Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
EKOLOGIJA
Naše rijeke, naše blago – 200 kajakaša i raftera na Dravi

Naše rijeke, naše blago – 200 kajakaša i raftera na Dravi

Piše: Josip Antić

12541017_10205049795637361_5507701538491218886_n

Da stara latinska o plovljenju, moru i moranju (Navigare necesse est) vrijedi gdje kod teku vode dokazali su ove subote i na kontinentu. Tamo na širokom potezu od Međimurja, Varaždina i Podravine , kako znamo nema mora, ali ima dio čak 700 kilometra duge rutu što je tvore rijeke Mura, Drava i Dunav.

Riječ je o jedinstvenom plavo zelenom pojasu koji transnacionalno (čitaj iznad svih žilet-žica, kako onih već postavljenih tako i onih koje se spremaju) povezuje gotovo 1.000.000 hektara najvažnijih europskih riječnih područja.
Poznat kao Europska Amazona, taj budući UNESCO-ov Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav u posljednje vrijeme sve je više na udaru zbog izgradnje kamenih obalo utvrda, regulacije i izgradnje hidroelektrana, čime se ugrožava opstanak prirodnih dijelova rijeke a time i brojnih životinjskih i biljnih vrsta, posebno endemičnih, koje se teško prilagođavaju promjenama u količini, brzini i temperaturi toka rijeke.
Suočenima s takvim planovima plovidbom (u ovom slučaju je uputnije koristiti riječ spust) pokazuju koliko vole svoje rijeke i na koji su se način spremeni boriti da ih očuvaju.
Nije ovo prva eko plovidba za spas rijeka, u subotu su, u organizaciji Rafting kluba Matis, udruge ZEUS i WWF Adrije, niz Dravu zaplovili su već sedmi put za redom. Na zimskom spustu sudjelovalo je preko 200 kajakaša i raftera iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Mađarske. Veslalo se starim tokom rijeke Drave do Donje Dubrave.

12508913_10205049797517408_4736230167708303710_n

– Uz skretanje pažnje na očuvanje rijeke Drave, cilj ove akcije je i da se lokalni ljudi bolje upoznaju s njihovom rijekom kako bi je znali bolje čuvati i za nju se brinuti –  kaže organizator spusta Nikola Želimorski iz Rafting kluba Matis, koji je na ovoj 16 kilometara dugačkom vijađu bio neka vrst vodiča i navigatora.
I tako dok se u subotu pola Hrvatska ujutro stiskalo pod naletima bure, a pola potonulo u maglu, Drava je veslače dočekala okupana suncem. Bilo je doduše hladnjikavo, ali kad proradi adrenalin brzo se zaboravi na Celzijuse, a oko, uho i ostale tjelesne antene uprave su se na Dravu.
Krenulo se u 11 sati, kad se niz rijeku slila mala dravska mornarice, nekih 200 „modernih galijota“, pospremjenih u kajake, kanue, gumanjake i brodice stare riječne gradnje. Niz Dravu tog dana žuborio je tog dana pravi mali gemišt od jezika: hrvatski (onaj književni i onaj u dijalektu) se miješao sa slovenskim, mađarskim, njemačkim, srpskim i bosanskim – odakle su sve pristigli veslači.
– Posebno nas veseli to da spustu prisustvuje veliki broj mladih ljudi, koji su sve manje povezani s prirodom, najmlađi mornar ima 8 godina. To je jedan od načina kako i kod njih stvoriti naviku boravka u prirodi i da se upoznaju s prijetnjama i rješenjima za zaštitu naše rijeke Drave. Ali našu borbu za Davu podržavaju sve generacije, evo najstari sudionik spusta ima 70 godina –  kaže Nikola istodobno skicirajući „peljarsku situaciju“.

944657_10205049942561034_8781180201744108419_n

– Rijeka Drava mirna je rijeka, ali i ona krije svoje sitne zamkice, zavoje i brzake. Ali ne morate se bojati – vodopada – nema –  veli i kaže kako zbog zimskih uvjeta nećemo vidjeti bregunicu, najmanju europsku lastavicu, ni orla štekavca, neke od životinjskih vrsta koje naseljavaju Dravu i područje oko nje.
– Drava je slobodna rijeka, rijeka koja puno meandrira i vrlo često mijenja konfiguraciju svojih obala, što ju je na neki način do danas sačuvalo od devastacije, jer je na takvim terenima teško graditi –  kaže Nikola, pa veslom preko kojeg se prelijeva voda pokazuje njenu čistoću. Kad ga pitam što on najviše voli na Dravi, pokazuje mi dugi suncem okupani sprud na kojem se zrake prelijevaju u svim nijansama duginih boja.
– Uvijek me iznova fasciniraju ti dravski sprudovi sačinjenih od stotine tisuća šarenih okruglih kamenčića. Još više me fascinira činjenica da su tu prstigli s Alpa i to prije milijun godina –  priča Nikola.
Branka Španiček iz WWF Adria , naominje kako kroz projekt „Zaštita europske linije života“ njena institucija potiče uspostavu rezervata biosfere u pet zemalja (Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska i Srbija) i očuvanje ovog iznimno vrijednog područja. Unutar projekta provodi se i aktivnost Čuvari rijeka u kojoj aktivno sudjeluju i organizatori zimskog spusta.

12510457_10205049941481007_327467563597089277_n(1)

– Osim monitoringa same rijeke, Čuvari rijeka kroz ovakve aktivnosti potiču i sudjelovanje drugih ljudi u očuvanju i zaštiti naših rijeka. Iznimno je važno naglasiti kako je povezanost ljudi s rijekama te njihovo aktivno sudjelovanje u upravljanju ključno za očuvanje ne samo rijeke Drave već i svih naših rijeka –  kaže Branka Španiček.
Veslački konvoj oko 15 sati stigao je do Donje Dubravea tamo ih je čekalo novo iznenađenja: izložbu fotografija rijeke Drave Gorana Šafareka, biologa, publicista, istraživača, fotografa i snimatelja.
Goran je sudjelovao je na brojnim projektima očuvanja rijeka, primjerice na restauraciji močvarnih staništa uz rijeku Dravu, na predloženom projektu UNESCO-vog Biosfernog rezervata Drava-Mura te na biološkoj inventarizaciji uz rijeku Dravu pod vodstvom Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF).
Godine 2008. započeo je inventarizaciju ptica i biljaka, a 2009. inventarizaciju staništa u Posebnom zoološkom rezervatu Veliki Pažut te potom kartiranje staništa Drave. Goran je autor samostalnih fotografskih izložbi objavio je knjigu Drava – koprivnička Podravina, Ušće Mure – Hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske, Crna mlaka …). U suradnji s Hrvatskom televizijom snimio je dokumentarne filmove posvećene rijekama, pa nije nikakvo čudo da je – član „Čuvara rijeka“.
– Prirodni dijelovi Drave i Mure, kao i dijela Dunava su pod pritiskom nepotrebnih regulacija, iskapanja sedimenta i izgradnje hidroelektrana. Mnoge od ovih aktivnosti poduzimaju se bez saznanja javnosti ili lokalnog stanovništva. Kako bi se zaustavile štetne radnje potrebno je redovito izlaziti na rijeke, evidentirati slučajeve i prijaviti ih nadležnim tijelima. Za to su tu „River Watcheri“ ili „Čuvari rijeka“! –  kaže Goran, koji je jedan od osnivače udruge Baobab.

12510268_10205049940520983_3275258484064648448_n

Njegova udruga u sklopu misije „Čuvari rijeke“ pokriva područje od Legrada do Okrugljače, ukupno 75 km riječnog toka Drave. Evo i kako izgleda redoviti radni obilazak rijeke.
„Krećemo rano jutro da iskoristimo što više dana, jer dionice prelazimo kajakom. Kako je prosječna brzina kajaka oko 7km/h, za ophodnju naše dionice potrebno nam je više od deset sati čiste vožnje, što je ujedno i dobar trening.
No, unatoč tome da je svaki put ista ruta, uvijek vidimo nešto novo i iznenađujuće, ne samo u negativnom smislu. Vidimo kako se mijenjaju sezone, boje poplavnih šuma, broj ptica. Znamo viđati jelene i divlje svinje kako plivaju preko Drave, a redovito viđamo vidru, crnu rodu, orla štekavca i druge tipične vrste ovog područja“, kaže Goran, kojemu su kao i Nikoli
najljepši – sprudovi.
Inače, Jutarnji list Gorana Šafareka stavio je na listu na listu “100 ljudi koji su učinili Hrvatsku boljom”, pa bi u tom stilu mogli i završiti – spust koji se zbio ove subote niz Dravu svakako je plovidba koja Hrvatska čini boljom.

944657_10205049942561034_8781180201744108419_n

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI