Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
KULTURA / POLITIKA
Drniško NE obnovi minareta i džamije

Drniško NE obnovi minareta i džamije

Posljednji od pet drniških minareta (Foto: Tris/H. Pavić)

Posljednji od pet drniških minareta (Foto: Tris/H. Pavić)

Jednako kao i Republika Italija, čije Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti nastoji šibenske tvrđave upisati na listu UNESCO-ve kulturne baštine kao dio mletačkog sustava obrane, i Republika Turska je zainteresirana za ovdašnje spomenike kulturne baštine iz istog, mletačko-osmanskog razdoblja. No, za razliku od Talijana u Šibeniku, Turci u Drnišu nisu naišli na razumijevanje.

Drniš su pred desetak dana, naime, posjetili predstavnici TIKA-e – Turske agencije za suradnju i koordinaciju, koja se, među ostalim, bavi pomaganjem u ostvarivanju projekata obnove arhitektonskih djela osmanskog naslijeđa. U tom gradu postoji sačuvan najzapadniji minaret u Europi i jedini u Dalmaciji koji je ostao nakon mletačkog osvajanja i razaranja turske ostavštine. Drniš je bio pod turskom vlašću od 1522. do 1683. godine, a 1715. propao je njihov posljednji pokušaj da ga ponovno zauzmu. U to vrijeme je imao između 200 i 300 domaćinstava,  status kasabe (varoši) i bio je središte nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib (zamjenik kadije odnosno šef sudske ispostave) koji je bio podređen kadiji u Skradinu. Tu su bile utvrde, mostovi, grad je bio opskrbljen tekućom vodom s Promine, a imao je pet džamija i sahat kulu. Sve je to, međutim, dao porušiti mletački zapovjednik Leonardo Foscolo, pa je od turske ostavštine u ovom gradu ostao samo spomenuti minaret i jedna džamija, ona Halil-hodžina, koja je izbjegla sudbinu ostalih jer ju je Halil darovao visovačkim franjevcima, te je pretvorena u crkvu sv. Ante.

Halil-hodžina džamija ili crkva sv. Ante (Foro Muzej Grada Drniša)
Halil-hodžina džamija ili crkva sv. Ante (Foto: Muzej Grada Drniša)

O razgovorima za obnovu minareta i džamije upitali smo gradonačelnika Drniša Josipa Begonju.
– Uz delegaciju TIKA-e tu je bio i predstavnik Veleposlanstva Republike Turske. Među ostalim, zanimala ih je povijest Osmanlija na ovom području i njihova materijalna ostavština. Iznijeli su prijedlog rekonstrukcije sačuvanog minareta u njegovom izvornom obliku, ali naš je odgovor bio ne, a vezano za Halil-hodžinu džamiju uputili smo ih na crkvene vlasti. Bio je to kratak sastanak, od nekih 20-ak minuta, jer su oni bili na proputovanju i obilasku spomenika iz turskog doba prema Vrani i tamošnjem Maškovića hanu – rekao nam je gradonačelnik Begonja.
U tako kratkom sastanku Turci iz TIKA-e i gradonačelnik Begonja nisu dublje analizirali mogućnosti obnove osmanske baštine u Drnišu, te je sve ostalo na tome da se minaret u obliku kakav je sada sasvim dobro uklapa u spomeničku baštinu grada. U razgovore su bili uključeni i predstavnici Muzeja Grada Drniša.
– Minaret je nakon potresa 80-ih godina obnovljen i stabiliziran. Iako betonski plašt u koji je presvučena unutrašnjost minareta možda nije najsretnije rješenje, on ispunjava svoju funkciju. Zahvat uklanjanja tog betona je vrlo delikatan i koštao bi puno. Ovakav kakav je sada, minaret je kozerviran i nije ugrožen – rekao nam je Davor Gaurina iz drniškog muzeja.

Drniš za turske vladavine (Muzej Grada Drniša)

Mletački prikaz Drniša za turske vladavine (Muzej Grada Drniša)

Osim što je konzerviran betonom, minaret se nalazi na turističkim kartama i označen je dvojezičnom tablom. Njegova eventualna obnova u izvornom obliku, kakvu predlažu Turci, zahtjevala bi prethodno opsežno konzervatorsko istraživanje i donošenje teške odluke. Naime, u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Šibeniku raspolažu tek dokumentacijom zatečenog stanja, dok bi se informacije o izvornom izgledu minareta eventualno mogli pronaći u arhivima u Turskoj.

No, minaret i Halil Hodžina džamija nisu jedini materijalni ostaci osmanske vladavine u Drnišu. Sačuvan je ostao i sat sa porušene sahat kule. Foscolo je po zauzimanju Drniša sve građevine razrušio, a sve što se moglo ponijeti ukrcao je na zaprege. Prema podacima kojima raspolaže drniški Muzej, u toj je prigodi iz Drniša u Šibenik odnesen je veliki sat sa sahat-kule, koji je ugrađen na 16 metara visoki zvonik crkve sv. Ivana na Maloj Loži.  Turski sat s jednom kazaljkom postao je tako prvi mehanički javni sat u mletačkom Šibeniku. Turci iz TIKA-e za svog posjeta Drnišu nisu pitali za svoj sat, a ni Drnišani za sada nisu zainteresirani da traže njegov povratak.

Zvonik crvke sv. Ivana - sat s drniške sahat kule (Foto H. Pavić)

Zvonik crvke sv. Ivana – sat s drniške sahat kule (Foto H. Pavić)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI