Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Nikola Grmoja, dopredsjednik Mosta: Čovjek na “Kristovom putu”…

Portret tjedna/Nikola Grmoja, dopredsjednik Mosta:
Čovjek na “Kristovom putu”…

Nikola GrmojaNikola Grmoja (34) glasnogovornik, idejni začetnik i utemeljitelj Mosta, glavni motivator okupljanja metkovskih nezavisnih intelektualaca u pokret, odnosno stranku istog imena, a potom i svehrvatske „mostaške“ mobilizacije, čovjek je na, kako sam kaže, Kristovom putu. Iznikao iz podnožja Hrasta… Naviknut na sjenu, ali sve skloniji iz nje se izmicati, pa se stječe dojam kako mu nešto svjetla, ipak, više prija. S Kristovog puta, Grmoja i Most krenuli su tajnovitim stazama prvobitne gerile koja je prerasla u revolucionarnu platformu kao svojevrsni mišung političkog romantizma, idealizma i ambicioznog antipragmatizma čija je pretenzija rehabilitirati politiku kao rad za opće, a ne samo osobno, privatno, dobro. Zgodno je to Grmoja zamislio, ali pritom je, izgleda, zaboravio da je ovdje riječ o „filmu za odrasle“…

Je li premošćavanje hrvatskih političkih ponora takvom krhkom konstrukcijom, privremeno nabildanom postizbornim samopouzdanjem i prepotencijom, izraz naivnosti neiskusnih političkih amatera i volontera, ili „eksperiment“ koji ima svoje porijeklo, ali i dobro razrađen cilj i svrhu? Kako to da oni koji su iznikli na otporu vječitim lokalnim HDZ-ovskim gospodarima „života i smrti“, od kojih su, nota bene, pojedini „mostaši“ dobijali i prijetnje smrću, sada ultimativno išču, s tim istima protiv kojih su se digli u pobunu, „zajedništvo u Kristu“, kako bi to rekao rodonačelnik „ustanka“ Nikola Grmoja? Gdje vodi Most, na koju stranu, ima li s njega puta ili je to jedan od onih tipično hrvatskih izlaza što vode u – nigdje?

Glasnogovornik iz “drugog plana”

Ako je Nikola Grmoja, metkovski profesor povijesti i sociologije, idejni guru ove platforme, zbog čega se stalno drži „drugog plana“ i zaklanja sjenom brzostasalog hibridnog političkog brenda Mosta, Bože Petrova? Što Petrov ima, a Grmoja nema? Petrov je bivši član rigidnog, ultrakonzervativnog Hrasta iz vremena notorne Željke Markić, danas jednog od koalicijskih partnera HDZ-a. Ali i Grmoja je izdanak Hrasta. Hrast se u Mostu i inače dobro prima…
Grmoja je potpredsjednik Mosta, mada je Most njegovo „čedo“. On ga je stvorio. Grmoja je i zamjenik gradonačelnika Metkovića, dakle, Bože Petrova, iako je upravo on osmislio, projektirao, organizirao i homogenizirao mlade metkovske, nezavisne intelektualce kako bi dokinuli autoritarnu vladavinu dotadašnjeg neretvanskog gazde Stipe Gabrića Jamba.
– Lokalni šerif bio je na vlasti 16 godina i nije imao nikakve ozbiljne konkurencije, oporba mu je bila samo fiktivna, bez stvarne želje da ga se makne. Zaključio sam, ako bi se stvorila snažna grupacija koja bi okupila intelektualce, građanske aktiviste, ljude poznate po poštenju i onom što rade u privatnom životu, mogli bismo postati prava konkurencija Jambi, s obzirom na nezadovoljstvo građana Metkovića- rezonirao je prije dvije godine Grmoja, i dosjetio se kako bi upravo Božo Petrov, psihijatar iz ugledne gradske obitelji, bio dobitna kombinacija u srazu s Jambom. Baš zato što je drugačiji, što je mlad, pošten, obrazovan, kulturan, politikom neuprljan, antipod Jambi. Ali, zašto ne Grmoja?
– On ( Petrov, op.a.) je htio da to budem ja- reći će u jednom intervjuu Grmoja, objašnjavajući kako je to odbio zbog svoje impulzivnosti, oštra jezika i britkosti, a vjerovao je da Petrov, baš zato što je sušta suprotnost Jambi, ima puno veće izglede u toj izbornoj utakmici. Vječiti drugi, Grmoja, baš kao da je sam psihijatar, vrlo dobro je ocijenio psihičko stanje svojih sugrađana i njihove izborne aspiracije. Godinu dana „gerilskog rada“, tajnog sastajanja u kućnim kružocima i Metković je „pao ničice“ pred mladim mesijom Božom Petrovom… Koji danas upravlja Metkovićem, ali, zanimljivo, u vlastitom gradu ne uspijeva dobiti novu izbornu bitku… Na parlamentarnim izborima slavila je Domoljubna koalicija, a Petrov je, navodno, dobio tek 756 preferencijskih glasova. Grmoja se, međutim, u Metkoviću nije ni natjecao (?!)

Potpis kod javnog bilježnika kao jamstvena kartica

Ponovo je ostao „izvan kadra“. Bio je na zadnjem mjestu Mostove liste u 1. izbornoj jedinici, više kao potpora Dragi Prgometu koji je osvojio čak tri mandata. Grmoja je ostao bez zastupničkog stolca. Zašto? Iz velikodušnosti, nezainteresiranosti za tu poziciju, ili naprosto stoga što je njegovo mjesto u Mostu „drugorazredno“? Biti glasnogovornik neke stranke ili političke opcije zapravo je posao rezerviran za stranačke činovnike, operativce iz „drugog ešalona“, one koji ne pretendiraju biti „ime i znak“ stranke. No, je li to slučaj s Grmojom? Što ga drži „na kočnici“? Zar čovjek koji angažman u vlastitoj sredini ( gdje je dogradonačelnik) shvaća kao žrtvu koju je dobrovoljno prinio na „oltar grada“ jer je „to put koji mi je pokazao Krist“, koji vjeruje u viši smisao svoga postojanja, kako je svojedobno izjavljivao, pa je spremniji na veće žrtve i nije ga lako pokolebati i zastrašiti, ipak nema dovoljno samosvijesti niti drčnosti prihvatiti se izravne odgovornosti?
Grmoja se deklarira kao praktični vjernik i u svom je političkom i društvenom djelovanju, ističe, nadahnut katoličkom vjerom u kojoj je odgojen. Zašto ne vjeruje sebi, ako ne može drugima? Jer, već drugi put njegov Most potpisom kod javnog bilježnika jamči za svoju riječ. Obvezali su se da će odbiti bilo kakvu postizbornu koaliciju i na lokalnim izborima 2013. i na recentnim parlamentarnim izborima 2015. Reklo bi se, upravo zato što ne vjeruju ni sebi ni drugima… Prvi put ta obveza od njih nije iskala nikakvu žrtvu, no sada ima efekt zamke iz koje se ne da izaći bez posljedica. Moralnih, političkih, ljudskih. Njegov projekt, njegov Most sam je sebe zaljuljao na načelima koja su mu trebala jamčiti stabilnost i postojanost.

Promjena politika, a ne vlasti ( ?!)

– Naš cilj je od početka bio promjena politika, a ne promjena vlasti- znao je govoriti Grmoja. Ali kako? S 15 mandata, od 151 ukupno koliko ih ima Hrvatski sabor? Zar za tako visoko postavljen cilj nije nužno osigurati uvjerljivu izbornu pobjedu ili tražiti političke partnere, a ne se distancirati od njih kao da boluju od zaraznih bolesti?
– Mi želimo konsenzus, tripartitnu vladu i nestranačkog premijera- deklamiraju po sav dan iz Mosta Grmoja i njegov šef, vezani bilježničkim zavjetom kao svojevrsnim sigurnosnim pojasom.
– To smo obećali u predizbornoj kampanji i svoje birače ne smijemo iznevjeriti- poručuju, prebacujući odgovornost za eventualne izvanredne izbore na dvije velike koalicije koje su dobile potporu dvije trećine biračkog tijela i temeljem toga povjerenja zauzele 115 zastupničkih mjesta. Jer, ako koalicije predvođene HDZ-om i SDP-om ne prihvaćaju njihove uvjete, a oni se svode na „sve ili ništa“, bit će odgovorni pred građanima za propast „pregovora“ i trošak novih izbora. Zar i oni nemaju birače koje ne mogu iznevjeriti i kojima, sasvim sigurno, kako to veli HNS-ova Vesna Pusić, SDP nije rekao da će paktirati s HDZ-om, a niti HDZ da će ući u savez s Milanovićem i Pusić. Kada bi ova „nemoguća misija“ koje su se prihvatili Grmoja i Petrov, a papagajski je u riječ ponavljaju preostalih 13 „nezavisno vezanih“, imala i najmanje šanse, HDZ i SDP u taj bi „brak iz interesa“ ušli bez posrednika. Otkud ideja Grmoji da im za to treba Most kao „smokvin list“?! Pa što će njime sakriti ako uđu u taj „protuprirodni blud“ makar i preko Mosta?

Gospodo, ovo je “film za odrasle”…

– Zašto se HDZ i SDP ne bi dogovorili bez Mosta? Zato što bi to bio veliki problem za njihove birače. Nakon ove kampanje koja je bila izrazito negativna upravo na paroli mi ili oni, s obje strane, kako objasniti svojim biračima da su se oni udružili samo kako treća strana ne bi bila dio vlasti. Most im je idealan moderator i katalizator da se mogu obraniti od svojih birača- smatra, tko zna zašto, Grmoja. I odlučno odbija mogućnost da se Most približi jednoj od koalicija, pozivajući ih da zatome osobne animozitete, jer nije vrijeme za to, ali jest za nezrelo poigravanje s vremenom i ljudima. Kako, dakle, promijeniti politike, ako se neće promijeniti vlast? Je li to ona klasična o kokoši i jajetu? Što Most zapravo hoće kad baš ništa osim svoga „reformskog manifesta“ neće? Pa oni čak nisu podržali ni svoga člana kao kandidata za predsjednika Sabora ( Roberta Podolnjaka) samo zato što ga je kandidirao SDP, a podršku mu uskratio HDZ? A kada HNS odbije tripartitnu vladu najavljujući odlazak u oporbu u tom slučaju, Grmoja odmah zagrmi: To je zato što se mi zalažemo za pravedniju raspodjelu pozicija.
Da skratim, Mostu je iscurilo vrijeme euforije, trijumfalizma i nesnalaženja u politici. Ili će se pribrati i napokon racionalizirati svoje stavove ili će umjesto odobravanja i simpatija narod početi jasno pokazivati koliko su postali iritantni u svojoj nemogućoj mantri. Vrijeme je da im netko kaže kako je ovo, rekoh, „film za odrasle“…

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI