godini života, završio na burzi rada. Na ulici, kako to on kaže. Jer je njegova firma otišla u stečaj. A njegova je firma nekad velila, moćna Tvornica aluminija u Šibeniku, TLM. Kemijski je tehničar po struci, bivši poslovođa u TLM-ovoj Ljevaonici, sektor Obrade. Obiteljski je čovjek, otac dvoje malodobne djece, jedno u dobi od 10, a drugo od šest i pol godina. Supruga zbog bolesti djeteta zadnju godinu i nije radila, pa je situacija nakon Milenkovog otkaza teža no ikad. A ovaj “stari” TlM-ovac pamti i puno bolje i sretnije dane…

U Tvornicu je došao 80-ih godina, zaposlio se u Elektrolizi, a kako živi u Vodicama, 15-ak kilometara udaljenim od Šibenika, svaki dan je svojim automobilom putovao na posao, dizao se u rane jutarnje sate, dok se još ne bi ni razdanilo, odlazio na posao i bio zadovoljan čovjek. Kad je u ratu, 1991. neprijateljskim projektilom raketirana Elektroliza, Milenko je u njoj bio do zadnjeg trenutka i zajedno s ostalim radnicima, pod granatama pokušavao spasiti što se dade, ali nije bilo pomoći.

Ne znam jel’ se od Elektrolize odustalo radi turizma…

-Moglo se tada ići u obnovu šibenske Elektrolize, naravno, ali je u pitanju bio velik novac a osim toga Elektroliza je bila velik potrošač struje, pa se od toga nauma odustalo- priča Ušljebrka. Ne zna, veli, je li to bila politička odluka da se zbog turizma Elektroliza makne iz grada, ali, kako god da je bilo, svima je jasno da se bez državne pomoći Elektrolizu nije moglo obnoviti i staviti ponovo u funkciju. Od šibenske je država odustala, ali je zato tadašnji predsjednik Franjo Tuđman odlučio da se investira u Elektrolizu u Mostaru, i te dvije tvornice, šibenska i mostarska , povežu posebnim aranžmanom. Hrvatska je osim ulaganja u elektrolitske peći, Mostaru obećala i isporuku struje po posebnim, povlaštenim cijenama, što je kasnije eksplodiralo aferom teškom oko 600 milijuna kuna za koliko je, tvrdilo se, HEP oštećen tim aranžmanom, koji je jamčio opskrbu aluminijem za šibenski TLM. Bilo je to vrijeme kada je u TLM-u, sjeća se Milenko, radilo čak 5500 radnika.
-Plaće su bile nešto bolje nego danas, ali su bile sigurne,a svako malo dijelio se neki višak, imali smo regres, jubilarne nagrade, moglo se dobro zaraditi i na prekovremenim satima, sindikat je osiguravao kredite i pozajmice radnicima u nevolji, vladala je velika sindikalna solidarnost. Imali smo, što je najvažnije, sigurnost – govori Milenko.
Nakon gašenja Elektrolize, premješten je u Ljevaonicu i tu je ostao do kraja, sve do stečaja TLM-a. Kad danas pravi neku retrospketivu svojih godina provedenih u Tvornici, uvijek se pita kako se moglo dozvoliti da jedna velika, moćna Tvornica koja je imala pravi proizvod, tržište za svoju robu, tradiciju u toj industriji, ipak propadne.Milenko Ušljebrk (Foto H. Pavić) (2)

 

U 2012. ostvarili smo rekordnu proizvodnju, preko 80 tisuća tona !

-A sjećam se, nije to bilo tako davno, prije samo nekoliko godina, preciznije- 2012., TLM je bilježio rekordnu proizvodnju. Preko 80 tisuća tona aluminija, što se nije uspijevalo ni prije rata, prije raketiranja Elektrolize kada smo imali preko pet tisuća radnika. Imali smo toliko narudžbi da to nismo stizali sve odraditi, i da smo duplo proizveli, prodali bi. Ali – priča s ponešto nostalgičnim tonom bivši TLM-ov poslovođa- baš tada kad smo proizvodili i prodavali najviše aluminija, stvoreni su i najveći gubici. Ja vas pitam kako? Pa sva se roba prodavala u izvozu, kažem vam, nismo sve stizali napraviti koliko se od nas tražilo, a umjesto profita i podjele viškova, mi smo akumulirali gubitke. Pričalo se da smo robu prodavali ispod cijene, prejeftino. Ali, ako date proizvod ispod njegove cijene koštanja, ili ste ludi ili ste lopov, jer tu su se vrtili ogromni novci- jednostavnom će logikom Ušljebrka.
-Bilo je razdoblja kada nam je dnevno dolazilo po 30 šlepera aluminijskih blokova, u vrijednosti od 500- 700 tisuća eura. Dnevno, zamislite to! Ljudi ne mogu ni pretpostaviti koliko je tu novca bilo u opticaju. A gdje je to nestajalo, ne znam. Točno je da su neki naši pogoni bili zastarjeli i da su trebali renoviranje i modernizaciju, ali svejedno, novaca je moralo biti. Kralo se na svim razinama, od vrha, od uprava, do dna, do onih nekvalificiranih radnika. Nije ni čudo da je Tvornica na kraju završila u stečaju, ali je čudno, a ja bi rekao i neshvatljivo, da nitko za to nije odgovarao- pomalo će rezignirano Milenko. A ima tamo, dodaje, materijala za kriminalističku policiju napretek, samo je pitanje postoji li interes da se to istraži i sankcionira…TLM - Elektroliza odlazi u povijest  (7)

Neki su radni vijek proveli u TLM-u i obogatili se. Sigurno ne od plaće…

-Ne može čovjek cijeli radni vijek provesti radeći u TLM-u i biti težak nekoliko milijuna kuna, a da nije dobio ni nasljedstvo ni lutriju. A takvih ima u TLM-u, pogotovo među onima koji su vodili Tvornicu. Ja vas pitam kako? Od plaće to nisu stekli…
Od prve privatizacije prije desetak godina, kada je TLM preuzeo Hrvatski konzorcij sastavljen od pet velikih tvrtki , Dalekovoda, Konstruktora, Zagreb Montaže, Aluflexpacka i Feala iz Širokog Brijega, Tvornica je ubrzano krenula nizbrdo. – Vlasnici su se mijenjali, ali tko god da je došao bilo je sve gore. Nakon Konzorcija, u TLM je došao Marko Pejčinoski , makedonski trgovac aluminijem i ubrzo prepustio Tvornicu sinu Loranu, da bi onda sin šibenski aluminij prodavao ocu. Pa gdje toga ima?! Sve to je trebala policija istražiti, a ne da Pejčinoski ode iz TLM-a, a da ga nitko ništa i ne pita – ogorčeno će Ušljebrka. Sjeća se, kaže, da su Slovenci, vlasnici Impola, koji se sada bore da napokon preuzmu ono što je od TLM-a ostalo, i tada dolazili u Tvornicu, obavili dubinsko snimanje stanja po pogonima i bili vrlo zainteresirani za TLM, ali je onda kao grom iz vedra neba u Tvornici osvanuo ruski biznismen Igor Shamis! Godinu dana je stalno mahao nekim papirima, obmanjujući i radnike i uprave kako je osigurao kreditna sredstva za ulaganje u sirovinu i nastavak proizvodnje, a nikad nije investirao nijedne kune. Valjaonice su – priča storiju o TLM-ovom kraju Milenko Ušljebrka – završile najprije u predstečajni postupak, a onda i u stečaj. Prešaonice su još u predstečajnoj nagodbi, ali i njih čeka stečaj. Shamis je običan blefer, i meni se čini da mu je neko platio da uništi TLM kako bi se neke stvari zataškale i prikrile. Tko? To mene ne pitajte – reći će.
Trenutno je na Zavodu za zapošljavanje, s 32 godine staža u radnoj knjižici i 54 godine života, s malo nade da bi opet mogao u svoju staru Tvornicu na posao.TLM (7)

Otpremninu začas potrošite, a što onda? Treba raditi !

-Hoće li mene pozvati novi vlasnik iz Impola kad i ako dođe, tko zna . Uzet će ljude s biroa. Ali, njima trebaju mlađi radnici, a ja sam trenutno u najgoroj dobi, niti sam za mirovinu a niti za novi posao. Doveden sam u pat – poziciju kada sam 15.siječnja završio na burzi rada. Dugo mi je čekati dok novi vlasnik uđe u Tvornicu. Imam malu djecu, svaki dan su im potrebe sve veće, školarci su, i moram se pobrinuti prehraniti obitelj. Zadnju plaću sam u firmi dobio u listopadu prošle godine, i to je bila akontacija za rujan, a onda su nam još pred Božić isplatili minimalac od 2400 kuna. Ne mogu samo čekati da stvari krenu i da me eventualno pozovu opet na posao. Moram pokušati naći bilo kakav posao. Od TLM-a potražujem po osnovi neisplaćenih plaća i otpremnine oko sto tisuća kuna. Ali, vjerujte, rađe bi se ja vratio na posao i opet radio nego da mi sutra dadu sve to što mi duguju. Otpremninu u godinu dana potrošite a šta onda? Treba raditi, to je jedini spas za svakog čovjeka. Treba spasiti TLM, Tvornicu koja je značila puno ne samo onima koji su u njoj radili, nego i cijelom Šibeniku. Nije se smjelo dozvoliti da dođe do stečaja. Aluminijska industrija je svugdje u svijetu strateška proizvodnja, aluminij je materijal budućnosti. TLM je imao osigurano tržište, imali smo uvijek veću potražnju za robom nego smo mogli proizvesti, imali smo tradiciju, znanje, radnu snagu obučenu za takvu proizvodnju. I sve smo prokockali. Zahvaljujući onima koji misle samo na osobni interes i radi svoga bogaćenja uništavaju sve. Sustav je potpuno zakazao, i to danas, u doba elektronike kada je sve neusporedivo brže i kad ne treba čekati godinama da vidite što se događa. Zašto se nije reagiralo odmah kad se vidjelo da u TLM-u caruje kriminal, nego se čekalo da radnici izađu na ulice i onda ih se još nazivalo bukačima i huškačima…- revoltirano će TLM-ov dugogodišnji radnik, kemijski tehničar, poslovođa u pogonu Ljevaonica, Milenko Ušljebrka koji u svojim zrelim godinama, s malodobnom djecom, misli kako krenuti ispočetka.  A tako nije moralo biti,   s pravom zaključuje.

Milenko Ušljebrk (Foto H. Pavić) (7)

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI