Neovisni novinarski portal
19.10.2019.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Ladislav Ilčić, predsjednik Hrast-a: Violinski zvuci za Karamarkovo uho

Portret tjedna/Ladislav Ilčić, predsjednik Hrast-a:
Violinski zvuci za Karamarkovo uho

Ladislav-Iličić-Hrast-Foto-H.-Pavić

Ladislav Ilčić (46), akademski je glazbenik (violinist), s izrazitim fokusom na političke orkestracije u kojima bi rado bio jedna od prvih mandatarovih violina. Vjerojatno se, ponesen tom strasnom ambicijom, i sam aktivno uključio u plasiranje priče o vlastitom promaknuću u ministra i to novog vladinog resora, pregnantno zauzetog za useljeništvo i demografsku obnovu (uglavnom retorički, kao i dosad). Mediji su ga, na tragu tog, svjesno u javnost pripuštenog balončića, prozvali prvim MUDO-m u Hrvata, poigravajući se skraćenicom novog Ministarstva useljeništva i demografske obnove (MUDO). I baš Ilčić, čudoredni, bogobojazni „ministrant“ , homofobni čuvar „prirodne seksualnosti“, ksenofob prestravljen imigrantskim valom „biološki nadmoćne muslimanske vrste“, da bude perjanica hrvatskog MUDO-a?! Zar u Domoljubnoj koaliciji baš nitko nema muda tog zanesenog glazbenika, koji ovih dana doživljava svoju doslovnu ekstazu, smjestiti gdje mu je mjesto – zadnja klupa desno, sjedni, jedan!

Ilčić je koncentrat hrvatske retrogradne političke misli, konzervativni „ultraš“ koji , od ulaska u svijet politike, kontrira društvenim mijenama svojim oporim, neprilagođenim zagovorom „bogočovjeka“ , fingirajući kako je to za njega mjera svake stvari među ovozemaljskim smrtnicima. A istodobno svim raspoloživim sredstvima juriša na bastione političke moći posve svjestan njezine djelotvornosti i isplativosti. Violinist s dvostrukom političkom legitimacijom, stranke Hrast i udruge Grozd, gdje pretenciozno drži oba predsjednička mjesta, neočekivano postaje prijetnja stečevinama hrvatskog civilnog društva, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, obrazovnom sustavu… Njegov ideološki i politički manifest koji nas vraća u Srednji vijek, mogao je biti irelevantan dok je Ilčić predvodio marginalne skupine ekstremno konzervativnog svjetonazora, kao neku vrst nacionalnog folklora. Ali, mogućnost da prvi suradnik i nastavljač „lika i djela“ opskurne Željke Markić, dislocirane iz Hrasta u njegovu svojevrsnu „frakciju“- U ime obitelji, uistinu straši. Još nije ni dobio toliko žuđenu fotelju, a već nam je priredio skandaloznu predstavu. Pokušajmo zamisliti koliko će tek biti učinkovit i uvjerljiv kad zasjedne „na meko“…

“Političko čedo” Željke Markić

Ladislav Ilčić je rođen u Varaždinu 1970., u obitelji gdje je otac bio liječnik, poznat i kao voditelj varaždinskog crkvenog zbora Chorus liturgicus, vrlo privržen suradnik Varaždinske biskupije. Ilčić je diplomirao na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji gdje je završio i postdiplomski studij. Zaposlen je u Simfonijskom orkestru HRT-a , i stalni je član Varaždinskog komornog orkestra. No, koliko god je glazba za Ladislava „zvonka radost“, čini se da su ga političke note intrigirale i više. Zajedno sa sestrom Kristinom Pavlović osnovao je udrugu Grozd- Glas roditelja za djecu , kojoj je na čelu od 2008. kada je aktivno sudjelovao u prikupljanju potpisa građana za zabranu istospolnih zajednica i pobačaja (inicijativa Potpisujem deklaraciju) . Bio je jedan od glavnih suradnika Željke Markić i udruge U ime obitelji u prikupljanju potpisa za referendum o ustavnom definiranju braka kao isključive zajednice muškarca i žene. Od Markićke je preuzeo i vodeću poziciju u Hrastu – Pokretu za uspješnu Hrvatsku koja koncentrira hrvatske egzemplarno tradicionalističke, konzervativne, demokršćanske snage. Hrast je osnovan 2010., a već u siječnju 2011. stranka se raskolila nakon neuspjelog pokušaja Željke Markić da potpuno kontrolira stranku (i Predsjedništvo), pa nastaju dva Hrast-a- jedan Željke Markić (Hrast- hrvatski rast) i drugi kojeg od 2013. predvodi Ilčić. Boje Hrasta Ilčić je branio i na europarlamentarnim izborima 2013., ali nije uspio izboriti mandat, što je kompenzirao na lokalnim izborima stjecanjem statusa varaždinskog gradskog vijećnika. Mada su njegove ambicije bile daleko veće jer je, zakriljen krošnjom Hrasta pokušao i do funkcije gradonačelnika.
S obzirom na široki spektar političkih aktivnosti, na svim razinama, čovjeku se nekako spontano nameće misao, kad li taj simfoničar stigne uopće obavljati svoj primarni posao, kada uspije vježbati, sjeda li mu još violina uopće na rame. Je li s jačanjem njegovih političkih preferencija i preokupacija, umirala njegova umjetnička priroda? A svojim nedavnim eskapadama o imigrantima, Ilčić je apsolutno zatomio umjetnika u sebi i postao hrvatsko dežurno ksenofobno „sumnjivo lice“. Je li to bio smišljeni ispad koji ga je trebao snažnije pogurati u prvi plan „domoljubne reprezentacije“ kao osvjedočenog, čistokrvnog croatofila, čije srce bije samo za Croatiu?

Kud Tomica, tud i Ladislav

Nalik nekadašnjoj Jadranki Kosor (kud Ivo, tud i ja), prva violina Domoljubne koalicije, cijelu predizbornu kampanju, ali i postizborno pregovaranje, tiskala se uz rame HDZ-ova vođe Tomislava Karamarka. Ušao je u svaki kadar fotoaparata i Tv-kamera, s osmjehom od uha do uha, ozaren i u svojoj sreći gord, nekako posve izvan konteksta. Ma o čemu da se pred medijima govorilo, Ilčić je pucao od sreće kao da u njegovoj glavi odjekuje neka sasvim druga, uzvišena glazba . Gledatelj je imao razloga pitati se što se s tim čovjekom zbiva, što ga čini tako sretnim, u kakvom paralelnom svemiru taj prebiva…
Uskoro će se pokazati kako, unatoč osmijeha na licu i titraja sreće u oku, Ilčić živi u dubokom strahu.
– Mi ne razmišljamo o tome da li će ti ljudi preplaviti Europu, i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece – tresnuo je Ilčić u svom prvom, postizbornom „performanceu“. – Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista.. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana. Oni imaju drugačiji mentalitet, to će promijeniti kulturu. Velika je razlika između Hrvata i muslimana. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, odnosu prema ženama.. Mi smo različiti. Jednako smo vrijedni, ali različiti. Multikulturalnost je mrtva, to je rekla i Angela Merkel. Države moraju razmišljati o svom identitetu – propovijedao je srčano i zdvojno jer da se imigranti namjeravaju vratiti u zemlje iz kojih su otišli, kad se smire ratna djelovanja, onda bi išli i u druge države, a ne samo europske, zaključio je. Njegovo „pametno“ elaboriranje izbjegličke krize odjekivalo je javnim prostorom, a Ilčić se požalio kako je izložen linču… No, pozornicu je osvojio, pažnju javnosti na sebe skrenuo.
Otvorile su mu se nove prilike za dodatne elaboracije njegovih teza o muslimanima kao „nadmoćnoj biološkoj vrsti“. – Između svih naroda postoje kulturološke razlike i to je činjenica, a moramo se ponašati odgovorno prema Ustavu koji kaže da je Hrvatska država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina. Nama ne može biti svejedno žive li ovdje hrvatski muslimani, Mađari, Australci, Meksikanci ili Iračani. Ustava se trebamo držati i izgraditi odgovornu imigracijsku politiku – pojasnit će svoja sporna stajališta u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, uz opetovanu napomenu kako muslimani imaju slabije radne navike od nas , a treba voditi računa i da su biološki jači jer se brže i više razmnožavaju. Dakle, nimalo se nije uspio odmaknuti od svojih početnih teza za koje je zbunjen kritikama i distanciranjem političkih partnera, odlučno tvrdio da su politički korektne. Otkud ta Ilčićeva prestravljenost muslimanskom „invazijom“ Hrvatske kad je notorno da izbjeglice, ni koliko je prsta na jednoj ruci, nisu pokazale interes za azil kod nas?!

Strah od “biološki nadmoćne muslimanske vrste”

Pred imamom zagrebačke džamije Mirzom Mešićem koji je izražavao zabrinutost zbog antimuslimanske histerije u Europi, generalizirajuće i opake, u koju spada i Ilčićeva ingeniozna izjava, pred njegovom opaskom kako je čelnik Hrast-a dužan ispričati se svim muslimanima u Hrvatskoj koji su potpuno integrirani , kao i majkama 1160 muslimana koji su dali život za Hrvatsku, branio se dobrim odnosima njegove stranke s islamskom zajednicom s kojom su zajedno sudjelovali u više akcija koje štite brak,obitelj i djecu u Hrvatskoj. Per fin i paradoksalnom činjenicom da je 2013. upravo on, Ladislav Ilčić, nagrađen za promicanje vjerskih sloboda (?!).
Ilčić u Hrvatskoj ima svoje štovatelje i zagovornike, na istom valu širenja moralne panike i straha koji princip humanizma u odnosu prema izbjeglicama lako zamjenjuju integriranjem nasilja, žilet-žicama, zatvaranjem granica, legitimiranjem sukoba civilizacija…
Kad je bivši premijer Zoran Milanović u Domoljubnoj koaliciji javno prokazao „rasiste i fašiste“, Ilčić i Hrast obratili su mu se pismom u kojem traže da pojasni tko su ti, koga je zapravo etiketirao takvim uvredljivim kvalifikacijama i na temelju kojih djela ili izjava. Kao odgovorni građanin, naveli su, Milanović je dužan prijaviti rasiste i fašiste DORH-u jer su rasizam i fašizam protivni hrvatskim zakonima. A kako to bivši šef Vlade nije učinio, dužan je, poručili su, makar ispriku cijeloj Domoljubnoj koaliciji. Hrastu napose. Stranci koja je po svom programu i ponašanju kršćanska, a rasizam i fašizam potpuno su nespojivi s kršćanstvom. Za kršćane su svi ljudi jednako vrijedni i trebaju imati slobodu odlučivanja o svojoj vjeri, podučio je Ilčić premijera potpuno ignorirajući činjenicu da su upravo u ime i pod zastavom kršćanstva počinjeni najveći zločini.
Unatoč tomu, u maniri svojih HDZ mentora, najveći među hrvatskim domoljubnim hrašćem, poseže za inverzijom i skreće priču u totalitarizam. Jer njegova je odlika, kaže, osuda onih koji iznose činjenice. – Teške osjećaje priziva sjećanje na Jugoslaviju u kojoj su svi koji nisu mislili kao komunistička partija bili proglašavani nacistima i fašistima. Stoga osuđujemo takvo vaše ponašanje i pozivamo vas da vodite SDP kao stranku koja će se moći uklopiti u pluralno demokratsko društvo u kojem su iznošenje činjenica i sloboda izražavanja različitih mišljenja ne samo dozvoljeni, već i poželjni – zaključuju Hrast-ovci.

Strogi čuvar “kršćanskih vrijednosti”

Ali, tko to govori, tko priča o neuklapanju, o pluralnom demokratskom društvu, o slobodi izražavanja različitih mišljenja kao poželjnih? Ljudi koji su drugačije mišljenje prezreli kao suspektno, opasno, nezdravo za društvo i pojedince. Koji su se organizirali radi pokreta otpora svakoj društvenoj promjeni koju regresivna, konzervativna i sebeljubna Crkva ne prihvaća i štoviše, stigmatizira kao komunističko razaranje esencije kršćanskog nacionalnog bića u Hrvata. Ilčić, Markićke i slični, homogenizirani u manipulativnim ekstremno konzervativnim udrugama koje plaše narod, puritanski i primitivan, prijetnjom od skarednih, nekršćanskih i neprirodnih istospolnih zajednica jer, navodno, ugrožavaju brak, instituciju koja je odavno nagrižena i posustala pod teretom dinamike života i egzistencijalnih ultimatuma, a ne istospolnih parova. Oni se protive medicinski potpomognutoj oplodnji, uvođenju zdravstvenog i građanskog odgoja u hrvatske škole, da njihovu djecu ne bi „komunistički ideolozi“ kvarili „sumnjivim sadržajima“, kako to veli Ilčić. Ali, zato će u toj novoj Hrvatskoj, koju misli i vodi Domoljubna koalicija naslonjena na“ snagu i uspravnost“ Hrast-a, ministar obrazovanja pomoći roditeljima da u sinergiji odgajaju djecu za vrijednosti koje su njima važne. Koje vrijednosti?

Ilčić ne želi da djeca uče o masturbaciji jer je to zlo kojemu ni osobno, čuvajući svoj moralni kršćanski integritet, nikad nije podlegao. Ali je sretan čovjek, potpuno u skladu s vjerom, za razliku od bolesnih homoseksualaca koji su nesretni jer ih izjeda grižnja savijesti. A zdravstvenim odgojem u škole se zapravo želi uvesti homoseksualna propaganda, koju i Crkva drži zlom… Zanimljivo, dok svećenici javno zagovaraju kamenovanje homoseksualaca, homoseksualnost i pedofilija već godinama razaraju temelje Crkve, i licemjerno propagirano pravovjerje kojim se homoseksualce želi izopćiti iz društva i prokazati kao svojevrsne društvene nakaze. A takvima se ne može dopustiti da posvajaju djecu i sklapaju brakove. Ma šta brakove! Ne smiju se na ulici ni poljubiti jer time vrijeđaju moralne osjećaje građana (!?). Kojih građana?

Crkva u sjeni Hrast-a

Onih koji propagiraju kršćanski nauk Crkve a prakticiraju privatni i društveni nemoral, koji se kunu na odanost Domovini desnicom na srcu i istodobno mole boga da mogu nastaviti nekažnjeno tu istu Domovinu potkradati i siromašiti za osobne interese i probitke? Oni koji mrze sve koji nisu poput njih, koji ovoj državi u 21. stoljeću nude rasizam, ksenofobiju, homofobiju, rezervate za manjinske zajednice, reduciranje svih prava na mjeru lažnog kršćanskog morala. Sve drugo je za njih prikriveni , opasni komunistički program koji nas vodi u novi totalitarizam. Pa zašto takva stranka, taj natražnjački Hrast, treba HDZ-u koji se deklarira kao stranka desnog centra, s ambicijom da bude što sličniji njemačkom CDU-u Angele Merkel?
Zato da preuzme na sebe sve ultrakonzervativne programatske ideje i projekte koje forsira Crkva, glavni HDZ-ov ideolog i sponzor koji redovito mobilizira biračko tijelo za potrebe „domoljubne desnice“. A Crkva ništa ne radi besplatno. Zato i jest najbogatija institucija u državi…

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI