Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
IZDVOJENO / LJUDI
Jerka Petrov i njena hobotnica (Foto: Petar Grgurev)

Za rad nikad nije kasno – izvorni suveniri iz čarobnih ruku Vodičanke Jerke Petrov (86)

Jerka Petrov i njena hobotnica (Foto: Petar Grgurev)
Baka Jerka Petrov u svojoj radionici (Foto Petar Grgurev)

Baka Jerka Petrov u svojoj radionici (Foto Petar Grgurev)

Umorni od drvenih čaplji i plastične bižuterije koja stiže iz Kine, sva turistička mjesta diljem obale posljednjih godina u grozničavoj su potrazi za suvenirom koji bi imao značajke prepoznatljivosti lokalne sredine i bio odraz tradicije, kulturne, povijesne i materijalne baštine lokalne sredine.  Jedan baš takav pojavio se ovog ljeta u Vodicama, iz ruku Jerke Petrov. I odmah je postao hit.

– Bilo je to prošle godine kada sam već imala 85. godina. Sjedila sam i razmišljala kako bi radila nešto što bi bilo lijepo, a unosno. Na kauču s kukicom i koncem u rukama ugledala sam na naslovnici morskog časopisa jednog prekrasnog škampa i krenula ga plesti. Polako nogice, rep, rogove… napunila spužvom i eto ga. To je bio prvi. Jako lijepo je ispao i svi su bili oduševljeni. I onda sam nastavila – započinje priču o svojoj avanturi 86-godišnja Vodičanka.
–  Napravila sam zatim od sitnog konca jednoga lignjuna i poslala ga svojoj unuki biologinji u Zagreb. Kako je bio mali i precizno izrađen ona ga je stavila kao broš i došla s njim na posao. Bile su oduševljene sve njene kolegice i odmah su naručile da im napravim još nekoliko komada. Ja njima pošaljem lignjune, a one meni 200 kuna za konac. I tako je krenulo – priča vrijedna Jerka.   Nastavila je kukičati, najprije lignje, lignjune, hobotnice, sipe, morske konjice, kornjače, pa kanjce, knezce, škrpune, ugore i ostale figure morskih i kopnenih životinja, sve do likova iz dječjih priča i crtanih fimova.

Vrijedne ruke bake Jerke (Foto: Petar Grgurev)

Vrijedne ruke bake Jerke (Foto: Petar Grgurev)

–  Ja sam dijete rođeno kraj more i uvijek sam ribu lovila sa obale, na konac. Kad sam odrasla i udala se moj muž je kupio brod, pa smo išli na more i lovili ribu. Sve vrste ribe sam poznavala, tako da mi ne treba nikakva šema za izradu suvenira ili igračaka s likom ribe – kaže Jerka.
Puno je svojih radova poklonila, ali unatoč tome njena radionica se pred ljeto napunila, tako da više nije imala gdje s radovima. – I tako ja odlučim sjesti na zidić i  prodati nešto. I ja idem moj sinko dolje i tko god bi prošao se zaustavio divio radovima. I krenuli oni kupovati. Mala kornjača, hobotnica, ribica neke 30, neke 40, ovisno o veličini, o tome koliko se rada i konca potrošilo. Bilo je tih jako dirljivih susreta s gostima. I tako je to počelo. Išla bi oko sedam sati, ostala do devet, deset i ja ti tako zaradim i za konac i za račune da platim i još ostane – kaže Jerka.

Jerka Petrov i njena hobotnica (Foto: Petar Grgurev)

Jerka Petrov i njena hobotnica (Foto: Petar Grgurev)

Slabo čuje, ali odlično vidi i pamćenje je jako dobro služi. Iako je prodala već gomile i gomile svojih radova, vrijedna Vodičanka pamti gotovo svakog kupca. No, možda to i nije jako neobično, ako se zna da se pred njenim štandom turisti zadržavaju i do po pola sata. Nije joj teško o svojim radovima pričati ni Nijemcima, Francuzima, Česima, Amerikancima, Kinezima i svim drugima, a ‘na mote’ se dobro sporazumijeva i s gluhonijemima. S ponosom priča kako je morsku zvijezdu uokvirenu žutim koncem uspjela prodati Kinezima, a lignju gostima iz Hong Konga… I to po većoj cijeni od one po kojoj se u Vodicama prodaju suveniri koji pristižu iz Kine ili Hong Konga. Uz hobotnicu, ribicu ili kakvu drugu figuru kupac od bake Jerke dobije puno pažnje i barem jednu pjesmicu, koje sama piše i recitira. – Svaku ulicu u svom srcu nosim, s mistom svojim ja se ponosim, na hladnoj vodi ti počivaš, najlipše ime Vodice imaš… recitira Jerka svoje davno napisane stihove.
Ovakav poslovni pristup  morao je biti osuđen na uspijeh. Baka Jerka postala je brend Vodica, tako da već nakon prve godine ima ponude za širenje posla, edukaciju mladih kadrova, uređenje veće radionice i postavljanje više prodajnih štandova… Baka Jerka rođena je davne 1929. godine. Kukučati i plesti je počela sa šest-sedam godina. Molila je oca da joj kupi malo ‘kotuna’, a majku da je uči. Danas je, eto, to davno stečeno iskustvo i znanje odlučila iskoristiti za nešto ‘lijepo, a unosno’. A ostali neka se žale da nema posla.

'Ulov' bake Jerke je desetak riba po danu (Foto: Petar Grgurev)

‘Ulov’ bake Jerke je desetak riba po danu (Foto: Petar Grgurev)

 

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI