Neovisni novinarski portal
19.7.2019.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Viktor Orban, mađarski premijer: Ksenofobni čuvar kršćanskog identiteta

Portret tjedna/Viktor Orban, mađarski premijer:
Ksenofobni čuvar kršćanskog identiteta

v-orbanViktor Orban (52), predsjednik mađarske vlade, u najvećoj izbjegličkoj krizi novog doba, manifestirao je takvu količinu ksenofobije i uskogrudnosti, štoviše i klasične, farizejske kršćanske zadrtosti, da bi mu na tome mogli pozavidjeti i vodeći povijesni nacional-šovinistički higijeničari. Zanimljivo, upravo onaj koji ima iskustvo života iza „željezne zavjese“ i zidova koji su dijelili Europu na demokratsku i nedemokratsku, komunističku, danas u nekoj nesvjesnoj nostalgiji gotovo namah, spontano poseže za zidovima. Da bi svoj svijet ponovo ogradio i svoj tor zatvorio za neke druge, neke tuđe, neke nekršćanske, izgubljene ovčice. Orban postaje paradigma političkog egoizma usred ujedinjene Europe kao simbola novog svijeta bez granica.

Europske granice mađarski je premijer lako pregazio gurajući se pod unijine skute, no svoje, nacionalne, mađarske štitit će pred svakim nekršćanskim uljezom, zabraviti pred svakom tuđom nevoljom, hineći kako čuvajući vlastite, najbolje čuva i europske međe. Tu filozofiju navrnute kvazieuropske politike, međutim, može „prodavati“ samo unutar zemalja „istočnog bloka“ koje su se tako naglo europeizirale i združile s europskim Zapadom da nisu stigle izliječiti tik generiran vječitim komunističkim strahom od unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Pa u ime sigurnosti svojih i EU-građana bdiju nad neprijepornom čistoćom svojih smjernih kršćanskih zajednica…

Izbjeglička kriza- njemačko pitanje (?!)

Izbjeglička drama koja se iz ratom pogođene Sirije prelijeva u Europu, za Orbana nije europsko, nego prevalentno njemačko pitanje. Vrlo jednostavno. Sirijski migranti ne žele ostati ni u Mađarskoj, ni u Grčkoj, ni Poljskoj ili Češkoj i Slovačkoj, svi oni snuju samo život u Njemačkoj. Pa prema tome, konta mađarski premijer, neka Njemačka izvoli riješiti taj problem, i neka apsorbira čim prije te izbjegličke rijeke što se izlijevaju Starim kontinentom. Ako ni zbog čega, a ono da bi se Viktor Orban mogao vratiti svojoj komociji narušenoj nasrtajima imigranata, makar i samo u tranziciji, na mađarske ulice i kolodvore. Uostalom, ta izbjeglička kriza njegovu državu i košta. Duž granice sa Srbijom, preko koje migranti u plimnim valovima nadiru u Mađarsku, nimalo domišljati kršćanski kvazidemokrat dao je podići granični bedem dužine 175 kilometara. Nije štedio ni betona ni armirane građe, baš kao da će taj spomenik ljudskoj nesolidarnosti i političkoj sebičnosti trajati vječno. A da bi svojim građanima osigurao miran san, mada je dobrom dijelu socijalno senzibiliziranih i empatičnih donio samo nemir i sramotu, zid koji razdvaja „svjetove“ dodatno je „okitio“ i bodljikavom žicom. Ma neće njemu nijedan u njegovu zemlju ući!
Štoviše, Orban se zaprijetio da će zid podići i na granici s Hrvatskom bude li to potrebno. Možda neće ni trebati, s obzirom na zid neprijateljstva koji je već ranije podignut. Odnosi između Mađarske i Hrvatske nikad nisu bili lošiji, ponajviše zahvaljujući skandaloznom preuzimanju INA-e od mađarskog MOL-a, uz „šuške“ ispod stola i kompromitirajuću „razmjenu dobara“ između tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera i predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, a što su nadzorne kamera izvjesnog zagrebačkog lokala pedantno snimile. Šteta što nije bilo makar i mentalnog zida u vrijeme kada je mađarski MOL, 2009.,  korumpirao Sanadera, kako bi dobio upravljačka prava nad hrvatskom naftnom kompanijom i bez većinskog dioničkog paketa. Znamo kako je ta hrvatska priča završila: potpunom devastacijom INA-e i dugotrajnim sudskim postupkom koji je nedavno, odlukom Ustavnog suda, vraćen na početak. Orban je u tom sporu snažno podupirao MOL, pa i kad su u javnost osvanule kompromitirajuće snimke s nadzornih kamera na kojima je bjelodano da Hernadi ozbiljno „podmazuje“ hrvatskog pregovarača, te se zauzeo da se u Mađarskoj provede farsa od suđenja šefu MOL-a i na temelju toga odbije zahtjev za njegovim dolaskom pred hrvatski sud.

“Zid” (s Hrvatskom) je podignut…

U očekivanju presude Sanaderu u tom predmetu, odnosi dviju zemalja i dodatno su potonuli. Konzekventno tomu, Viktor Orban, kojega romantični razlozi godinama vezuju za hrvatski Jadran, ove godine je po prvi promijenio destinaciju svoga ljetnog odmora kojoj je bio vjeran punih 29 godina, otkako je prvi put došao provesti medeni mjesec sa suprugom na plažama Umaga. Zid je, reklo bi se, već podignut. Možda bi se Orbanu trebalo prišapnuti da je dovoljno efikasan i takav, pa da nema potrebe trošiti proračunski novac i na onaj betonski…
Viktor Orban je prvi put izabran za mađarskog premijera 1998., kada je imao samo 35 godina, i bio je drugi najmlađi šef vlade u Mađarskoj, nakon Andrasa Hegedusa. Dužnost je obnašao do 2002., a ponovo je na poziciju prvog ministra u vladi došao 2010. kada je njegova stranka FIDESZ u koaliciji s Kršćansko-demokratskom narodnom strankom pobijedila na izborima.
Rođen je 1963. u Szekesfehervaru, studirao je pravo u Budimpešti i diplomirao 1987. Dvije godine kasnije sa Sorosevom stipendijom odlazi studirati na koledž u Oxfordu. Bio je, 1988., među osnivačima kršćansko-konzervativnog FIDESZ-a (Savez mladih demokrata). U političku orbitu izbacio ga je egzaltirani govor na ponovnoj sahrani Imre Nagya, karizmatičnog vođe mađarskog ustanka protiv Sovjetskog Saveza 1956., a mnogi drže da je upravo taj vatreni govor označio prekretnicu u mađarskoj povijesti.
Pod Orbanovim vodstvom FIDESZ čini odmak od Liberalne internacionale čija je bio članica i okreće udesno, ka izrazitim tradicionalnim, konzervativnim vrijednostima, a 1995. stranka je preimenovana u FIDESZ – MPP (Savez mladih demokrata – Mađarska građanska stranka). Ako je bilo i najmanje sumnje oko autentičnog Orbanovog svjetonazora, danas je posve jasno da je on konzervativan. Kao mlad političar, po prirodi stvari doimao se liberalnim, ali kod svake ozbiljnije kušnje, demonstirao je svoj izvorni konzervativni gard, koji je potpuno ogoljen s izbjegličkom krizom.

Orban: Mađari ne žele Muslimane, dosta im je bilo Osmanske vladavine

Orbanu sirijski imigranti smetaju makar i samo u tranzitu. Tek ako odlaze iz Mađarske, spreman je pružiti im ruku i ubrzati njihov odlazak, kao što je bio slučaj kada su krenuli iz „Orbanistana“ pješke prema Austriji, a on im velikodušno poslao autobuse kako bi čim prije prešli granicu i postali briga Beča ili još bolje Berlina, kamo većina želi. Mađarska vlada obećala im je, ako treba, osigurati stotine autobusa kako bi ih dislocirali s glavnog željezničkog kolodvora u Budimpešti na granicu s Austrijom i skinuli teret sa sebe.
U intervjuu jednoj radio-postaji izjavio je da Mađarska mora štititi svoje granice, jer će se u protivnom Europom slijevati deseci milijuna izbjeglica. Kad primjetimo, navodno je rekao, da smo manjina na vlastitom kontinentu, bit će kasno. Na sastanku Višegradske skupine u Pragu u ksenofobiji su mu se pridružile i Poljska, Češka i Slovačka strahujući, navodno, za očuvanje vlastitog nacionalnog identiteta. Orban bez imalo suzdržanosti, otvoreno kaže da Mađari ne žele veći broj Muslimana u svojoj zemlji, jer im je bilo dosta 150 godina Osmanske vladavine tijekom 16. i 17. stoljeća.
U Bruxellesu doživljava žestoke kritike zbog podizanja graničnih zidova i žičanih ograda. No, on se brani jednostavnom tezom i lopticu bez kompleksa ubacuje na njemački teren, tvrdeći: Nitko ne želi ostati u Mađarskoj, Slovačkoj, Estoniji ili Poljskoj. Svi žele u Njemačku!
Valjda po toj logici ne trebaju u Mađarsku ni dolaziti, a postavljanjem bodljikave žice na granici sa Srbijom, svim je potencijalnim migrantima dao jasno do znanja što im je činiti. U Mađarskoj nisu dobrodošli, ovdje za njih nema ni empatije, ni solidarnosti ni ljudskog i još manje političkog razumijevanja, osim kod aktivista civilnog društva koji se pokušavaju samoorganizirati i distancirati od vladine egzemplarne nehumanosti.
Orban eksplicite poručuje izbjeglicama da ne dolaze u njegovu zemlju jer je rizično, jer ih Mađarska ne može prihvatiti i do sredine rujna na taj će problem odgovoriti zakonima kojima će zaustaviti eventualne nove valove migranata redovitim graničnim policijskim i vojnim ophodnjama.  Ulazak u zemlju onemogućit će im svim sredstvima. Jer, priljev izbjeglica, kako je napisao za njemački Frankfurter Algemeine Zeitung, ugrožava kršćanski identitet Europe.

Tusk: Biti kršćanin znači biti spreman na solidarnost

– Ne treba zaboraviti da su oni koji dolaze predstavnici duboko različite kulture od europske. U većini slučajeva to nisu kršćani, nego Muslimani. To je važno pitanje jer Europa – napisao je Orban – i europski identitet imaju kršćanske korijene. No, naletio je brzo na beckhand Donalda Tuska koji mu je u duhu političke korektnosti i europskih civilizacijskih stečevina replicirao:  “Za mene biti kršćanin u javnosti, u socijalnom životu znači imati obvezu prema svojoj braći u nevolji. Biti kršćanin – rekao je Tusk – znači biti spreman na solidarnost i za kršćanina to nije pitanje rase ili religije“.
I dok Europska komisija kroji nove izbjegličke kvote svojim članicama, po kojima bi čak i mala Hrvatska trebala primiti, ne više samo 550, nego čak 3200 migranata i izbjeglica, neke EU-članice ne žele za tu redistribuciju ni čuti. Njihova vrata za nesretne ljude koji su se zaputili u svijet, svjesni da na tom rizičnom putu u nepoznato lako mogu izgubiti i glavu (u Sredozemlju ih se utopilo na tisuće), ni pod pritiskom se ne otvaraju. A trebalo bi zbrinuti bar 160 tisuća izbjeglih. Dosad je na području EU krov nad glavom našlo svega 32 tisuće migranata.
Kad je svijet postao tako bešćutan? U svijetu je, kažu UN-ove statistike, raseljeno 60 milijuna ljudi, a izbjeglica je 19 milijuna. Amerika ih ne želi, s njihovom nesrećom ne suosjeća čak ni bogati arapski svijet, a na njihovom odiumu spram migranata iz Sirije, Iraka, Afganistana, savjest pere i dio europskog Istoka. Amerikanci su izbjegličku krizu proizveli svojim neuspješnim vojnim intervencijama, obično se kaže, a posljedice odbijaju sanirati ili makar humanitarno ublažiti. Prije nekoliko mjeseci američkom predsjedniku Baracku Obami otvorenim pismom obratilo se 14 senatora zahtijevajući da i Amerika participira u zbrinjavanju sirijskih izbjeglica s prihvatom bar 65 tisuća nesretnih ljudi. Dobili su po prstima i ušutkani su brzo etiketom da su organizirali „džihadistički zastupnički klub“.

Svijet se “orbanizira”…

Potresni prizori stradavanja tisuća ljudi u Sredozemlju dok pokušavaju bijegom i čupanjem vlastitih korijena spasiti makar budućnost vlastite djece, nije ganula američku administraciju i dalje sklonu humanitarne probleme rješavati novcem i paketima pomoći ali ne i prihvatom raskućenih obitelji. Amerika, baš kao i Orban, ne želi još Muslimana pod svojim krovom, ne vjeruje im, ni svim provjerama azilanata usprkos. U ovoj zemlji koja je bila generator emancipacijskih i demokratizacijskih procesa, danas se zatvaraju pred migrantima i izbjeglima u strahu od novog vala terorizma. Za njih je svaki „uvezeni“ Musliman potencijalni terorist. Kompleks krivnje, zbog nasilno srušenih režima u tim zemljama iz kojih ljudi danas bježe, “Amere” ne muči. Iz zraka, fingirajući rat protiv ISIL-a napadaju položaje tzv. Islamske države u Siriji i Iraku, tjerajući s teroristima i ugroženo nedužno stanovništvo. Odgovornost za humanitarnu krizu prebacuju Europi, a sama Amerika ovog trenutka pruža utočište tek manjoj skupini sirijskih izbjeglica kojih preko četiri milijuna traži novi dom u svijetu. Najavljeno je da bi iduće godine Amerika mogla udomiti 1800 izbjeglih, što je upola manje od kvote koju bi trebala ispuniti mala, za takve krize potkapacitirana Hrvatska.
Svijet nema alternative pred problemom izbjeglica. Kako je to sasvim jasno detektirao jedan 13-godišnji dječak, jedna sitna kap u izbjegličkom valu: „Zaustavite rat i nećemo htjeti doći u Europu!
Europa je glasala protiv vojne intervencije u Siriji, a oni koji redovito vojnim intervencijama za potrebe krupnog kapitala razaraju tuđe domove, svrgavaju tuđe režime i pod krinkom uvođenja demokracije iza sebe ostavljaju spaljenu zemlju, kaos i pustoš, hladno i nezainteresirano kažu: To je europski problem.
Orban bi rekao –  njemački…

 

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI