Neovisni novinarski portal
12.11.2019.
KOMENTARI / LJUDI / POLITIKA
Komentar: Što kad nas i “glavaševići” izdaju?

Komentar:
Što kad nas i “glavaševići” izdaju?

Bojan Glavašević Nu2  (1)Bojan Glavašević jedan je od onih, rijetkih likova u politici za koje, kad naprave glupost, iskreno žalite jer su vas razočarali i natjerali da i sami pribjegnete onom generalizacijskom stereotipu sažetom u sintagmu „svi su oni isti“. Da, mnogi će reći nije isto nakratko posuditi službeni krovni nosač u privatne svrhe ili oštetiti državu za milijune. Naravno da nije. Ali o toj distinkciji između jednih i drugih neka prosuđuju „institucije“. Nama, običnim građanima ostaje osjećaj gorčine zbog saznanja da čak i taj mladi čovjek, dijete poginulog junaka Domovinskog rata, legendarnog Siniše Glavaševića, koji nam je bio danima jedini glas iz okupiranog i sustavno razaranog Vukovara, taj tihi, decentni junior u politici što nam je imponirao i svojim obrazovanjem i ponašanjem, može tako plitko posrnuti. I poslužiti se državnim vlasništvom kao svojim privatnim. I još k tomu posprdno govoriti o žrtvama rata. Ali to čine samo oni koji ne poštuju ni ovu državu ni njezin narod. Kako je moguće da to učini i Siniša Glavašević?!

Nije osobito utješno što se radilo tek o krovnom nosaču i kutiji koje je mladi Glavašević posudio za svoje privatne potrebe. Jer ovdje je riječ o gesti koja pokazuje kako političari, ma koje boje i dresa bili, kada dođu na vlast, ne vide nikakvog grijeha u tome da s državnim vlasništvom slobodno disponiraju kao svojim. Jer mu je to dozvolio, kako veli, ministar Predrag Matić. Njegov šef. Ali, zar je to ministrovo vlasništvo? Ovoga puta je to bio krovni nosač, sutra je moglo biti nešto drugo, treće… I tako to ide. Svaki dan se „posuđuje“ sve više i vrijednije. Na kraju se počinje uzimati bez pitanja, po logici pozicije koju to nekako prešutno pripada, po nekakvom nepisanom „običajnom pravu“…

Krovni nosač popustio pod teretom …

Manji je problem sam nosač kojega je Glavašević eventualno i mogao posuditi, i to evidentirati zabilješkom u Ministarstvu branitelja. Veći je problem što on za to ne vidi ni razloga ni potrebe, a kad ga se razotkrije, tada cijelu situaciju komentira karikiranom ironijom: Sve sam ukrao. A sutra izlazi ekskluzivna snimka na kojoj jedem djecu dok između zalogaja pjevam „Oj, vojvodo Sinđeliću“ „ ljutito će Glavašević  na Twitteru , nakon što je priča, u kojoj on ne vidi ništa sporno, iscurila u javnost.

Nije da se nešto okoristio ovom „povlasticom“, ali je doista jako puno zbog nje izgubio. Prije svega povjerenje i poštovanje građana koji su mu bili skloni. Zbog onoga što je za njih predstavljao, mladog časnog političara koji može biti uzorom većini starijih. Ali, ispostavilo se da ni on to nije…
Njegovo protestno samoprijavljivanje Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa i USKOK-u, kako bi raščistio sve nedoumice oko ovog „velikog razotkrivanja“, ne može anulirati efekte jednog neprimjerenog postupka, i svakako posve neprikladnog reagiranja na objelodanjivanje te informacije. Da ona nije bila plasirana u paketu s audiosnimkama s kolegija Ministarstva branitelja, na kojima se čuju sasvim neprilični, pa i degutantni komentari ministra Matića i njegova pomoćnika Glavaševića o manipulacijama s tijelima brutalno ubijenih ratnih žrtava, gdje ih se naziva „pošpricanima“, kao u slučaju ubijenog Nedeljka Vejnovića koji je odveden iz Gortanovih baraka i likvidiran na obali Save, vjerojatno bi taj nosač lakše otrpjeli, s manje principijelnosti i osude. Ali , kad na snimkama uz takav morbidni razgovor čujete i kikotanje našeg vrlog, časnog braniteljskog dvojca, osjetite neku tupu bol, kao kad otkrijete izdaju, prevaru onih kojima ste sasvim ljudski, a ne naprosto politički, vjerovali. Kako razočaravajuće…

Matićev crni humor

Sama činjenica da se takvo što uistinu odigralo dovoljno frustrira, a još više i još gore kad oni za koje ste vjerovali da su moralni ljudi koji nose križ „krive politike“ i zbog nje trpe difamacije i pogrde, sve to svedu na razinu šala i crnog humora, kao što to lakonski kvalificira Matić. Ex-ministar nam post festum pokazuje svoje drugo lice. Hvali se kako je sustavno kršio zakon da bi pripadnicima HVO-a osigurao mirovine, kako je lažirao invaliditet paranojom da ga kolju četnici, kako je pomažući braniteljima „dva milijuna puta napravo ono zbog čega je Mirela Holy dobila otkaz“ , i izaziva naknadni bijes u svakom poštenom građaninu ove zemlje. Pogotovo onima koji su s njim suosjećali kada su ga suborci i kvazibranitelji pljuvali, vrijeđali, psovali, ljudski i profesionalno diskreditirali, prijetili njemu i njegovoj obitelji. I ma koliko se u tom dijelu priče ništa ne mijenja, nekako se u svjetlu ovih snimki čini drugačijim.  Kao da je sve nakon ove epizode postalo, kako bi rekao Tomislav Karamrko, relativno… A to je, zapravo, strašno.
Snimke su autentične i bez sumnje kompromitirajuće i za Matića i za Glavaševića. Ma šta oni govorili o tome, i ma koliko njihov učinak pokušavali relativizirati podatkom da ih je u javnost pustio opskurni, osuđeni diler kokaina, Velimir Bujanec, imajući na umu samo jedno – diskreditirati ih. To što ih disreditira jedna posve kompromitirana osoba, ne umanjuje njihov grijeh, ne čini ga manjim ni benignijim. Samo još žalosnijim. Jer vodi , kako rekoh, onoj opasnoj općoj premisi o politici kao mulju u kojemu se ne valjaju nevini…

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI