U intervjuu za američki Rolling Stone članovi Laibacha ruše zapadnjačku sliku o Sjevernoj Koreji.
Laibach u Sjevernoj Koreji (Foto: Facebook)
Članovi grupe Laibach su o svojoj sjevernokorejskoj avanturi nakon povratka iz te najizoliranije zemlje progovorili za Zapadne medije. Njihove impresije su u priličnom kontrastu naspram slike koja se na tom istom Zapadu desetljećima stvara o Sjevernoj Koreji. Ivo Saliger u intervjuu za američki Rolling Stone tvrdi kako nema te stvari u kojoj se mišljenje Zapada slaže s onim što se događa u toj zemlji „koji svi vole mrziti“.
– ‘Ljudi Sjeverne Koreje najsjajniji su dragulj te zemlje. Nismo mogli vidjeti ni trunku cinizma, sarkazma, ironije, vulgarnosti i ostalih ‘karakteristika zapada’ u njihovim očima, licima i u ponašanju’, izjavio je Saliger iz Laibacha. – Većina priča o kojima tabloidi pišu o Sjevernoj Koreji su potpuno pogrešne. Ne jedu svoju djecu, ne bacaju ljude psima i ne gladuju jer nema dovoljno hrane – tvrdi član Laibacha.
Nadalje govori da su u Sjevernoj Koreji i Amerikanci kao narod dobrodošli i da ih tamo nitko ne mrzi, naglašavajući kako Sjevernokorejci jako dobro znaju razliku između Amerikanaca i službene politike SAD-a podvlačeći to riječima: – Ulazak u Sjevernu Koreju nije uopće tako kompliciran, dapače lakše je ući u Sjevernu Koreju nego u SAD.
Tvrdi i kako su ljudi koje su vidjeli na ulicama tih dana bili pristojno obučeni i dobro raspoloženi, a ono što su članovi Laibacha saznali jest da se narod te zemlje želi otvoriti svijetu, ali postepeno i po svojim pravilima koja su znatno kompliciranija od, primjerice, kineskih.
– Pivo možete piti slobodno po cijelom gradu, jer su popularne male pivovare i pivo im je odlično, pušiti možete u barovima i hotelima bez bojazni da ćete platiti globu ili završiti u zatvoru, čak je i pušenje marihuane dozvoljeno. Po tom pitanju Sjeverna Koreja je prilično liberalna, to tamo nije kažnjivo. Pjongjang je ustvari najsigurniji grad na svijetu, naravno ako vas puste da hodate slobodno- tvrdi Saliger.
No obzirom na to da su Laibach bili stranci, nije im bilo dozvoljeno slobodno kretanje bez pratnje. Za njihov tim od 30 ljudi bilo je zaduženo svega pet korejskih pratilaca, ali to nije bila uniformirana pratnja, već više neka vrsta vodiča. No to je objasnio i kao logičnom stvari jer zemlja ne želi biti kontaminirana lošim utjecajima Zapada. – Oni uistinu žele živjeti svoju komunističku utopiju, tj. ‘komunistički Trumanov Show’.
