Neovisni novinarski portal
20.10.2019.
POLITIKA
Luka Mišetić predlaže 28. rujna kao spomen na stradanje srpskih civila nakon Oluje: Bolja Hrvatska gradi se i u Varivodama

Luka Mišetić predlaže 28. rujna kao spomen na stradanje srpskih civila nakon Oluje:
Bolja Hrvatska gradi se i u Varivodama

Inicijativa Gotovinina odvjetnika Luke Mišetića da se 28. rujna obilježava kao dan spomena na stradale srpske civile nakon Oluje, zaslužuje pažnju i potporu. Jer, bolja Hrvatska gradi se i u Varivodama...

luka

Treba li Hrvatska obilježavati stradanje Srba nakon Oluje? Ili su momohod u Zagrebu i protokolarna svetkovina s thompsonovskim dernekom u Kninu kulminacija do koje nacija može doći u promišljanju i obilježavanju teških, prijelomnih, pobjedonosnih, ali i tragičnih i mučnih zbivanja iz devedesetih?

Piše: Josip Antić

Nekoliko dana nakon službene proslave dvadesete obljetnice Oluje i serije jednoznačnih i, nažalost, očekivanih reakcija službenog Beograda, pitanje stradanja nevinih civila srpske nacionalnosti ubijenih nakon legitimne vojne operacije Hrvatske vojske ponovno je postavljeno u hrvatskoj javnosti. Učinio je to odvjetnik Luka Mišetić, kojeg Hrvatska pamti po kruni njegove karijere – oslobađajućoj presudi generalu Anti Gotovini, koja nije samo jednom čovjeku donijela osobnu slobodu nego sa Hrvatske zauvijek skinula optužbe o Oluji kao „zločinačkoj operaciji“.

Varivde kao dan spomena i opomene

Mišetić, koji je tijekom obrane upoznat sa najsitnijim detaljima oslobađanja Hrvatske (pa i zločinima koje su počinili Hrvati i zna o čemu govori) ovih je dana predložio da Hrvatska službeno obilježava stradanje Srba nakon Oluje. Njegov prijedlog je da se to učini proglašavanjem 28. rujna, danom spomena na stradale sugrađane srpske nacionalnosti. Datum nije izabran slučajno, jer je toga dana prije 20. godina u Varivodama u šibenskom zaleđu ubijeno devet mještana srpske nacionalnosti. Mišetić je i pojasnio svoju inicijativu:

-Treba nam da hrvatski vrh prizna bol koju Srbi osjećaju zbog zločina počinjenih nakon operacije Oluja. Možda bi 28. rujna, obljetnica ubojstva u Varivodama, bio primjeren dan za to. Ali ne 5. kolovoza. Jer je to dan kad slavimo oslobođenje zemlje od zlog političkog projekta, dan kad izražavamo zahvalnost onima koji su odveli Hrvatsku u pobjedu – poručio je Mišetić, a vjerojatno je, kao i iskusan odvjetnik slutio kako će njegova inicijativa polučiti različite reakcije.

Prije svega, prijedlog iako je izrečen u osobno ime (s naznakom da ga ne namjerava uputiti kao službeni prijedlog) nemoguće je ne čitati bez dvostruke pozadine. Prva je svakako osobna povezanost s generalom Gotovinom, a druga je vezano uz činjenicu da je Mišetić Hrvat, ali i Amerikanac. To dakako ne znači da kroz njegova usta progovara State Departmant, ali nema sumnje da inicijativa u sebi ima elemente američke pragmatike u vidu onoga što se zove „smanjivanje tenzija u regiji“.

“Ne može se utvrditi točan motiv ubojstva” (?!)

No, prije svega nekoliko činjenica. U Variovodama je ubijeno devet srpskih civila u dobi od 84 do 55 godina i to je – zločin, međutim s tim priča ne staje. Zataškavanje slučaja, jalovo utvrđivanje počinitelja, pokretanje postupka i njegovo neprivođenje kraju, to mjesto nedaleko od Kistanja čini simbolom mnogih ozbiljnih propusta koje je hrvatska država počinila.

Istina, u građanskoj parnici obitelj Berić, čija su dva člana (otac i majka) ubijeni u Varivodama, uspjela je ishoditi presudu prema kojoj je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za ubojstvo tih dvaju srpskih civila i prema kojoj je država dužna isplatiti 540 tisuća kuna odštete njihovoj djeci. No, kad se zna da je ta presuda donesena 2013. godine i da joj je prethodilo čak sedam godina parničenja, jer je sud prethodno tužbu protiv RH odbacio kao neutemeljenu i to sa sramnim obrazloženjem da se „ne može utvrditi točan motiv ubojstva“ pokazuje kakav su stav državne institucije imale prema utvrđivanju istine i određivanju sankcija kad su posrijedi zločini nad srpskim civilima. Kako hrvatski pravosudni sustav nije presedanski, presuda za oštetu obitelji Berić ne znači da će biti obeštećena rodbina drugih stradalih u Variovodama.

Valja spomenuti i da su mještani Variovoda u spomen na ubijene postavili znamen križa i da je on svojedobno bio oštećen, a tek 2010. SDSS je u tom selu postavio spomenik na čijem je otkrivanju sudjelovao i predsjednik Ivo Josipović. Iz te stranke međutim i danas podsjećaju kako počast žrtvama Varivoda nikad nije došao izraziti nitko od predsjednika Vlade iako ih svake godine pozivaju.

 H. Klasić: Zločine treba kazniti, žrtve obeštetiti

Po Hrvatsku je najporaznije to što ni dvadeset godina kasnije počinitelji zločina još nisu otkriveni, a najviše što do javnosti dođe jest da su „izvidi u tijeku“. Sve u svemu za ozbiljnu državu – nedovoljno i sramotno, što ne znači da je Mišetićeva inicijativa naišla ne neupitno odobravanje u javnosti. O onima po kojima je „zločin na hrvatskoj strani nemoguć“ ili drugima koji priču svode na odnose reciprociteta, nije vrijedno zboriti. Neki drugi, međutim, pokazuju kako dobre namjere nije lako učinkovito preotočiti u djelo.

Tako povjesničar Hvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu misli da „ odavanje počasti srpskim žrtvama na točno određeni dan“ ne bi polučilo učinak. Po njemu manje je bitna forma, a važan je sadržaj, a to je kako se hrvatsko društvo i politika odnose prema spomenutim događajima.

– Primjerice, imamo i Dan antifašističke borbe koji obilježavamo s figom u džepu. Slavimo antifašizam, a toleriramo fašizam. Društvo i politika trebaju priječi s riječi na djela. To znači da zločine treba kazniti, a žrtve obeštetiti. Onda nikakav poseban dan neće biti potreban – kaže Klasić koji stoga smatra da je najvažnije da cijelo naše društvo, i vlast i politika, pokažu da su zločini nedopustivi, i s njegovim se argumetima teško ne složiti. Što će ubijenima u Varivodama i njihovim obiteljima dan (ne samo njima nego svima koji su na srpskoj strani tako nastradali) koji će biti obilježen samo radi forme? Još manjeg učinka imalo bi takvo obilježavanje ako bi se to činilo radi smanjivanja tenzija sa službenom Srbijom.

Srpska nevina žrtva i hrvatska je žrtva

Prije svega, Hrvatska svoj napor da napravi civilizacijski doseg, kad je posrijedi odnos prema nevinim žrtvama među sugrađanima srpske nacionalnosti, ne treba činiti ni zbog koga (ponajmanje prema sadašnjim liderima Srbije koji su i sami bili sudionici velikosrpskih mahnitanja) doli radi same sebe. U tom smislu kažnjavanje zločina počinjenih nakon Oluje i obeštećenje žrtava je prioritet hrvatske katarze i dosezanja građanske zrelosti. A simbolički čin, kojeg Mišetić zagovara, svakako može imati veliki značaj. Tvrditi pritom kako je dovoljno čekati da „vrijeme odradi svoje“, znači ne samo bježanje od odgovornoti nego i kukavičko izbjegavanje otvaranja važnih pitanja jer smo eto „u izbornoj godini“. Valjda bi i onima koji osvajaju i onima koji gube vlast zajednički trebao biti iskorak u slobodu!?

Ovaj put bojišnica se nalazi na prostoru vlastite uljuđenosti i zrelosti. Ili u prijevodu – srpska nevina žrtva je i hrvatska žrtva. I obratno. Ako ne mogu, ne smiju i ne žele državni i partijski vrhovi, Šibenik bi kao grad najžešćeg otpora i pobjede morao smoći snage za to. U tom smislu bolja Hrvatska gradi se (i) u Varivodama.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI