Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
INTERVJUI / KULTURA / LJUDI
Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Danira Gović, glumica:
Kako se uopće kod nas dolazi do stalnog angažmana u kazalištu?

Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Razgovor sa šibenskom glumicom, protagonisticom novog kazališnog komada Zorana Mužića ‘Laživac’.

Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Šibenski HNK za 16. prosinac najavljuje premijeru komedije “Laživac” u režiji Zorana Mužića. Pričekali smo glumce nakon probe i odlučili Daniru Gović privesti na razgovor, jer uvijek nam je drago slušati kako se družila s Danielom Craigom, Joan Collins, Kelly Osbourne i s onim tipom koji je glumio Baldricka u “Crnoj Guji”. Danira je u Londonu, poznato je već, glumila sobaricu Tanyu Mihajlov u “Hotelu Babylon”, visokobudžetnoj BBC-jevoj seriji. Danas je Lucieta, kći bogatog suca, u vjerojatno nedovoljno budžetiranoj komediji prema djelu Carla Goldonija.
‘Laživac’ je svojevrsni nastavak ‘Škrtičine’, šibenskog kazališnog hita. Ti, međutim, više ne glumiš Veselku, nego Lucietu…
Da, dosta glumaca igra slične uloge kao i u “Škrtičini”, ali ja sam dobila skroz drugačiji lik. Veselka i Lucieta su na različitim krajevima spektra. Veselka je bila prava Vlajina, puna ulične mudrosti, a Lucieta je razmažena i koketna sučeva kći. To mi je izazov, a i na probama je atmosfera odlična.
Kako se osjećaš kao povratnica u šibenski HNK?
Predivno je kazalište, mislim na zgradu. Obožavam doći u Šibenik…
Iako nemaš stalni angažman… Je li ti to uopće nekad i bila ambicija?
Iskreno, ne vidim za sebe mogućnost življenja u Šibeniku. To je moj grad i volim ga, ali ne pruža mi dovoljno da bih u njemu provela cijelu godinu. Tu mi je prekrasno doći ljeti, ali čim krene jesen, dijete, vrtić…
Kako je uopće glumiti u Šibeniku, gdje te polovica publike poznaje osobno?
To mi je super, obožavam kad imam nekog svog u publici. A u Šibeniku je polovica kazališta “netko moj” i to mi daje posebnu draž. Pogotovo ako je komedija u pitanju…
Pa u Šibeniku se uglavnom komedije i izvode…
Ma nije baš, jedino što mene zovu samo kad je komedija u pitanju, bit će da sam jako duhovita…
Ipak, pučka komedija uvijek ima prednost pred nekom ‘teškom’ dramom.
To nije slučaj samo u Šibeniku. U današnja vremena ljudi se ne žele previše zamarati teškim temama.
Ma uvijek su ‘takva’ vremena…
Ali sad baš jesu. Ljudi su željni kvalitetne komedije, jer takvih baš nešto i nema.
Hoće li ‘Laživac’ biti kvalitetna komedija?
Hoće.
Danira Gović i njezin 'njemački jezik' na setu 'Winnetoua'

Danira Gović i njezin ‘njemački jezik’ na setu ‘Winnetoua’

Istovremeno glumiš i u ‘Winnetou’. Dakle, indijanski film u kojem igraš Poljakinju koja priča na njemačkom…
Da, najgore mi je s tim njemačkim. Imala sam malo teksta, ali to mi je bilo “ajme majko” za naučiti. Nemam pojma što koja riječ znači.
Pa jesi li imala neke instrukcije?
Ne, nego smo dobili zvučni zapis. Onda mi je prijateljica sve rečenice napisala fonetski, pa sam tako učila.
Budući da je filmu u Njemačkoj uspjeh gotovo pa zajamčen, netko bi na tvom mjestu već angažirao agenta za njemačko tržište.
Ja se sigurno neću angažirati da pokrenem karijeru u Njemačkoj. Ali, ako netko nazove i ponudi super ulogu, zašto ne?
Tebi su se neočekivane ponude već i događale. Recimo u Londonu…
Za neke neočekivane, za mene očekivane, haha…
Dakle, došla si u London raditi bilo što. Pa si i konobarima u jednom kazalištu i onda se…
…rodila ljubav prema kazalištu. Da.
Pa si pohađala glumačke radionice i onda…?
U to sam krenula više iz neke zabave. Ni u jednom trenutku nisam prekinula raditi sve ostale poslove. Svi znamo kako je London skup, a ja gore nemam nikog svog, pa si nisam mogla priuštiti da čekam nekakve glumačke angažmane. Tamo je, međutim, lakše doći do uloge nego u nas, jer imaš agenta koji te šalje na audicije i ako pokažeš da nešto znaš, možeš dobiti ulogu.
Dakle, nije bitno jesi li torijevac ili laburist, ulogu dobiješ ako imaš talent?
Da, čudna zemlja, jel da? Kazalište je cijepljeno od politike, što se tiče kadroviranja. Ja tamo nikad nisam upoznala nekog tko je u stranci, osim onih koje vidim na televiziji u parlamentu. Svi su nečiji simpatizeri, ali to ne igra nikakvu bitnu ulogu u kulturnim krugovima. Politika je osobna stvar, a glumačke se karijere grade talentom i profesionalnošću.
I tako si ti došla na audiciju za ‘Hotel Babylon’ i upala, iako se tražila Ruskinja od 19 godina.
Imala sam 32, a rekla sam da imam 26.
Znači, karijeru si ostvarila lažima?
Haha, ne, moja agentica je lagala. To je trebala biti jedna mala uloga, za jednu epizodu, bez teksta.
Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Danira Gović (Foto: Nino Šolić)

Ono kad si se morala rasplakati u sceni?
E, da. Naknadno su mi za tu scenu dodali tekst, rekli mi da pričam na hrvatskom. To im se svidjelo, pa su scenaristi odlučili da u toj sezoni budem “stalna” sobarica, u drugoj sezoni cijela se jedna epizoda vrtila oko mene gdje sam ja prepoznala ratnog zločinca, a u četvrtoj i petoj sezoni sam bila među glavnim ulogama. Znači, od nebitne uloge bez teksta do svog imena u najavnoj špici…
Bez da si u stranci bila?
Eto…
Jesi li imala svoju prikolicu?
Pa normalno. Imala sam i vozača, koji me svakog jutra pitao odgovara li mi temperatura u autu. To je bila BBC-jeva serija, tretman glumaca bio je odličan.
I nakon prikolice, šofera, Joan Collins, Daniela Craiga i svih ostalih s kojima si dijelila set, odlučila si se vratili u Hrvatsku…
Tako je, jako sam patila za Hrvatskom. Ali zbog čega sam se uopće vratila – to je pitanje za milijun dolara.
Nemam toliko…
Ma, ovako je ustvari bilo: ja se uopće nisam vratila, odnosno nisam se odlučila vratiti, nego sam odlučila probati se vratiti. Kao, uvijek mogu otići natrag u London, ostavila sam sva vrata otvorena. Uostalom, godinama sam živjela pola-pola; pola godine sam igrala u “Hotelu Babylon”, a pola u “Zabranjenoj ljubavi”. Međutim, u Hrvatskoj sam rodila sina Paška i onda London više nije bio opcija…
Imaš li još agenta u Londonu?
Imam, ali ne komuniciramo previše, jer svaki put kad me nazove, kaže mi da sutra imam audiciju. Trebala bih imati privatni avion… Nikad nećemo saznati kakva bi moja karijera bila da sam ostala u Londonu, ali sigurna sam da bi i danas tamo lakše našla posao, nego u Hrvatskoj.
Pa dobro, i ovdje si kao slobodna umjetnica imala dosta angažmana u serijama i predstavama…
Da, i slobodno se javljam, tko god je zainteresiran…
Je li sveti cilj svakog glumca dobiti negdje stalni angažman?
Stalni angažman je bolji, čisto iz praktičnih razloga. Ali ne znam uopće kako se do toga dolazi, haha…
Upišeš se u, recimo, torijevce…
Eh… Da imam dovoljno posla, više bi mi odgovaralo biti slobodnjak, ali budući da nema…

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI