Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
IZDVOJENO
Proslava – nekadašnja šibenska proslava koja se više ne proslavlja

Proslava – nekadašnja šibenska proslava koja se više ne proslavlja

Šibenik 1878.

Danas je malo poznato kako se na današnji dan, odnosno na današnju noć, između 17. i 18. prosinca, u Šibeniku 500-ak godina proslavljao običaj kojega su Šibenčani šibenski jezgrovito nazivali – Proslava. Čitavu noć bi glavnina Šibenčana bila na ulicama, pjevali bi,  šetali se, zvona bi zvonila, veselili su se…

No takav običaj je očito iščezao, a kako se spomen na Proslavu koja se u Šibeniku intezivnije obilježavala pola tisućljeća, sve do 2. svjetskog rata, ne bi posve ugasio, zaslužan je i Milivoj Zenić, šibenski pisac, kulturni povjesničar i dugogodišnji ravnatelj šibenske knjižnice. U svojoj knjizi Stari Šibenik – kalama, skalama i butama (AGM, Zagreb, 2010.) dotiče se i Proslave.
– Riječ je o Proslavi, koja se slavi o ponoć, 17. na 18. prosinca, reminiscenciji na stari poganski običaj proslave rađanja mladoga sunca. Tom prigodom je narod birao, sve do konca 18. stoljeća, svojega smiješnoga kralja, čija je vlast u gradu trajala petanestak dana – piše Zenić, a potom se spominje navoda humanističkog pjesnika Jurja Šižgorića, koji o toj ‘proslavi piše prvi‘.

Fritule, rakija, zvona…

– I kao što su se za vrijeme Sarurnalija u Rimu dječaci igrali orasima, a odrasli ljudi kockali, donosili darove i zauzvrat na gozbama dobijali druge darove, tako se taj običaj održava u gradu Šibeniku o najvećoj svetkovini, Rođenju Gospodinovu, u onom mjesecu u kojem su oni to radili u okviru Saturnalija, a mi, uklonivši pogansku zabludu, za vrijeme Božića – isticao je Šižgorić.
Sve do 2. svjetskoga rata se Proslava u Šibeniku slavila u kućama, a potom se išlo na Poljanu, gdje je svirala glazba, igralo se kolo, praskale su maškule i pucalo iz kubura, dok su po svim crkvama slavila zvona, navodi se.
Proslava je nekada bila konkretnija, mediteranski živopisnija, ističe Andrija Tambača u knjizi Šibensko iverje (Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika u Splitu, Šibenik, 1987.god.).
– U kućama bi se sastajali prijatelji, frigale su se fritule, pila rakija, spremala večera, pjevalo do pola noći, a onda su po svim crkvama slavila zvona, zatim se na Poljani okupljalo mnoštvo naroda, mladog i starog. Tu je svirala glazba, igralo se kolo, praskale su maškule i pucalo se iz kubura – navodi Tambača.
Šibenski perivoj u prošlosti

Šibenski perivoj u prošlosti

Proslave uokolo datuma zimskog solsticija drevni su oblik raznovrsnog obilježavanja razdoblja u godini za kojeg se vjerovalo da u njemu započinje rađanje novoga mladoga sunca, a s time i novi godišnji životni ciklus. Bez obzira kako su te proslave zvale, oko tog datuma su se manje-više slično zabavljali, slavili ili ludovali narodi kroz povijest diljem svijeta, s manje ili više dostojanstva.

‘Stupalo preko deset tisuća građana’

U Šibeniku se pak običaj Proslave vezivao neposredno uz Božić, jer se održavao sedam dana ranije. O jednoj takvoj proslavi otprije 78 godina je pisao i tadašnji šibenski novinar Manfred Makale.
– Šibenik, 19. decembra 37. Po tradiciji od preko 500 godina, priređena je i ove godine veličanstvena povorka šibenske ‘proslave’ u kojoj je stupalo preko 10 tisuća građana. Običaj proslave rađanja sunca, a uistinu osmine prije Božića, očuvan je još jedino u Šibeniku, pa smo mi na nju ljubomorni i svake je godine slavimo potenciranim sjajem. U povorci su stupali velikodostojnici u povijesnim nošnjama, predstavnici zanata, društava i korporacija u simboličkim odorama, građani i seljaci svečano obučeni, mnogi u starijim nošnjama iz doba Turaka i Venecije. Vide se i grupe u oklopima, pod teškim štitovima i kacigama… – piše Makale.
Izvjestio je i o kolegama novinarima, koji su nekoć u Šibeniku bili brojniji i poduzetniji nego danas, kako se čini.
– U prvom redu su šibenski novinari, proviđeni sa svim mogućim telefonima, radio-aparatima, zvučnicima i telegrafskim štanfgama. Da simboliziraju svoje zvanje, duvaju u velike limene trube, koje su za ovu povorku snabdjevene korektorima, da nebi iz trube izišla koja tenedeciozna vijest – izvještava Manfred Makale.

Radi Proslave demontirali ‘struju’ iz Kalelarge

O razmjerima proslavljanja Proslave svjedoči i opis povorke kojoj je na čelu ‘Lord Major, šjor Marko, koji je za ovu prigodu obukao staru oklopnu uniformu vojvode Divnića, koji je kao načelnik branio Šibenik od Turaka’. Kako kaže, isti Lord Major je na glavu stavio nekakvu veliku kacigu, a koja je dosezala do visine drugog kata kuća u današnjoj Kalelargi, zbog čega su ‘demontirane sve električne žice u gradu, da se može uspravno proći’.
Poljana, dok nije bila parkiralište

Poljana, dok nije bila parkiralište

Danas, tj. u ovom povijesnom trenutku, pak je teško očekivati da se prigodom neke proslave odnosno Proslave, okupi 10 tisuća Šibenčana, a HEP i Elektra Šibenik za potrebe jednodnevne manifestacije uklone strujne vodove iz stare gradske jezgre. Na neki način, zbog gubitka tog zanimljivog običaja žali i Milivoj Zenić.
– U naše se vrijeme, na žalost, još samo u ponoć 17. prosinca čuje slavljenje zvona – zaključuje Zenić u svojoj knjizi odjeljak o Proslavi.
Stoga, oni koji se noćas u ponoć zateknu u Šibeniku, te čuju intezivnu zvonjavu svih raspoloživih zvona neka znaju: radi se o Proslavi.
Odnosno, onome što je od nje ostalo.
Šibenik riva

Šibenska riva nekoć

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI