Neovisni novinarski portal
22.10.2019.
POLITIKA
Čedo Petrina, Selimir Vukušić, Paško Erak i Josip Svračić (Foto: Tris/H. Pavić)

Četvrt stoljeća utemeljenja prvih oružanih snaga u Šibeniku:
‘Trebalo je imati hrabrosti’

Čedo Petrina, Selimir Vukušić, Paško Erak i Josip Svračić (Foto: Tris/H. Pavić)
Čedo Petrina, Selimir Vukušić, Paško Erak i Josip Svračić (Foto: Tris/H. Pavić)

Čedo Petrina, Selimir Vukušić, Paško Erak i Joško Svračak (Foto: Tris/H. Pavić)

Događaj u Mravnici kraj Perkovića od 16. listopada 1990. godine, kada su prvih 540 branitelja zadužili kalašnjikove prisigle iz Mađarske, Odbor ‘Prvi dragovoljac 1990.’ smatra začetkom 113. brigade i uspješne obrane Šibenika, te je po njima, važniji za obiljažavanje od bilo kojeg drugog datuma.

– Nije to bilo naoružavanje stranačke vojske, kako su neki pokušali prikazati, već  nastojanje stvaranja temeljnih sigurnosnih uvjeta u situaciji kada je nakon prvih višestranačkih izbora bila formirana demokratska vlast, a kojoj tada još ni policija nije bila pod kontrolom, a oružje Teritorijalne obrane je bilo rukama JNA. Policijske snage nisu tada bile u mogućnosti odgovoriti izazovima, jer je struktura policije bila takva da su u njoj prevladavali pripadnici srpske nacuonalnne manjine, koji su se dobrim dijelom pridružili velikosrpskoj pobuni protiv RH. U Kninu su tako pripadnici srpske nacionalne manjine čini 100 posto sastava policijskih snaga, u Drnišu 80 posto, a u Šibeniku 50. Dio tih šibenskih policajaca je tada otišao u mirovinu,  dio se pridružio pobunjenicima, a dio je ostao i zajedno s kolegama hrvatske nacionalnosti se stavio na raspolaganje demokratski izabranoj hrvatskoj vlasti. U takvoj situaciji nije bilo moguće jamčiti javnu sigurnost samo s takvom policijom, posebno jer su barikade nicale na sve više punktova i bile sve organiziranije – opisao je na današnjoj konferenciji za novinare Paško Erak, koordinator Odbora ‘Prvih dragovoljaca 1990.’, uvjete u kojima su se 16. listopada 1990. u Mravnicama kraj Perkovića dragovoljcima podijelile prve puške. Oružje kupljeno u Mađarskoj u Mravince je došlo kamionima koje su osiguravali pripadnici ATJ Lučko.

Kalašnjikov

Kalašnjikov

–  Mi smo bili među prvima u Hrvatskoj koji su naoružanje dobili i to u najvećoj količini.  Trebalo je imati hrabrosti tada uzeti oružje u ruke. Organizirali smo se po mjesnim zajednicama i distribuirali ga pouzdanim ljudima. Nije bilo vremena. Trebalo je sve napraviti u jedan dan. Bilo je pitanje sati, a trebalo je voditi računa da ti ljudi kojima smo dijelili oružje budu pouzdani, sigurni, jer trebalo je paziti da se puške ne upotrebe na krivi način. Ali smo uspjeli. Na području tadašnje Općine Šibenik se nije dogodio niti jedan jedini incident s tim oružjem, nikome se nije prijetilo niti je oružje bilo zloupotrebljeno ni na koji drugi način. Bilo je nekih sitacija da su neki pucali slaveći Božić ili Novu godinu, ali njima je oružje odmah oduzeto – svjedoči Erak.

Kaže kako je to bilo vrlo teško, turbulentno, opasno razdoblje i da su svi ljudi koji su uzeli to oružje stavili na panj svoje glave i glave svojih obitelji.

– U policiji je određeni krug ljudi znao da to oružje dolazi, ali nisu znali ni gdje dolazi ni koja količina dolazi, ni tko su osobe koji će ga distribuirati i prihvatiti. Imali smo svoju državu, demokratsku vlast, ali morali smo sve raditi u tajnosti i ilegali. Tako se isto dogodio u travnju 1991. godine, kad je došlo još 250 pupšaka. Imali smo tada pod oružjem gotovo od 800 ljudi, što je bio tada veliki broj – rekao je Erak.

Paško Erak (Foto: Tris/H. Pavić)

Paško Erak (Foto: Tris/H. Pavić)

Nakon pokolja u Borovu selu 2. svibnja i ovdje su sukobi eskalirali, pa je sve veći broj ovih dragovoljaca bio angažiran na čuvanju sela u zaleđu. Krajem lipnja 1991. svi koji su bili pod naoružanjem raspoređeni su u hotele Marina lučica i Raduča u Primoštenu, hotelu Niko u Solarisu i u odmaralištu u Skradinu, gdje je provođena obuka i priprema za borbena djelovanja. U srpnju, prisjeća se Erak, 30 posto tih dragovoljaca prebačeno je u pričuvu MUP-a, a od ostatka je formiran ZNG, iz kojeg je kasnije nastala 113. brigada HV-a.

– Na žalost, 113 brigada kao dan osnutka slavi dan koji po nama ne priliči slaviti, jer formiranje zapovjedništva na papiru ne znači ništa, a ovdje je već 500 ljudi bilo organizirano u postrojbu od koje je kasnije nastala brigada – rekao je Erak.

Nakon formiranja i obrane bojišnice, ovi dragovoljci su kasnije sudjelovali i u blokadi vojarni i obrani Šibenika u Rujanskom ratu.

– Ove puške svoje puno značenje dobijaju u Rujanskom ratu. Prema postojećim podacima, tada je 1200 ljudi branilo grad, iz samog grada i diljem čitave tadašnje Općine Šibenik, a od tog broja čak 800 ljudi ili dvije trećine su ljudi koji su zadužili oružje u listopadu 1990. i travnju 1991. Ista se imena povlače i kroz sve kasnije postrojbe. Iz ovih dragovoljaca nastao je najveći dio postrojbi koje su kasnije branile ovo područje. To je međutim, palo u zaborav – kaže Erak i poziva sugrađane u petak 16. listopada dođu u Mravince, gdje će ovaj događaj biti obilježen otkrivanjem spomen ploče. Prvi dragovoljci - Paško Erak (Foto H. Pavić) (1)

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI