Stanovnici područja oko Sierra Nevade ponosni su što žive blizu medvjeda, no oni spavaju u kućama, a ne u šatoru među njima. Lako je tako…
Naš šator u sjeni vrhova ierra Nevade
Tri zaključka donesena po napuštanju Death Valleyja: 1. vrućina može nanositi konkretnu fizičku bol; 2. kad prespavate u pustinji možete se cijeli život hvaliti da ste prespavali u pustinji; 3. metalna boca za vodu kupljena u usputnom dućanu uz cestu pokazala se kao daleko najbolja investicija na ovom putovanju.
Iskusni kamperi znaju, a amateri to naknadno otkrivaju, da je spavanje u divljini samo dio doživljaja. Mala američka mjesta na koja nailazimo po putu, daju nam dojam da se susrećemo s „pravom Amerikom“, onom iz koje omladina vjerojatno jedva čeka uteći. Independence, Big Pine, Bishop, Mammouth Lake i slični gradići s tri do četiri tisuće stanovnika idilična su mjesta s hrpom najčudnijih dućana, koji opstaju na način nama nepoznat. Jer kako objasniti da glavna ulica u Bishopu (3800 stanovnika prema Wikipediji) ima dvije prodavaonice antiknog namještaja, nekoliko dućana s rabljenim knjigama i jedan s kaubojskim čizmama te barem tri meksička restorana? I svi rade.
Kako je stara istina da možeš bježati, ali ne možeš pobjeći, tako neka ostane zapisano da smo u trgovini u Bishopu, gradu izvan svih turističkih ruta, naletjeli na gospođu iz Zagreba koja je također bila u prolazu, a među ofucanim polovnim knjigama u dućanu u blizini ponosno stoji turistički vodič po Hrvatskoj. Prodavačica kaže da smo mi prvi koji su obratili pažnju na njega. U šetnji Bishopom saznali smo i da su AC/DC noć ranije rasturili u Los Angelesu.
Detalj s planinarenja po Sierra Nevadi
Zaustavljanje po mirnim kalifornijskim mjestima dalo nam je mogućnost da ostvarimo davno zacrtani plan – kušati sve ono što Ameri jedu i piju u filmovima. Dakle, zasad smo odradili hamburger u Burger Kingu, mac&cheese, jutarnje žitarice i palačinke s javorovim sirupom, kavu u Starbucksu, sljezove kolačiće otopljene na kamperskoj vatri, burito, milijun vrsta smoothiesa i shakeova te naravno, u slavu Ala Bundyja – Budwieser, najjeftinije moguće američko pivo. Na većini namirnica u trgovinama piše „organic“, doslovno sve je organsko, što će reći da vjerojatno ništa nije organsko. Na popisu nam je još i smrznuti jogurt, to smo ostavili za San Francisco, našu krajnju destinaciju.
Kamp smo podigli dvadesetak milja od Bishopa, podno vrhova Sierra Nevade. Ispalo je da su dosadašnja kampiranja u Red Rocku i Death Valleyju bila samo zagrijavanje za pravu stvar. Prvi put smo, naime, šator digli u divljini, ni blizu nekakvog službenog kampa. Okoliš je u predvečerje izgledao zlokobno.
– Da nema ovdje možda medvjeda? – pitali smo.
– Maaa, nema. Ovdje vjerojatno ne, možda gore u planinama.
Predvečernji pogled iz šatora
Ne, nema. Samo je na svakoj pojedinoj majici, reklami i šalici u obližnjem Bishopu istaknut medvjed, ponos i dika općine. Uostalom, nismo mi gledali serijal Beara Gryllsa uzalud; stotinjak metara od šatora naišli smo na čisti medvjeđi trag, a i obilnog izmeta je bilo svuda naokolo. Da skratimo priču, spavanja prve noći nije bilo. Idućih noći smo se pomirili sa sudbinom, ako će napast’, neka napadne. San nam je bitan, pa tko preživi… Kad svu pažnju usmjerite na osluškivanje planine noću, u vlastitoj nesigurnosti, doznate koliko nevjerojatnih zvukova priroda proizvodi kad se čini da sve miruje. Nema tog djetlića u Sierra Nevadi čije lupkanje u drvo nismo registirali. Medvjeda niti čuti.
Spavanje izvan kamp-lokacija znači odlazak na WC s lopatom u ruci. Ostali smo, i ne misleći, bez jednog bitnog luksuza, ali barem više nije vruće. S druge strane, vjerojatno smo bili na najboljem mjestu na svijetu za promatranje fenomena krvavog mjeseca, a imali smo i potok, McGee Creek, u kojemu smo naivno mislili da ćemo se oprati, no hladnoća vode udarala je izravno u mozak. Bez tuša smo već danima. Možda više sreće bude u Yosemiteu, nacionalnom parku koji nam je iduća postaja.
>> Đavolja siročad i smrtonosne vrućine
>> U okruženju krvavih planina
