Neovisni novinarski portal
20.10.2019.
POLITIKA
Tragičan kraj Salopeka, akcija u Makedoniji, eskalacija terorizma u Turskoj, prijetnje u BiH: Može li se pregovarati s teroristima?

Tragičan kraj Salopeka, akcija u Makedoniji, eskalacija terorizma u Turskoj, prijetnje u BiH:
Može li se pregovarati s teroristima?

Može li se s teroristima pregovarati? Postoji li strategija za obranu od islamskog terorizma? Slučaj Salopek potvrđuje da terorizam nije promijenio ćud. Ali pokazuje i još nešto: da su s raspadom bivše države i odbacivanjem dragocjenog stečenog iskustva, na scenu došli političku dunsteri bez ikakve sigurnosne kulture i znanja koji predstavljaju "glinene golubove za odstrel" od strane "demokratskih i prijateljskih obavještajaca"...

Piše: Milena Georgievska

mak2Makedonija udarila po teroristima. Hrvatski primjer i drama sa taocem ponovno fokusirali dilemu: Može li se s teroristima pregovarati? Postoji li strategija za obranu od islamskog terorizma? Slučaj Salopek potvrđuje da terorizam nije promjenio čud. Međunarodna homogenizacija po tom pitanju kao da nije dovoljna. Jesu li učinjene ozbiljne greške? Što je hrvatsko veleposlanstvo u Kairu znalo o mogućnosti otmice hrvatskih radnika? Što je veleposlanstvo poduzimalo na preventivnom planu? Jesu li točne indicije da takva koordinacija, a još manje prevencija, uopće nje postojala? Jesu li stav i akcija Egipta po pitanju Salopeka korespondirali sa hrvatskim i svim drugim inicijativama? Je li bilo oportuno objavljivanje u europskim medijima detalja akcije egipatskih specijalnih jedinica, policije i vojske koji su u potrazi za otmičarima demonstrirali svoj beskompromisni stav prema teroristima (navedeno je da je bilo ubijenih na obje strane). Dio analitičara smatra da je upravo takav prilaz i obračun (sa mnogo pompe!) provocirao teroriste da učine ono što se možda moglo spriječiti.

Događaji u Makedoniji i tragična sudbina otetog hrvatskog građanina na radu u Egiptu otvorili su mnogo novih pitanja, no nažalost, nisu zatvorili niti jedno staro. I to sve u mučnom diskursu frivolne terorističke prijetnje.

Epilogu egipatske tragedije mladog hrvatskog radnika francuske firme Company General Geoscience predhodila su neizvjesna 2-3 tjedna nade i straha u kojima su teroristi takozvane Islamske države, metaforički kazano, pretvorili cjelu hrvatsku naciju u taoca. Naravno, vijest je preko noći dobila globalne razmjere, poduzeto je stotinu (ne)koordiniranih akcija i inicijativa na širokoj paleti, od samih hrvatskih institucija i zvaničnika, preko nevladinih asocijacija i udruga, do katarskog šeika i NATO alijanse.

Makedonski građanin Igor Trajanovski (paradigma prosječnog makedonskog “homo politikusa”), ovako je to komentarirao: -“Sto baba, kilavo djete”. I mudro citirao, vezano za vječnu dilemu o uspješnim ili neuspješnim pregovorima, staru sentenciju u formi poznatog političkog vica. Naime, pitanje je koja je razlika između protokola i terorizma? Odgovor. “Sa teroristima se može pregovarati – sa protokolom nema pregovora”. Kasnije ćemo se vratiti na ovo… sad idemo redom.

 Najveća opasnost- osobe obučene u Siriji i Iraku

mak1Petog kolovoza (dakle u jeku egipatske drame s hrvatskim taocem koga su oteli teroristi “Islamske države”) u Makedoniji je poduzeta velika policijska akcija pod imenom “Stanica”, upravo protiv navodnih pripadnika konspirativne “Islamske države” i lica koja sudjeluju u dokazanom vrbovanju makedonskih državljana u islamske paravojne i terorističke formacije. Prema službenim podacima iz Ministarstva unutarnjih poslova Makedonije oko 130 makedonskih građana je do sada bilo ili se i dalje nalazi na frontovima u Siriji i Iraku. Mediji su vec 7. kolovoza brujali: Makedonija udarila po teroristima!

Budući da se pretpostavlja da se trenutačno više od 20 osoba za kojim se traga u ovoj akciji, nalazi na frontovima u Siriji, a da su brojni i oni koji su već bili tamo i vratili se u Makedoniju, postoji objektivna opasnost od tih osoba koje su obučene za terorizam i izvršenje terorističkih napada, pa predstavljaju otvorenu prijetnju za Makedoniju.

U akciji je do sada privedeno devet osoba, a veliku pozornost su privukli imam Ređep Memeši, voditelj čuvene džamije Jaja Paša, koji se sumnjiči da je bio lider organizacije koja je u Makedoniji vrbovala ljude za sudjelovanje na ratištima Sirije i Iraka. Smatraju ga za vodećeg ideologa islamskog fundamentalizma.

Makedonsku javnost posebno je iznenadio i uznemirio liječnik Stefan S. (31), Makedonac koji je promjenio ime i vjeru, priklonio se muslimanskoj religiji, kako bi mogao ući u islamističku konspirativnu mrežu u Makedoniji. Već je nekoliko puta bio na ratištima u Siriji. Sumnjiči se da je regrutirao ljude iz Makedonije da mu se pridruže na stranim bojištima. Kako bi bio uvjerljiv promjenio je i ime u muslimansko. Iz dosadašnjih prikupljenih dokaza utvrđeno je da je Stefan ušao u redove ISIL, Mitko Čavkov, Milan Ivanovski-a iz ideoloških razloga i zbog vjerovanja u ispravnost ciljeva terorističke organizacije, a ne kao plaćeni vojnik! On je putovao u Siriju, kao i ostali pripadnici ove terorističke grupe, sa falsificiranom putovnicom, najčešće preko Turske.

Antiteroristička akcija “Stanica” bila je fokusirana na 27 osoba, uzrasta od 19 do 49 godina, i odvijala se u Skoplju, Tetovu, Strugi, Kumanovu, i Gostivaru.

Policija još uvjek otkriva i analizira na koji su način osumnjičeni regrutirali borce iz Makedonije koji su angažirani na strani t.z. Islamske države.

 Potencijalne mete napada

-Konkretnih centara za obuku regrutiranih osoba u Makedoniji nema, ali postoje određene sredine povoljne za ubrzanu obuku, izjavio je makedonski ministar unitarnjih poslova Mitko Čavkov. On je pri tom potencirao da su ne samo Makedonija, nego i ostale zemlje iz regiona visokorizično područje gdje bi se lako mogli dogoditi teroristički napadi.

“Ti su rizici nepredvidljivi i mogući su eventualni napadi kao odgovor na hapšenja” – kaže ministar Čavkov.

U ovom kontekstu valja spomenuti i Tursku. Naime t.z. Islamska država, paralelno sa tijekom drame oko hrvatskog taoca u Kairu i akcijom makedonske policije, apelirala je na sve muslimanske vjernike u Turskoj da je podrže i da se obračunaju sa “krstašima, ateistima i tiranima”. Turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nazvali su izdajicom jer je dozvolio Amerikancima korištenje zrakoplovne baze za napade na tu ekstremističku organizaciju.

Konačno, najave su se obistinile. U Istanbulu je pucano u blizini rezidencije turskog premijera Ahmeta Davutoglua. Na drugom kraju Turske, u blizini grada Sirta eksplodirala je bomba nedaleko vojnog vozila, koja je, kako javljaju agencije, usmrtila osam vojnika.

Istog je dana i Bosna i Hercegovina dobila prijeteće poruke ISIS-a. A postoje i dokazi da se u BiH već izvjesno vrijeme regrutiraju lica za akcije u Siriji. Upućeni strahuju da bi spoj ekonomske krize i etničkih tenzija u BiH mogli biti iznimno plodno tlo za ekstremiste. Preko video zapisa nekoliko ISIS-ovih boraca iz BiH potiču zemljake da im se pridruže u bitkama u Siriji ili da se sami upuste u terorističke napade na navodne neprijatelje islama kod kuće.

mak3

 Strategije otpora

Vratimo se sada mogućim strategijama otpora terorizmu. Slučaj Salopek potvrđuje da terorizam nije promijenio čud. Međunarodna homogenizacija po tom pitanju kao da nije dovoljna. Jesu li učinjene ozbiljne greške? Što je hrvatsko veleposlanstvo u Kairu znalo o mogućnosti otmice hrvatskih radnika? Što je veleposlanstvo poduzimalo na preventivnom planu? Jesu li točne indicije da takva koordinacija, a još manje prevencija, uopće nije postojala? Jesu li stav i akcija Egipta po pitanju Salopeka korespondirali sa hrvatskim i svim drugim inicijativama? Jeli bilo oportuno objavljivanje u europskim medijima detalja akcije egipatskih specijalnih jedinica, policije i vojske koji su u potrazi za otmičarima demonstrirali svoj beskompromisni stav prema teroristima (navedeno je da je bilo ubijenih na obje strane). Dio analitičara smatra da je upravo takav prilaz i obračun (s mnogo pompe!) provocirao teroriste da učine ono što se možda moglo spriječiti.

Politolog Milan Ivanovski lucidno je podsjetio na neke metode iz novije povijesti suprostavljanja terorizmu na ovim prostorima, prije svega u domenu sofisticiranih pregovora u datim okolnostima. Ivanovski veli da je upravo bivša jugoslavenska diplomacija bila uspješna paradigma. Naime, još šezdesetih godina u Ministarstvu vanjskih poslova postojala je organizirana grupa eksperata koja je održavala svakodnevni teleks-kontakt sa preko stotinu nesvrstanih zemalja od kojih su mnoge bile potencijalna sjedišta latentnih terorističkih grupa i inicijativa. Ta svojevrsna diplomatski-sigurnosna koordinacija i suradnja pokazala se više puta veoma efikasnom. Poznat je primjer s kraja osamdesetih kada je jedan jugoslavenski radnik u afričkoj zemlji postao talac tamošnje terorističke grupe. Jugoslavenska diplomacija poslala je tada u misiju jednog od vodećih diplomata, Danila Milića, koji je poslije desetodnevnih pregovora s otmičarima uspješno vratio u zemlju otetog radnika.

U tom smo kontekstu zamolili jednog od najiskusnijih makedonskih diplomata (ime poznato redakciji) da nam za TRIS kaže svoje mišljenje, koje prenosimo u cjelosti:

-Točno je da je u organizacijskoj postavci Jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova postojala GAP (Grupa za analizu i plan). Isto tako postojala je i SID (Služba za istraživanje i dokumentaciju), koja je u suštini bila treći segment sigurnosnih institucija (pored SDB-a i KOS-a). To je bio vrlo moćan sigurnosni sistem. Sigurnosna komponentna bila je maksimalno prisutna i u samim veleposlanstvima, odnosno konzulatima. Ovako postavljena struktura u Ministarstvu vanjskih poslova i u DKP (Diplomatsko-konzularnim predstavništvima) uspješno je omogućavala promptno reagiranje pri incidentnim i sigurnosno pogoršanim situacijama, osobito tamo, u zemljama u kojima je bilo jugoslavenskih radnika. Vodilo se računa o cijeloj lepezi pravila i konkretnih naputaka za koje su bili odgovorni diplomati. Od najjednostavnijih niveliranja liste jugoslovenskih državljana, odnosno jugoslavenskih radnika u dotičnoj zemlji, sigurnosnih planova i preciznih sabirnih “mjesta za izvlačenje” i osoba za kontakt, pa sve do operativnih planova za ad hoc djelovanje i akciju.

Nažalost, s raspadom bivše države a osobito s nihilističkim odnosom i odbacivanjem dragocjenog stečenog iskustva (u smislu, ne treba nam komunjarsko iskustvo) na scenu su došli politički dunsteri bez ikakve sigurnosne kulture koji se s golom frazom demokracije ponašaju kao “guske u magli”i predstavljaju “glinene golubove za odstrel” od strane “demokratskih i prijateljskih obavještajaca”.

Inače, fakat je da u svim naprednim organiziranim državama (čitaj: državama Zapadnog svijeta) ne samo što postoje ovakvi timovi, već se i permanentno usavršavaju i nadograđuju. U novonastalim državama, kao uostalom i po pitanju svega drugog, potrebno je puno vremena kako bi shvatile da se prijašnje iskustvo samo treba primijeniti.

 

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI