Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
KOMENTARI / POLITIKA
Predsjednica je na prijavak i polaganje vijenaca kasnila 50 minuta (Foto: Tris/H. Pavić)

Kninska proslava Oluje, najveći HDZ-ov predizborni skup:
Predsjednica, kardinal i poneki zviždač…

Predsjednica je na prijavak i polaganje vijenaca kasnila 50 minuta (Foto: Tris/H. Pavić)
Predsjednica je na prijavak i polaganje vijenaca kasnila 50 minuta (Foto: Tris/H. Pavić)

Predsjednica je na prijavak i polaganje vijenaca kasnila 50 minuta (Foto: Tris/H. Pavić)

Kninska proslava 20. obljetnice Oluje, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, imala je sve karakteristike socrealističke masovke, nakićene euforičnim, demagoško-populističkim, nacionaldomoljubnim frazama i sajmišnim gužvama što vonjaju na znoj i ina isparavanja. No, to je dojam s površine slavlja natopljenog patosom i vrućinom. Ispod površine, ova je obljetnica unatoč sustavnom zazivanju jedinstva i zajedništva, napose od predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović i kninske gradonačelnice Josipe Rimac, bila demonstracija duboko podijeljenog hrvatskog establishmenta, na sliku i priliku podjela u društvu. Bio je to, zapravo, najveći HDZ-ov predizborni skup ususret parlamentarnim izborima. Većeg teško mogu imati i organizirati.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko sa suradnicima imali su svoj protokol odavanja počasti palim braniteljima ispred spomenika Hrvatske pobjede na kninskom Trgu Ante Starčevića, u rano jutro, tek nešto iza osam sati. Šefica države, Kolinda Grabar Kitarović, poginulima u Oluji poklonila se znatno kasnije, oko 14 sati, zajedno s kninskom stranačkom kolegicom Josipom Rimac, HDZ-ovim izaslanstvom i brojnim braniteljskim delegacijama. Ni u počasti palima nisu mogli prevladati animozitete i neslaganja…

Milanovićev dugi silazak s Tvrđave

Premijer je odradio itinerar proslave na kninskoj Tvrđavi i jedva jedvice uspio se nekako iščupati iz grada koji mu ni ove godine nije poželio dobrodošlicu. Kolinda je ostala do kraja, sveprisutna, poletna, kraljica dana. Jedina konkurencija kod egzaltiranih masa, što su se prigodno slile u Knin, mogao joj je eventualno biti zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Ni generala Gotovinu okupljeni narod nije pozdravljao s takvim oduševljenjem kao Predsjednicu. Kretala se gradom poput božanstva koje je upravo sišlo s neba među puk ne bi li iscijelilo njegove rane, pa su se svi jagmili tko će joj doći bliže i tko će je dotaknuti prije. A Predsjednica je uživala u svojih „pet minuta slave“ i više negoli bi se očekivalo.

Iako je lokalnim protokolom državnog praznika kninska gradonačelnica Josipa Rimac dobila prvorazrednu poziciju u ovoj pučkoj masovki, nije bilo nikakvih izgleda da bi i na trenutak mogla raspoloženu Kolindu Grabar Kitarović zasjeniti. Predsjednice je naprosto danas u Kninu bilo u ogromnoj količini. Njezina recitatorska vještina, naučena u osnovnoj školi, došla je do punog izražaja. I patetična ljubav prema „jedinoj i vječnoj, najdražoj domovini Hrvatskoj“.

Onima, „tamo daleko“, poručila je da „ovaj skup nije uperen ni protiv koga, pa ni protiv Srbije, danas slavimo svoju pobjedu i zajedništvo“. – Žalimo za svakim izgubljenim životom, i hrvatskim i srpskim – kazala je šefica države – ali opet naglašavam, uzrok tome je bila velikosrpska, Miloševićeva ekspanzionistička politika – objašnjavala je protivnicima proslave Oluje ( “tamo daleko”) te im poručila: Stoga nije dobro što su danas vrlo glasni u Srbiji baš oni koji su bili vrlo tihi (sic! op.a.) u vrijeme okupacije hrvatskog teritorija, ili su podržavali Miloševića. Mi u Hrvatskoj ne želimo srpski narod kao takav kriviti za agresiju na Hrvatsku, ali nikad nećemo dozvoliti da se žrtva i agresor izjednačavaju“. Srpskim političarima odaslala je jasnu poruku: Gospodo, okanite se mitova, laži i obmana! Gospodo, okrenite se europskoj budućnosti. Hrvatska nije neprijatelj Srbiji i zato ne sijte sjeme novog zla – kazala je hrvatska predsjednica i završno poželjela pokretanje gospodarske i demografske oluje u Hrvatskoj, a ta se bitka, kako je rekla, može dobiti samo svehrvatskim zajedništvom… Kojega, nota bene, u Kninu danas nije bilo  ni u tragovima.

Sretni Gotovina i opširni Bozanić

No, general Ante Gotovina je unatoč svemu bio sretan. – Moramo se radovati jer imamo državu. Slavimo mir dostojanstveno. Ovo je dan pobjede, dan branitelja, mira. Ovo je praznik sigurnosti i slobode. Jučer su naše oružane snage to obilježile također dostojanstveno i veličanstveno diljem Hrvatske. Danas to nastavljamo u Kninu. Slavimo slobodu, mir i sigurnost. A to nam je omogućila baš Oluja.

I ministar obrane Ante Kotromanović, nakon zagrebačkog uspješnog mimohoda, nije krio zadovoljstvo. Za njega je Oluja važnija i od njegova vlastita rođendana… Vjerojatno u tome nije usamljen, makar kad je o istinskim braniteljima riječ, koji se ne prepoznaju po desnici na srcu.

Crkva je, dakako, imala posebnu ulogu. Gotovo ravnu ulozi Predsjednice. Nakon posvećenja svoga najnovijeg monumenta nazvanog po Gospi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, kardinal Josip Bozanić odlučio je „posvetiti“ narod. Ali ne čitanjem evanđelja, ne apelom na građane da se vole, a ne mrze, da rade a ne kradu, da poštuju a ne vrijeđaju, nego eklatantno političkim govorom. Zgrožen porukama srbijanskih političara koji Oluju drže genocidom nad srpskim narodom, Bozanić se u čudu pitao kako je moguće da onaj tko je 1991. protjerao sto tisuća Hrvata s njihovih ognjišta, a mnoge među njima i ubio, govori o protjerivanju i etničkom čišćenju. A opustošeno je u ratu čak 68 katoličkih župna,  protjerano preko sto tisuća katoličkih vjernika – kazivao je Bozanić u svom pretencioznom i beskrajno dugom „misnom slovu“, zbog kojega je cijeli protokol pretrpio „udar“.

“Neincidentni” pjevači

U Kninu na okruglu, 20. obljetnicu nije bilo incidenata, zadovoljno je konstatirala policija. Osim ukoliko se ne računa grleno i „uznosito“ urlanje pojedinih „junaka“ koji su vazda „za dom spremni“, i za Juru i Bobana, a s vremena na vrijeme znadu zapjevati i onu čuvenu, „neincidentnu“ : Mi Hrvati ne pijemo vina, nego krvi četnika iz Knina“. Ti su valjda bili i dirigenti ne baš jakim snagama „zviždača“ koji su se pobrinuli da Milanović i njegovi ne odu iz „kraljevskog grada“ bez porcije zvižduka. Čisto da se ne izgubi „dobar običaj“. Da svehrvatsko zajedništvo ne bude neuvjerljivo. Ili jednostavno zbog primitivizma koji se u nekim partijama vrlo dobro honorira. Zbog toga ne samo da su danas zviždali Anti Kotromanoviću, ratnom zapovjedniku i branitelju, svoju će porciju dobiti i Gotovina bude li nastavio držati distancu prema njima…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI