Neovisni novinarski portal
25.10.2020.
IZDVOJENO / LJUDI
Radionica keramike u 'Kameničićima' (Foto 'Kamenčići')

Kad se ‘Kamenčići’ zakotrljaju – Sonja Ninić Ševo

Radionica keramike u 'Kameničićima' (Foto 'Kamenčići')
Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge 'Kamenčići' (Foto: Tris/H. Pavić)

Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge ‘Kamenčići’ (Foto: Tris/H. Pavić)

Osobe s mentalnom retardacijom kroz povijest su bile odbacivane, stigmatizirane, isključivane iz života zajednice, ako su uopće imale šansu preživjeti. Sve donedavno društvo i država o njima su se ‘brinuli’ samo na način da bi ih strpali u specijalizirane ustanove i zaboravili ih, sve dok se njihovi roditelji nisu samoorganizirali.

Jedna od udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom je i šibenska Udruga ‘Kamenčići’, koju od 2003. godine vodi 50-godišnja šibenska ekonomistica Sonja Ninić Ševo.

– Na sastanku udruge bila sam otvorena, pošto volim reći šta mislim. Rekla sam, čemu ova udruga, jednom godišnje se nađemo, nemamo prostora, nemamo aktivnosti… Uzvratili su mi jednako: Pošto se ti buniš budi ti predsjednica. Ostala sam zatečena, ali moj inat, dišpet, nije mi dopustio da se povučem, pa sam počela gurati. Počeli smo s koncertom ‘Kamenčića’ koji imamo na ljetnoj pozornici po završetku MDF-a i koji je odavna postao tradicionalan – počinje  priču o ‘Kamenčićima’ Sonja Ninić Ševo.

– Morali smo nešto poduzeti, ako smo htjeli da ta djeca ne završe trajno zatvorena i izolirana u institucijama skrbi, ako smo htjeli da njihove obitelji imaju koliko-toliko normalan život – kaže Ninić Ševo.

S radionice 'Kamenčića' (Foto Kamenčići)

S radionice ‘Kamenčića’ (Foto Kamenčići)

U to doba međunarodna humanitarna organizacija ‘Care’ otvorila je svoj ured u Šibeniku, te su Sonju pozvali da se uključi u jedan od projekata. Care je Kamenčiće odabrao kao jednu od udruga čiji će rad sponzorirati jednogodišnjom edukacijom i kupnjom računala. – Nismo tada imali ništa i ništa nismo znali. Išla sam na te edukacije za sva područja iz rada udruge, za pisanje projekta, vođenja financija, kontakte s medijima… i polako je krenulo – pojašnjava Ninić Ševo kako je od od udruge koja je postojala samo formalno stvorila respektabilni pogon s 52 zaposlenih.

– Danas imamo 52 člana o kojima skrbimo i 52 zaposlenih. Točnije, 61 je zaposlen preko Kamenčića. Imamo 33 asistenta u nastavi, devet osobnih astistenata, šest njegovatelja zaposlenih preko javnih radova, od kojih su troje s intelektialnim poteškoćama, te još nas petero u samoj udruzi. Ja sam zaposlena na pola radnog vremena, tu je domaćica, njegovateljica, administrator i peta je koordinatorica osobnih asistenata na novom europskom projektu – nabraja predsjednica Kamenčića.

– Ovih devet asistenata su novina u Šibeniku i u Hrvatskoj. To su ljudi koji su prošli edukacije i koji su od jučer prijavljeni, a koji skrbe i njeguju naše članove koji su u tako teškom stanju da ne mogu doći u udrugu. Radi se o djeci i odraslima koji su u kolicima, najšečće i u pelenama, koji sami ne mogu za sebe ništa učiniti, a niti ih možemo dovoditi u prostore Udruge, jer je tu sve tako skučeno da se kolica ne mogu ni okrenuti, a kamoli nešto drugo. Devet takvih će sada dobiti osobnog asistenta koji će s njima boraviti po nekoliko sati svaki dan kako bi roditelji mogli malo predahnuti i obavljati druge svoje obveze – kaže Ninić Ševo.

Radionica keramike u 'Kameničićima' (Foto 'Kamenčići')

Radionica keramike u ‘Kameničićima’ (Foto ‘Kamenčići’)

Svatko od tih devet osobnih asistenata zadužen je za po jednog korisnika. Za pola radnog vremena, četiri sata dnevno, bit će plaćeni 2000 mjesečno, a ciljane mjere su bile rezervirane za osobe do 29 godina,  i one teško zapošljive, muškarce starije od 50 i žene starije od 45 godina. Tu su uglavno zaposlene starije žene koje su završile tečaj za njegovateljice.

Od filozofije i pristupa skrbi koji podrazumijeva da se osobe s mentalnom retardacijom izdvajaju i smještaju u zasebne, izolirane ustanove polako se odmiče i Grad Šibeniku. Udruga, naime, trenutno djeluje iz 55 četvornih metara adaptirane garaže, za koju Grad plaća najam. Tu djeca imaju veliki stol, peć za glinu, tu je ured, čajna kuhinja i zahod.  No gradska uprava odlučila je pokrenuti postupak kojim će Kamenčićima na korištenje dodijeliti mnogo adeklatniji prostor u TEF-u, prizemlju zgrade u kojoj je donedavno bila Regionalna razvojna agencija, uz nastavak korištenja prostora u Ulici Stipe Ninića, čiji  najam se financira iz Gradskog proračuna.  Kao zamjenu za prodajno-izložbeni prostor iz kojeg ih je izgurao ‘Raspršeni hotel’, kamenčići će dobiti drugi u  staroj gradskoj jezgri, na adresi Ulica fra Nikole Ružića 1, kod ateljea kipara Ale Guberine.

Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge 'Kamenčići' (Foto H. Pavić)

Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge ‘Kamenčići’ (Foto H. Pavić)

– Novi prostori omogućit će nam da apliciramo na nove projekte i da pojačamo integraciju mnaših članova. Bez takve podrške društva obitelj s djetetom, koje se svojim sposobnostima i zdravstvenim stanjem ne uklapa u prosjek, povlači se u okvire vlastitog doma. Dijete ne izlazi iz ta četiri zida – kaže Ninić Ševo.

I ona sama ima kćer s teškom psihomotornom retardacijom, a uz nju i dvoje zdrave djece. Motiv rada u udruzi je da njoj i svoj drugoj takvoj djeci da osigurati da imaju dnevni boravak, da se roditelji barem malo rasterete, da mogu raditi, normalno funkcionirati. – Nikad nismo pomišljali dati je ni u kakvu ustanovu, ona je s nama. No, uz takav angažman,  90 posto naših roditelja je totalnoj disfunkciji. Ne samo roditelji, već i svi drugi članovi obitelji. To nam je bio cilj, djecu ne izdvojiti iz obitelji. A pitanje je što će biti za deset godina, hoćemo li ja i suprug moći išta više učiniti za nju. Ne mogu taj teret prebaciti na svoju drugu djecu, ali niti moje dijete strpati u nekakvu ustanovu, pogotovo ne bez ikakve prilagodbe. Takve djece koja nikad u životu nigdje iz kuće nisu išla ima mnogo i mi to želimo promijeniti – kaže predsjednica Kamenčića.

Ona je zbog brige o svom djetetu morala dati otkaz na svom posljednjem radnom mjestu, u poslovnici Augusta Cesarca u Šibeniku. U to doba nije se moglo raditi na pola radnog vremena, a trebalo je s kćeri ići na terapije u Zagreb, Split, Vela Luku…, pa je bila prisiljena ostaviti posao. Kako bi drugim roditeljima omogućila da mogu raditi barem pola radnog vremena, Kamenčići su u staroj garaži za 20-ak djece organizirali poludnevni boravak.  Od osam do 14 sati svaki dan imaju likovne radionice, izrađuju slike, posuđe, ukrase, nakit…, koje zatim prodaju i tako sufinanciraju svoje aktivnosti. U novom prostoru u zgradi TEF-a organizirat će cjelodnevnu brigu. Kroz neki novi projekt tražit će stručne osobe, medicinske sestre, urediti dio prostora za urgentni smještaj.  – To će biti za slučajeve kad se obitelji nešto dogodi, da postoji mjesto gdje se za to dijete možemo skrbiti dan i noć, jer takav roditelj nema gdje s djetetom.  Možda nikad nećemo uspjeti  tim ljudima osigurati normalan život, ali uspjet ćemo postići da ostanu sa svojim obiteljima i barem malo im olakšati – kaže Ninić Ševo.

No, uređenje novog prostora koji su Kamenčići dobili od Grada i organizacija skrbi nisu sve što se može napraviti. Prije svega, potrebno je te odbačene ljude prihvatiti onakvima kakvi jesu, pokazati da poštujemo njihovu različitost, a ne ih zbog nje osuđivati.

Kamenčići u staroj garaži (Foto Kamenčići)

Kamenčići u staroj garaži (Foto Kamenčići)

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI