Neovisni novinarski portal
16.6.2019.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Tomislav Salopek, oteti hrvatski geodet: Otet (i pogubljen?) za opomenu antiterorističkoj Hrvatskoj

Portret tjedna/Tomislav Salopek, oteti hrvatski geodet:
Otet (i pogubljen?) za opomenu antiterorističkoj Hrvatskoj

Tomislav Salopek (1)Tomislav Salopek (31), hrvatski državljanin, geodetski tehničar na privremenom radu u Egiptu, djelatnik francuske tvrtke Compagnie Generale de Geophysique, otet od tetorista tzv. Islamske države i, kako tvrde džihadisti, pogubljen. Skupo ga je stajala „pečalba“. U Egipat je otišao raditi kako bi svojoj obitelji, svojoj djeci, sedmogodišnjoj kćeri i dvogodišnjem sinu, osigurao bolju i sigurniju budućnost. Ali je ostao bez vlastite. Prvi je hrvatski državljanin ikad otet na tlu neke strane zemlje, navodno zbog sudjelovanja RH u antiterorističkoj koaliciji, a deveta žrtva ISIL-a iz država „zapadnog bloka“. Kruh na sjeveru Afrike platio je, svi su izgledi – glavom.

Diplomatski napori Hrvatske u suradnji s egipatskom vlašću i službama, te drugim prijateljskim zemljama, nisu donijeli rezultata, no premijer Zoran Milanović kao i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, poručili su obitelji i hrvatskim građanima da se potraga za nesretnim Tomislavom Salopekom nastavlja dok postoji i najmanja nada da bi mogao biti živ. A moguće je, to znamo svi, da nikad ni njegova smrt ni njegov život ne budu pouzdano dokazani. Tijela svojih žrtava, ISIL-ovi egzekutori nikad ne predaju…

Zašto je morao “trbuhom za kruhom” u Egipat?

Zašto je Tomislav uopće morao iz svoje zemlje odlaziti radi posla? To se pitanje najčešće postavlja uz svaki spomen tragične sudbine mladog geodeta iz Vrpolja, naselja jedva 15-ak kilometara udaljenog od granice s BiH. Kao neka vrsta prijekora, dodatnog tereta na savijesti hrvatskog establishmenta koji nije sposoban stvoriti uvjete svojim građanima za zapošljavanje kod kuće. Ili dostojanstvo u radu. Primjerenu cijenu rada, a ne kmetovsku nadnicu. Država koja svojim građanima osigura solidan standard, pravo i mogućnost rada i zarade, svakako nije karakteristična po velikim migracijama i masovnom odlasku njezinih državljana “trbuhom za kruhom”. Ali, budimo realni. Čak i iz takvih zemalja uvijek ima jedan broj ljudi spremnih istraživati nove krajeve, nove prilike, zaputiti se u nove poslovne i životne avanture. Možda Tomislav Salopek ne bi bio među njima da je Hrvatska s minornom stopom nezaposlenih, da je njezino gospodarstvo u fazi ekspanzije i uzleta, da je ekonomija potentna i prosperitetna. Što ne znači da neki drugi hrvatski državljanin ne bi prihvatio ponudu iste francuske tvrtke da, uz dobru plaću, privremeno ode na rad u nestabilno, krizno područje i tamo, za šaku-dvije dolara više izgubi glavu. Ništa u ovom svijetu i ljudskom životu nije crno-bijelo…

A 31-godišnji Salopek nije ni dosad bježao od takvih izazova. Bivši zaposlenik zagrebačke Geofizike, radio je, kako navode hrvatski mediji, i u Siriji, Iraku, Libiji, Tunisu… Znao je kakve mu potencijalne opasnosti prijete na tom trusnom, nemirnom području, godinama je zarađivao svoj kruh u tom opasnom dijelu svijeta, gdje ljudski život ne vrijedi puno, a islamski fundamentalisti i džihadisti njime olako trguju za svoje „svete ciljeve“. Tomislav je lani prošao neku vrst premijerne  krizne situacije, kada je u Siriji zajedno s kolegama, spašavajući bijegom živu glavu ostavio na terenu svu opremu. I nije bio jedini s takvim iskustvom. Navodno su i još neki njegovi sumještani iz Vrpolja, ali i Čajkovaca i Strizivojne, bili „oči u oči“ s islamskim teroristima, ali su smrti uspjeli izmaknuti. No, na koliko kušnja i opomena čovjek ima pravo prije svoga neumitnog kraja?

Salopek otet, vozač pušten… (?!)

Tomislav Salopek tek je proslavio 31. rođendan, tek je krenuo u život i htio mu je ojačati temelje kako bi bio stabilniji i kvalitetniji. Vjerovao je da se zlo njemu ne može dogoditi. Da je za njegov „završni račun“ još prerano. Da se tragedije događaju drugima. Toga je 20. srpnja, kao i prije, s vozačem krenuo na posao, prema bazi svoje tvrtke i ne sluteći opasnost. Na putu su zaustavljeni od „drumskih razbojnika“, bande koja je tražila novac za slobodu otetog hrvatskog geodeta. Navodno je to bilo djelo „Sinajske provincije“, terorističke skupine odane „Islamskoj državi“. Zanimljivo je da su vozača pustili, a sa Salopekom, netragom nestali. Nakon toga dospio je u ruke pripadnika ISIL-a. Kako je javnost obavijestila ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, islamski teroristi su tek nakon osam dana od otmice u zamjenu za njegov život tražili novac. Potvrdila je to i njegova francuska tvrtka,posredstvom glasnogovornika, koji je kazao da je zahtjev za otkupninom tvrtka dobila e-mailom, bez potpisa i eventulanog kontakta putem kojega bi uspostavili komunikaciju. Jedini trag bio je mail s kojega je zahtjev stigao. I to samo jednom. Nikad više nije ponovljen, a niti je francuska kompanija kojoj je upućen dobila odgovor na svoj mail u kojemu su od otmičara zatražili dokaz da je Tomislav živ, i ostavili kontakt-telefon kako bi dogovorili uvjete Salopekova oslobađanja. Nikad s druge strane više nije bilo ni glasa…

Početkom kolovoza na internetu se pojavio zastrašujući video snimak na kojem Tomislav, odjeven u narančasti zatvorenički kombinezon koji su pripadnici ISIL-a navlačili i drugim nesretnim žrtvama koje su im pale šaka, kleči, a pored njega maskirani terorist s nožem u ruci, a jedva da mu se vide i oči. Na snimci Tomislav govori: Imam 30 godina i dolazim iz Hrvatske… te prenosi ultimatum ISIL-a kojim se prijeti da će Tomislava pogubiti ukoliko se iz egipatskih zatvora ne oslobode „muslimanske žene“. Pripadnice terorističkih skupina fanatičnog, zločinačkog ISIL-a. Egipatska vlast na takav ultimatum ne može pristati, no spremna je platiti otkupninu za nesretnog hrvatskog radnika. Rok za ispunjenje zahtjeva je svega 48 sati. No, termin se prolongira, na trenutak se čini da bi taj presedan u terorističkom postupanju sa žrtvama otmica mogao biti dobar znak. U Hrvatskoj, a osobito u domu Salopekovih i njegovom Vrpolju budi se nada, jer navodno su „islamisti“ znali i ranije neke ljude držati u zatočeništvu i po godinu dana i na kraju razmijeniti i osloboditi.

Audio i video zapisi za širenje straha

Tomislavov otac apelira na otmičare da puste njegova sina jer on je u Egipat došao zaraditi za kruh za svoju obitelj i ništa drugo. No, vapaj nesretne obitelji teroristi, za koje je ljudski život samo oružje u njihovu “svetom ratu“, ne čuju, ne tiče ih se, ne znači im ništa.

Hrvatska vlada pokrenula je sveobuhvatnu istragu, ministrica Pusić sa suprugom Tomislava Salopeka, Natašom, otišla je u Egipat kako bi se u suradnji s egipatskom vlašću i službama pokušalo naći rješenje za spas otetog hrvatskog radnika. Zagrebački muftija Aziz Hasanović i Mešihat Islamske Zajednice u Hrvatskoj uputili su apel vjernicima i državnim institucijama u Egiptu. Poručuje se da teroristički akt otmice nema veze s islamom po čijem je učenju ubojstvo jednog čovjeka, kao ubojstvo cijelog svijeta, baš kao što je i spašen jedan život vrijedan kao da je spašen cijeli svijet.

I dok je trajala istraga u kojoj su sudjelovale brojne prijateljske zemlje sa svojim službama, dok se pokušavalo locirati mjesto na kojem „isilovci“ drže Salopeka, dok se njegovo rodno Vrpolje kolektivno molilo za njegov spas, na internetu je 12. kolovoza osvanuo opskurni audio zapis navodnog Salopekovog smaknuća. Dekapitacijom. Po istom, dosad već viđenom modusu operandi zločinačke „Islamske države“. Cilj objave na internetu sijanje je straha i panike širom svijeta, osobito u zemljama antiterorističke koalicije.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović prekinuo je godišnji odmor da bi se obratio naciji. Ali, kao da nije stigao prethodno pročitati novine, pregledati internetske portale, informirati se. Jedino što smo od njega saznali u tom dramatičnom trenutku jest da to najrađe ne bi činio, ali netko mora, a on to, po prirodi svoje funkcije ne može izbjeći. Neprimjereno, nedostojno premijerske pozicije, površno i formalističko obraćanje, bez kojega bismo bili i pametniji i mirniji.

Terorizam je uzeo ponovo svoj zločinački danak. U krvi jednog nedužnog hrvatskog radnika. U Egiptu ih je trenutno još 36, a ukupno na tlu te države sada boravi 80-ak hrvatskih državljana. Nema panike. Ali ima straha i on se širi svijetom. Prostor terora samozvane „islamske države“ sve je veći. Netko tome mora stati na kraj. Hrvatska, kako to netko od naših dužnosnika ovih dana reče, to ne može, premala je u ovom opakom i opasnom svemiru. Preskupo plaća već i svoje savezništvo u antiterorističkoj koaliciji. Tomislav Salopek, navodno je žrtva upravo zbog toga. Hrvastkog antiterorističkog partnerstva.

Univerzalne vrijedosti, mir i sloboda,  nemaju vjeru

Zar svijet ima drugog izbora do li ustati svim sredstvima protiv fanatičnog terora koji ugrožava mir i slobodu ljudi i naroda, koji prijeti osnovnim vrijednostima moderne civilizacije, sije strah i otpor spram svega što dolazi s islamskim predznakom. Jer strah je iracionalan, a neprijatelj se potpisuje „islamskim“ imenom. Truje odnose među narodima i državama, među vjerama i ideologijama. Taj tumor treba izliječiti dok nije kasno, dok kuga novog doba ne dobije pandemijske razmjere. Dok otimice nedužnih građana po svijetu ne postanu česte kao prometne nesreće. Ili dok kršćanski svijet potpuno ne zatvori granice pred muslimanskim imigranitima koji bježe iz vlastitih zemalja pred terorom vlastitih sunarodnjaka i primaju se za ruku spasa zapadnih prijatelja. Nemojmo ponovo svijet dijeliti vjerom , Biblijom i Kuranom, ujedinimo se u obrani slobode i mira kao univerzalnih vrijednosti. Salopek je u ime tih vrijednosti nestao u egipatskim bespućima…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI