Neovisni novinarski portal
21.10.2020.
KULTURA / LJUDI
Josip Roca

Josip Roca, slikar i inicijator Dječjeg festivala:
Više me ne zovu na otvaranja MDF-a

Josip Roca

Kad ga pitaju koliko ima godina, kaže: ‘Sedam manje od 100’. Dio od tih 93 godina stao je u obimnu monografiju koja je danas predstavljena u Šibeniku…

Josip Roca na današnjoj promociji u Šibeniku

Josip Roca na današnjoj promociji u Šibeniku

Ako Mišo Kovač važi za šibensku legendu, onda je Josip Roca šibenski superheroj. I baš kao i Superman, nije imao nimalo lako djetinjstvo. Proveo ga je po domovima za siročad, prvo u rodnom Šibeniku, a potom u Trogiru, pa Kruševcu, a kad je Njemačka ’41. bacila prve bombe na Beograd, vratio se u Šibenik, otišao u partizane, pa se poslije rata skrasio u Zagrebu.
Josip Roca akademski je slikar, likovni pedagog, a ove je subote napunio 93. godine. U povijesti će jednog dana biti upisan kao zaslužnik za pokretanje Dječjeg festivala u Šibeniku te kao ključna osoba za uvođenje likovnog odgoja u škole.
– Rođeni sam Šibenčanin, i volim svoj grad. Danas su me provezli autom po Šibeniku, bio sam očaran ljepotom. Grad je sve ljepši, ne samo zato što je moj, već puno detalja govori u prilog tome da se Šibenik uvrstio među gradove koji štiti umjetnost i koji ima izraženu crtu estetske vrijednosti. Ostao je i postao čaroban i lijep – rekao je Roca na današnjem predstavljanju vlastite “Monografije”, objavljenje u suradnji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Muzeja grada Šibenika.
Prvi slikarski pokušaji vezani su mu, dakako, uz Šibenik. – Stalno sam crtao Šibenik, njegove motive, katedralu… Jednom sam se, kad je već počeo taj nesretni Drugi svjetski rat, kao nadobudni mladić  popeo na vidikovac iznad grada i počeo crtati kanal. No, došla su dva karabinjera, rasparali mi crteže u tušu i potjerali me – prisjeća se Roca svojih slikarskih početaka.

Politički otpor

Na zagrebačkoj Akademiji diplomirao je 1951. u klasi profesora Vjekoslava Paraća, a već je prvu samostalnu izložbu imao godinu kasnije u Šibeniku, zatim je 1954. slijedilo izlaganje u Zagrebu i do danas je Josip Roca imao više od dvadeset samostalnih izložbi crteža, grafika, slika i skulptura. Gotovo svi njegovi radovi nalaze se u predstavljenoj monografiji.
Josip Roca, rekli smo, jedan je od inicijatora ideje koja se pretvorila u Dječji festival, čije je prvo izdanje upriličeno 1958. godine.
– Predložio sam tu ideju tadašnjem gradonačelniku Rončeviću i on se oduševio. Tumačio sam mu svrhu i ciljeve šireg umjetničkog odgoja, jer tada je u svijetu već bio aktualan estetski odgoj u svim domenama umjetnosti, ne samo u likovnoj – govorio je Roca u naš diktafon. –  Međutim, postojao je veliki otpor iz političkog vrha. Neki visoki političari bili su izričito protiv toga da se u Šibeniku otvara takav festival, njihova vizija bila je da svake godine bude u drugom gradu.
Josip Roca im je, kako kaže, govorio da to nije cirkus, nego mjesto koje će okupljati stručnjake iz svih estetskih kategorija koji se bave umjetnošću i djecom. – Napokon su digli ruke i festival se počeo održavati u Šibeniku. Nikad nisam uzeo nikakav honorar od ondašnjeg JFD-a, ali sam stalno poticao ljude da surađuju s festivalom, da se održi, da se razvije. I eto, razvio se u međunarodni, bez mog utjecaja. Moja ideja i jest bila da to bude univerzalni festival, a ne samo lutkarski.

Premalo likovnog u školama

Kaže da mu je drago da MDF i dalje funkcionira, ali ima “ali”: – Kad sam zadnji put bio na MDF-u? Uprava festivala mi uopće ne šalje pozive, tako da me nije bilo preko deset godina.
Josip Roca poznat je i kao utemeljitelj moderne likovne pedagogije u Hrvatskoj, iako tvrdi da, kao likovni pedagog, nikad nije uzeo honorar ni od koga. Upravo je njegova nikad naplaćena zasluga to što danas u školama postoji “Likovni odgoj”.
– Kao student imao sam UNESCO-vu stipendiju, pa sam bio u Parizu, Belgiji i još nekim gradovima u Europi, gdje sam proučavao školstvo i vidio kako tamo nastava crtanja kao vještine, prerasta u širi umjetnički odgoj. To sam predlagao i našima u Zagrebu i prihvatili su,  tako da je od reforme školstva 1958. godine, u školama umjesto crtanja  – likovni odgoj, sa sadržajem kojem sam ja osmislio – kaže Roca.
– Jedan sat tjedno likovnog u školama je premalo. To je ispod norme u svjetskim razmjerima. Vani je normalno da postoje dva sata tjedno, u Japanu čak četiri. U zadnje rasprava o tome malo stagnira, a ja ću koliko buidemo mogao utjecati na to da se to stanje poboljša – priča ovaj 93-godišnji umjetnik i pedagog. Ili superheroj, ako već jednog Mišu smatramo legendom…

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI