Neovisni novinarski portal
12.7.2020.
INTERVJUI / LJUDI
Gordan Bosanac

Gordan Bosanac:
Naši političari se igraju obavještajaca

Gordan Bosanac

Piše: Josip Antić

Gordan Bosanac

Gordan Bosanac

Jeste li već zaboravili novi hrvatski Watergate? Riječ je o aferici koju je nepoznat netko prijavio zasad nekonstituiranom saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost. U predstavci naslovljenoj „Politička hobotnica Bože Petrova“ tvrdi se da je lider Most bio praćen i prisluškivan tijekom tripartitnih pregovora za formiranje Vlade. Tako barem tvrdi glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja, koji za svoje tvrdnje nije ponudio niti jedan dokaz, a nije bio ni spreman otkriti izvor, ali je za zloporabe prozvao tehničkog ministra unutranjih poslova Ranka Ostojića.

Par dana nakon toga gotovo da i nije bilo političara koji nešto nije rekao o izlistavanju telefonskih poziva, oglasio se čak i mandatar, s antologijskom izjavom „ne znam nikakve informacije, ne bih htio nikakav komentar dati“. No, šalu na stranu, političari su odavno postali nepouzdani kad su posrijedi špijunske igre (tkogod drži do sebe barem jednom je ustvrdio da ga prisluškuju.) Pritom isti oni koji su u oporbi bili naglasniji u prozivanju „špijuna“, kad dođu na vlast propuštaju povući važne zakonodavne poteze koji bi uveli nezavisan i cjeloviti nadzor sustava.

Zaigrali se…

O tim pitanjima razgovarao sam s Gordanom Bosancem iz Centra za mirovne studije, osobom koja se pokušavala izboriti za građanski nadzor represivnog i turbo tajnog dijela državnog sustava. Zadnji put učinio je to 2014. godine tijekom pripremanja i saborskog izglasavanja Zakona o policijskim ovlastima. Da je u svojim namjerama (zajedno s dugim civilnim udrugama) uspio – afere „Hobotnica B. P.“ ne bi ni bilo. Nezavisno građansko vijeć u tren bi opkrilo govori li Grmoja pozivajući se na anonimnu prestavku istinu ili manipulira (što već u uznemiravanje javnosti). No, prijedlozi Bosanca i CMS-a nisu prošli, što će reći da razloga za razgovor ima više nego dovoljno.
 – Čini mi se da nijedan izborni ciklus do sada nije bio obilježen tolikim “špijunskim igrama” kao ovaj. Priča o praćenju Bože Petrova, samo je jedan od tzv. afera o kojim smo čuli. Bivši premijer Milanović, u trenutku kad je dobio odbijenicu Mosta, konstirao je kako je  “HDZ vodio podzemni obavještajni rat”, s druge strane obavještajne metode su očito bile korištene u slučaju sastanka “Prgomet- Milanović”. Slažete li se vi s ocjenom da su obavještajci odradli dobar dio izbora?
 Ne mislim da su obavještajci odradili dobar dio posla, već da su se političari zaigrali obavještajaca. Sastanak “Prgomet –  Milanović” zasigurno nije bio režiran od strane ljudi iz sigurnosno-obavještajnog sustava, već su političari koristili neke metode koje podsjećaju na špijunažu, a radi se o klasičnoj medijskoj sačekuši. S druge strane MOST je krenuo s optužbama o praćenju bez nekih jačih indicija o tome, već po predstavki Saboru od strane treće osobe. Ukoliko gospodin Petrov ima indicije da je bio praćen ili da su mu izlistavani telefonski brojevi on bi – zbog iznimne nezakonitosti koje bi takve radnje povlačile za sobom – morao sam prijaviti taj slučaj i inzistirati na njegovom rasvjetljavanju. Znakovito je da i sam čelnik MOST-a nije bio previše zainteresiran za ovu aferu već je to prepustio svom glasnogovorniku. To ponovno govori da se političari više igraju obavještajaca, nego li se tu radi o težem zlorabljenju sustava.
- Slušaj dobro: od sutra radiš u carini...

Psssst….. Blablabla…

Kako ocijenjujete slaganje priče oko prisluškivanja Bože Petrova. najprije glasnogovornik Mosta konstatira kako lidera Mosta prate i prisluškuju, potom se nakon saslušanja u USKOK-u poziva na predstavaka upućenu trenutno nepostojećem saborskom Odboru i optužuje ministra Ostojića za zloporabu. Par dana kasnije šef zaštitarske tvrtke koja je radila za Most tvrdi kako je priča imala preventivan karakter? Vidite li tu “obavještajni rukopis”?
 Već sam napomenuo da je ta afera nastala tako da ju je inicirala javnosti i dalje nepoznata treća osoba koja je uputila predstavku nepostojećem saborskom Odboru. Ne želim spekulirati je li otvaranje ove afere imalo za cilj skretanje pozornosti javnosti sa sastavljanja vlade ili MOST-ovo pozicioniranje oko preuzimanja MUP-a ili nešto treće, ali sigurno je da se je ovom aferom nanijela šteta svima uključenima. To se događa jer je lako optužiti nekoga za “špijunažu”, a onda se ta tema lako eksploatira i vrti po medijima. 

Odbor za nacionalnu sigurnost ugrozio nacionalnu sigurnost

Za početak bi trebalo razlučiti dvije razine tzv. obavještanih igara. jedna je vezana uz službene institucije? Koliko ste zadovoljni nadzorom policije i tajnih službi. Bivša vlast hvalila se kako je 2014. godine promjenom Zakona o poliicijskim ovlastima tvrdila da je poboljšala nadzor. Vi iz nevladinih udruga bili ste nezadovoljni, jer je Vijeće dobilo nedovoljne ovlasti. Zbog čega je saborska kontrola nedostatna, kako se takve stvari rješavaju u drugim zemljama EU.

Mi već godinama upozoravamo da trenutačni model nadzora nad sigurnosno-obavještajnim i policijskim sustavom nije  zadovoljavajući  jer ne postoji neovisan učinkovit nadzor. Vi imate paradoksalnu situaciju da sigurnosne institucije nadziru same sebe kroz unutarnju kontrolu ili putem ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost ili ih nadziru političari kroz saborski Odbor za nacionalnu sigurnost. A upravo se je taj Odbor pokazao neučinkovitim u nadzoru. Podsjetit ću vas na slučaj povreda ljudskih prava novinarke Helene Puljiz ili aktivistice Sandre Benčić gdje Odbor nije našao nikakve nezakonitosti, da bi kasnije sudovi rekli da je bilo nezakonitosti. Vrhunac nekompetentnosti Odbora desio se temeljem prijave gospodina Linića da je praćen, odnosno da su izlistavani njegovi telefonski pozivi. Kada su članovi Odbora ušli, doduše nezakonito, ali to nitko nije propitivao, u taj famozni Operativno-tehnički centar (OTC) koji radi sva praćenja vezana uz telekomunikacije da provjere optužbe, oni su išli provjeravati i druge brojeve nevezane za trenutnu istragu i na taj način raskrinkali javnosti da je gradonačelnik Bandić bio pod tajnim mjerama. Time su nesumnjivo ugrozili i istragu i nacionalnu sigurnost. Za tu zlouporabu nisu odgovarali. Takvo neodgovorno ponašanje donekle je i logično jer su političke stranke često strane u sukobu oko obavještajnih afera te nije za očekivati da će upravo one razriješiti te afere budući da su u direktnom sukobu interesa. U razvijenim demokracijama saborska kontrola funkcionira, ali očito u Hrvatskoj još nismo dosegli te demokratske tj. parlamentarne standarde. Upravo zbog toga potrebno je ojačati neovisan građanski nadzori SOA-e i policije. Istina je da u zadnjem mandatu Vlade došlo do jačanja građanskog nadzora nad policijom, ali je cijeli taj nadzor izdizajniran na način da nije učinkovit, tj. nisu dane potrebne ovlasti članovima tih odbora. Štoviše, Vijeća za građanski nadzor policije nisu se uspjela konstituirati jer nije bilo dovoljno prijava. Ljudi se nisu htjeli prijavljivati jer je jasno da ne bi imali mehanizme nadzora što bi samo dodatno širilo frustraciju među ljudima koji će tražiti pomoć od Vijeća. 

spy 1

Slušaj dobro…

– Što bi po vašem trebalo učiniti da se ostvari stvarni nazavisni nadzor nad represivnim aparatom (tajnim službama ali i policijom). Koliko znam ključna je kontrola OTC-a? Zbog čega je zapriječeno vijeću građana da ima tu mogućnost? Mislite li da tu postoji tajni dogovor lijevih i desnih političkih elita? Očekujete li pomak sad kad bi ministar unutarnjih poslova, navodno, trebao doći iz redova MOST-a koji su se zalagali za građanski nadzor”?
 Mi smo izradili nekoliko modela kako unaprijediti nadzor i oni su dostupni na našim internet stranicama. Kontrola OTC-a je svakako ključna i treba dozvoliti nenajavljen i neometan ulaz članova Vijeća za građanski nadzor u tu instituciju. Zanimljivo je da se svi slažu da je potreban direktan nadzor nad OTC-om, ali kada dođu na vlast nitko ne ide u izmjene zakona. Taj nadzor bi se mogao riješiti jednim jedinim amandmanom, ali nije. To naravno budi velike sumnje u političke stranke koje dolaze i silaze s vlasti da ne žele neovisan nadzor kako bi pokušali što više sustav držati pod svojom kontrolom. No, neovisan nadzor nad OTC-om nije jedina stvar koju treba mijenjati. Ljudi koji su birani u Vijeće moraju biti neovisni i kompetentni i imati ugled u javnosti kako bi javnost u njih imala povjerenje. Također, oni bi morali imati iskustva u zaštiti ljudskih prava, ali moraju se i osposobiti u tehničkim vještinama potrebnim za adekvatan nadzor. Dodatno, Vijeće mora biti pod Odborom za ljudska prava, a ne pod Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Pod neovisan građanski nadzor treba staviti i mjere koje policija provodi na zahtjev USKOK-a itd.

Političari o ispolitiziranosti

– Nemaju li političari poseban tretman. što je sa običnim građanima i njihovim pravima? Spomenuli ste slučaj kolegice Helene Puljiz pokazuje koliko je pojedinac (nepolitičar) ugroržen. Sam Grmoja govorio je kako je SOA torta “sa crvenim i plavim slojevima”. Mislite li da je ta ocjena točna i na koji način je moguće službu ustrojiti tako da u njoj bude temelj stručnost a ne lojalnost Ostojićevoj ili Brkićevoj opciji. 
Ocjena da u sigurnosnim institucijama ima „crvenih i plavih slojeva“ donekle je točna jer danas su javnosti poznati slučajevi kako se dio ljudi zapošljavao preko SOA-e koja je jedna od rijetkih institucija koja nema javnih natječaja i čitav proces zapošljavanja je tajan. U tom smislu ne sumnjam da su stranke zapošljavale svoje ljude, ali treba imati na umu da i u SOA-i i u policiji ima iznimno profesionalnih ljudi, ali im je zabranjeno javno istupati što zbog zakonskih odredbi, što zbog striktnih hijerarhija. Meni je potpuno pogrešno da kada bukne neka „obavještajna afera“ prvenstvo u razjašnjavanju što se dogodilo imaju političari, a ne npr. ravnatelj policije, USKOK-a ili ravnatelj SOA-e. Oni bi trebali opravdavati pred javnosti je li ili ne njihova institucija ispolitizirana, a ne da nam o tome govore političari.

Nadzor nad nadzorom

– Što je sa tzv. obavještajcima u fušu. Riječ je o slučajevima kad se ili zaobilaze legane procedure unutar samih institucija ili kad djeluje obavještajno podzemlje? Koliko je priča o tom podzemlju realna? Što se može učiniti da se ta priča stavi pod kontrolu? Ne bi li nas instutucije sistema trebale štititi od takvih pojava? Dalje, u priču oko Petrova pojavljuje se i zaštitarska tvrtka. Koliko javnost ima mogućnost nadzora kad je posrijedi njihova djelatnost?
Termin „obavještajnog podzemlja“ se isto olako koristi iako malo tko kaže na što točno misli. Tu bi se trebalo raditi o dvije situacije. Prvo da unutar samog sigurnosnog sustava postoji grupa ljudi koja radi paralelno sa sustavom, tj. paralelno sa službenim istragama i lojalni su nekome van same institucije, a ne ravnatelju. Takve situacije su moguće, jer u svakom poslu imate „klanove“, ali ipak želim vjerovati da sigurnosne institucije imaju integritet i da je pojava takvih situacija izuzetak, a ne pravilo. Druga situacija je kada bivši djelatnici obavještajnog ili policijskog sustava rade van sustava, ali preko svojih poznanstava itekako koriste informacije iz sustava. Naime, za pretpostaviti je da ako ste više godina bili u sustavu da ste razvili bliska poznanstva s brojnim ljudima pa tu i tamo zamolite za neku „uslugicu“. Toga ima i u drugim zanimanjima, ali ovdje je situacija posebno osjetljiva. Zato je naša preporuka da ljudi koji su radili u sustavu, nakon izlaska iz sustava ne bi smjeli biti posredno ili neposredno aktivni u političkom životu jer će te situacije otvoriti veliku sumnjičavost u namjere pojedine stranke ili politike. U tu zamku je upao i MOST angažirajući zaštitarsku tvrtku s kojom je povezan bivši visoko pozicionirani obavještajac s mrljom u karijeri oko povreda ljudskih prava novinara i aktivista.

Zaštititi časne ljude

– U kojem trenutku biste vi osobno mogli reći da ste zadovoljni stanjem kontrole nad represivnim sustavom u Hrvatskoj? Koje zakonske i ostale standarde bi po vama za to trebalo ispuniti. I očekujete li da će buduća vlada učiniti pomak u tom smislu?  
Nemoguće je uvesti apsolutno pravedan i besprijekoran nadzor, ali poboljšanja su moguća. Svakako bi trebalo osnovati jedinstveno vijeće za građanski nadzor tajnih mjera prikupljanja podataka koje bi nadziralo i SOA-u i MUP. Ljudima u tom vijeću treba dati jake ovlasti da mogu neometano i pravovremeno provoditi istrage. Treba odabrati uistinu nestranačke stručne ljude s provjerenim iskustvom u zaštiti ljudskih prava i razumijevanju tehnologije mjera tajnih prikupljanja podataka. Vijeću treba osigurati i resurse da može provoditi istrage. Uz to treba stalno jačati i parlamentarni nadzor i unutarnju kontrolu, te se i naše sigurnosne institucije trebaju više otvoriti prema javnosti. Nevjerojatno je npr. da OTC ni danas nema internetsku stranicu! Jednako tako sudbena vlast može dodatno educirati suce da kvalitetnije rade na slučajevima povrede ljudskih prava od strane sigurnosnih institucija. Često imate slučaj da se suci loptaju s takvim slučajem kao sa vrućim krumpirom jer nitko zapravo ne želi preuzeti te osjetljive slučajeve. Konačno, potrebno je donijeti i Zakon o zaštiti zviždača kako bi oni profesionalni i časni ljudi koji rade u sustavu mogli prokazati nepravilnosti koje se tamo znaju desiti. Ne očekujem niti od HDZ-a niti od SDP-a da su spremni ići u tome smjeru, a o MOST-u za sada premalo znamo. Imali su dobre prijedloge oko unapređenja građanskog nadzora, ali ostaje za vidjeti imaju li snagu i provesti ih.

Gordan Bosanac portret

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI