Neovisni novinarski portal
23.7.2019.
PUTOPIS / REPORTAŽE
(Foto: Marc Christy)

Amateri na kampiranju (5):
Hvali vino, drž’ se piva

(Foto: Marc Christy)

U Napa Valleyju nastaju najpoznatija kalifornijska vina. Reporter TRIS-a šator je podigao u šumici, između dva vinograda…

(Foto: Marc Christy)

(Foto: Marc Christy)

Tri zaključka spašena iz San Francisca: 1. tu je gej najviše okej; 2. beskućnika je gotovo više nego kućnika; 3. kampiranje nam je udarilo u glavu – nakon tri dana velegrada, hotela i finog WC-a, jedva smo se čekali vratiti u naš šator.
Put prema Napa Valleyju, vodio je kroz Vallejo, Sonomu, Napu, Calistogu te kroz bajkovitu St. Helenu. Vinarski kraj u kojem smo mi tvrdoglavo ostali pri testiranju svih mogućih vrsta piva, od kojih nam je Golden Monkey (9.5 posto) najviše pomutilo razum. Ostali smo uporni i u pijenju ginger alea, te čudne gazirane imitacije bezalkoholnog piva, kojeg Amerikanci miješaju sa svim i svačim, najviše s viskijem.
Vinogradi se u dolini Napa protežu dokle god pogled seže. Obitelji su bogate i slavne po svom vinu, posebice obitelj Grgich, Hrvati za koje legenda kaže „da nije bilo njih, ne bi bilo ni Nape“. Nismo svratili do njih, svratili smo do Benzigera, vinarske familije, čijih vas tridesetak lica gleda s ogromne fotografije na ulazu u vinograd. Osim same proizvodnje vina, neloš biznis je i turističko razgledavanje loza. U svaki vinograd možete ući, a platite li 25 dolara po glavi, vodič vas provoza po imanju, upozna sa svim fazama proizvodnje i usput degustirate pet, šest različitih vina i tako pripiti nema šanse da ne kupite barem jednu bocu na kraju ture. Vlasnike ne upoznate, oni žive duboko u unutrašnjosti imanja u pretjerano velikim kućama koje su kao da su ispale iz serije „Sjever i jug“. Cijenjeno vino tu radi i Francis Ford Coppola, a Jack London nije proizvodio vino, ali je u ovoj dolini proveo dobar dio života, a tu je i sahranjen.
Grob američkog književnika Jacka Londona

Grob američkog književnika Jacka Londona

Kamp smo smjestili na šumskoj lokaciji između st. Helene i Calistoge, a za cijenu noćenja od dvadesetak dolara, dobili smo i čak tuševe na kovanice. Nismo potrošili nijednu, jer smo otkrili da se u Sonomi krije rekreativni centar u kojemu smo za deset dolara po glavi na raspolaganju imali bazen, vruću kupku, tuš i teretanu. A usput smo pogledali i žensku srednjoškolsku vaterpolo utakmicu između domaćina Sonome i gostujuće  momčadi, ne znamo koje, ali svakako za njih nismo navijali. Sonoma je izgubila.
Divlje američke zvijeri već nas odavno ne brinu; danima spavamo spokojno, dukokim snom pravednika. Nikakvi zvukovi, noćna glasanja životinja, neravan teren, vjetar, niti prve sunčeve zrake više ne mogu poremetiti naš beauty sleep. Amateri su se konačno prilagodili prirodi, budući da nije bilo nikakve naznake da će se ona prilagoditi nama. Isto tako, šator rastavimo i sastavimo lijevom rukom bez gledanja u pet minuta, po izmetu i tragovima točno znamo koja nam se životinja noću smucala po kampu, a navikli smo se i na prozirnu kavu, začinjenu hranu, gumene bombone umočenje u čokoladu, sušene jabuke s cimetom i suludo žestok pistaccio.
U Napa Valleyju osjećali smo se kao doma – klima je mediteranska, okoliš je dalmatinski. Naša iduća kamperska postaja bit će na obali Pacifika. Zadnja, preko oceana s prikolicom ipak ne možemo…
(Foto: Marc Christy)

(Foto: Marc Christy)

Tags: ,

VEZANE VIJESTI