Neovisni novinarski portal
16.6.2019.
LJUDI / POLITIKA
Ilustracija (izvor Facebook)

Pismo Aylanu, stradalom trogodišnjem dječačiću iz Sirije:
I dalje ću naivno birati humanost!

Ilustracija (izvor Facebook)
Ilustracija (izvor Facebook)

Ilustracija (izvor Facebook)

Potresna fotografija trogodišnjeg dječačića Aylana Kurdija iz Sirije, čije je beživotno tijelo pronađeno na turskoj obali, obišla je svijet. Aylan, njegov dvije godine stariji brat i majka su se utopili pokušavajući preko Sredozemnog mora stići u Europu, a otac je preživio, javljaju mediji. Negdje su pronašli i kućnu fotografiju nasmijane dvojice braće na kauču, s bijelim plišanim medvjedićem u sredini, u toplini doma iz kojeg su morali izbjeći. U smrt. Fotografije nećemo objavljivati. Ali ćemo zato objaviti pismo mladog magistra povijesti, 25-godišnjeg Diega Hana. Mladi povjesničar iz Rovinja, ganut slikom dječaka, napisao mu je pismo, i proslijedio ga nama. Naslovio ga je: I dalje ću naivno birati humanost!

Evo pisma:

 

I dalje ću naivno birati humanost!

Žao mi je. Gledam te i ne znam kako bih ti se obratio, što bih ti rekao ili kako bih ti mogao dokazati da nismo svi takvi. Srce mi lupa drugačije, možda je to cinično od mene, sasvim sigurno da je to sada potpuno nebitno. Prvi put kad sam te vidio pomislio sam kako to nije istina, makar sam duboko u sebi znao da si ti u ovome svijetu samo još jedan broj, duša bez imena i bez budućnosti. Zapravo, da budem do kraja iskren prema tebi u tom prvom trenutku nisam uopće razmišljao, nisam siguran niti da li sam još uvijek disao. Tek sam nakon toga počeo razmišljati.

I, sjetio sam se jednog malog anđela, koji je vjerojatno malo mlađi od tebe, koji ima iste male nožice sa sličnim malim patikicama kao što si ih i ti imao i koji svaki dan trči i smije se jer ima tu čast da bude okružen ljudima koji ga vole i brane od nedaća svijeta odraslih. Sjetio sam se kako me doziva i nesigurnim glasom pokušava izgovoriti moje ime. Sjetio sam se kako on uopće ne zna u kakvom svijetu živi te kako je to najveća sreća koju trenutno uživa. Sjetio sam se kako je on mogao biti ti te mi se zaledila krv u žilama. Nakon toga, pomislio sam opet na tebe. Osjetio sam mješavinu nepodnošljive tuge, ljutnje i razočaranja.

Tužan sam, izuzetno sam tužan jer ti nećeš biti više sretan, nećeš se više smijati i nećeš nikada znati da je život usprkos svim poteškoćama nevjerojatna avantura. Ljut sam, izuzetno sam ljut na sve odrasle osobe poput mene zbog kojih si ti izgubio mogućnost odrastanja među voljenim ti osobama. Ljut sam jer ne mogu razumjeti kako se takvo što moglo desiti, kako je neka osoba poput mene mogla dopustiti tebi i tvojim suputnicima da krenete na takav put, bez imalo milosti, bez imalo sažaljenja. Razočaran sam, izuzetno sam razočaran jer je cijelom svijetu bilo potrebno da tebe vidi kako bi na trenutak shvatio da je ono što se dogodilo tebi, a prije toga i drugima te poslije tebe i trećima, i naša krivnja. Krivnja je to svih onih koji šute, koji ne shvaćaju, koji svoje probleme svaljuju na druge, ne želeći nikad preispitivati sebe.

Mi ljudi, najrazumnija bića naše planete, najpametnija stvorenja našeg sunčanog sustava, najplemenitije životinje ove male zemaljske kugle, koji možemo letjeti do mjeseca a istovremeno dopuštati takve stvari. Reći ću ti to iskreno, dugo sam razmišljao što bih trebao napraviti kako bi svoje osjećaje i tvoju priču spojio u nešto što neće biti još jedno bijedno iskazivanje malo humanog suosjećanja. Već sam si zamišljao kritike dežurnih „trezvenih“ kritičara i njihove optužbe o krađi tvoje priče radi stjecanja malo medijskog prostora…i shvatio sam da u tome ima istine. Nisam si mogao dopustiti da tvoja priča postane isprazna novinarska propaganda te ti se ispričavam ako će unatoč svemu to na koncu tako i ispasti. Ali, nisam mogao ostati sam u svojoj tuzi, nisam imao hrabrosti šutljivo i intimno proživljavati tvoju priču.

Zbog toga sam ti odlučio napisati ovo pismo. Nismo se poznavali, niti bi se vjerojatno ikada upoznali. Ne znam što bi ti se dogodilo da si kojim slučajem stigao do Europe, bi li postao uzorni europski građanin, ili možda noćna mora zapadnog društva. Ipak, znam da nitko nije imao pravo oduzeti ti mogućnost da sam odabereš svoj put. I zbog toga ti se ispričavam. Ispričavam ti se u ime onih koji su mogli nešto napraviti da ti takvu mogućnost ponude, no nisu napravili ništa. Ispričavam ti se zbog onih koji su te na tu brodicu smjestili, lešinari ljudske duše koji su oduvijek postojali i koji će nažalost i nakon tebe postojati. Ne znam hoće li ikada zbog svojeg čina odgovarati, no mislim da ne postoji kazna koja bi njihove grijehove mogla iskupiti. Ispričavam ti se jer unatoč svemu postoje ljudi koji će tvoju sudbinu pretvoriti u najgnusniju vrstu političkog cinizma, koji će glumeći svece pomoću tvojih slika potpisivati ugovore s raznim demonima.

Boli me činjenica da će tvoja priča biti prolazni udar vjetra unutar jedne mnogo veće oluje koja već dugo udara na sve nas, koja našu ljudskost tjera u skloništa iz kojih samo rijetki uspijevaju izaći. Jedino što mi preostaje jest nadati se da će se usprkos oluji sve više ljudi odlučiti, možda potaknuti i tvojom pričom, napustiti podzemlja naše humanosti i pokazati svijetu da mi nismo oni koji su te osudili, da većina nas nisu krvoločni vukovi već dobri pastiri koji svoje stado nikada ne napuštaju. Znam da ćeš teško moći vjerovati u moje riječi te ne znam bi li ja to napravio na tvome mjestu. Uostalom, tko te za takvo što može kriviti. Ne želim ti dosađivati mojim mislima, ali za kraj imam jednu malo zamolbu za tebe. Htio bih da ove moje riječi podijeliš sa svima onima koji su zbog nepromišljenih igara nas odraslih izgubili mogućnost da ovaj svijet učine boljim mjestom. Nesretni mali dječače, pozdravljam te jednim obećanjem: budi siguran da ću ja usprkos svemu i dalje uvijek naivno birati humanost!

Zbogom.

Diego Han

Autor pisma, Diego Han, magistar je povijesti, a za sebe kaže kako su mu ‘Osobni i akademski interesi vezani uz povijest 20. stoljeća, suvremene geopolitike, procesa globalizacije te odnosa između neokolonijalizma/neoliberalizma i ljudskih prava, studija rata i mira, nacionalizama i totalitarizama.’
Osim poviješću, Diego Han se, eto, bavi i sadašnjošću.
Ilustracija (izvor Facebook)

Ilustracija (izvor Facebook)

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI