Neovisni novinarski portal
20.10.2020.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
TLM: Shamisova bivša uprava u 40-ak dana “spiskala” na reprezentaciju i putovanja preko četiri milijuna kuna!

TLM:
Shamisova bivša uprava u 40-ak dana “spiskala” na reprezentaciju i putovanja preko četiri milijuna kuna!

U TLM-u ne gube nadu. Vjeruju u spas Tvornice, ali ne i u spasitelja Igora Shamisa. A teško je bogme vjerovati i da bi im ambiciozni bivši predsjednik Uprave kojega je svojedobno instalirao Shamis, mogao donijeti dobra. Jer, Stričevićeva je Uprava u 40-ak dana upravljanja uspjela spiskati preko 4 milijuna kuna na troškove reprezentacije i putovanja. Taman koliko treba za isplatu plaća za oko 600 TLM-ovih radnika...

TLM - reprezentacija - dokumenti (1)

  Kažu da nada umire posjednja. U šibenskom TLM-u u to čvrsto vjeruju, i optimizam brižljivo njeguju uvjereni da će uskoro i njima svanuti. Sa slovenskim Impolom ili nekim drugim poslodavcem. No, malo je onih koji se još ufaju u investitorske sposobnosti i eventualne planove aktualnog vlasnika TLM-a Igora Shamisa. Osobito nakon nedavne smjene uprave na čelu s Marijanom Stričevićem kojega je upravo Shamis instalirao na glavne upravljačke pozicije tek preuzete šibenske tvrtke. A kako su tvrtkom upravljali Stričević & com. vidi se iz troškova koje su Tvornici proizveli.  Za samo 40-ak dana preko 4 milijuna kuna za reprezentaciju i putovanja, odvjetničke i savjetničke usluge…  Taman koliko je potrebno za plaće oko 600 radnika!

U funkciji zamjenika predsjednika Uprave trenutno figurira Željko Lakoš, bivši član Nadzornog odbora gdje je zastupao interese najvećeg TLM-ovog vjerovnika Jadranske banke Šibenik. No, sve konce u tvrtki, kažu, drži Branimir Lepur, kojega je, da stvar bude paradoksalnija, svojedobno smijenio sam vlasnik Igor Shamis, a prijetio mu je i kaznenim prijavama, navodno, zbog onemogućavanja uspostave normalnog poslovanja i proizvodnje. A glede onog optimizma i nade s početka teksta, od predsjednika Hrvatskog sindikata metalaca Zdravka Burazera, Tris doznaje kako se, izgleda, situacija kreće nabolje. Jer, u Prešaonici je počela kakva-takva proizvodnja, odnosno prerada 100-200 tona aluminija, što znači i da radnici mogu očekivati plaće, a u Valjaonicama se planira do kraja srpnja i tijekom kolovoza preraditi oko četiri tisuće tona sirovine. A to sugerira da, gotovo upokojena firma, veli Burazer, ponovo daje znakove života i razloga za optimizam. Ili je riječ tek o vegetiranju dok se pitanje stečaja ili novog vlasnika ne riješi?

Ruski 'poduzetnik' Igor Shamis (Foto: Tris/H. Pavić)

Ruski poduzetnik Igor Shamis (Foto: Tris/H. Pavić)

HSM se nada Impolu

Burazer vjeruje u uspjeh pregovora sa slovenskim Impolom koji se vode intenzivno, i smatra sindikalist, vrlo ozbiljno.

– Treba shvatiti da od najavljivanih ulaganja ruskog biznismena Igora Shamisa nema ništa, jer bi se to dosad već dogodilo da je trenutni vlasnik TLM-a imao kapital. Sada treba uhvatiti priključak s onima koji imaju realne ponude i ozbiljan poslovni rejting što slovenski Impol svakako ima, a i tvrtka je iz aluminijske branše koja zna što treba i što hoće. Ako Impol preuzme Valjaonice, a govori se da je zainteresiran i za staru Ljevaonicu, a naš talijanski partner Galliani Prešaonicu, u kojoj bi na nekim novim proizvodnim programima zaposlio oko stotinjak radnika, onda je to spas za TLM. Nije sve izgubljeno kako se u jednom razdoblju činilo – kaže Burazer.

Govori se da bi Impol zadržao 350-400 radnika što drže optimalnom brojkom za funkcioniranje onog što je ostalo od šibenske Tvornice, a s još stotinjak u novoj hali TPP-a u slučaju da je preuzme Galliani, to TLM-u otvara nove šanse i nove perspektive. No, sudbina Tvornice ovog je trenutka ponajviše u rukama Jadranske banke Šibenik, kao vjerovnika, s kojim TLM funkcionira kao po „zakonu o spojenim posudama“.

S druge strane, u tvorničkim kuloarima se priča kako od svojih ambicija da preuzmu šibensku tvrtku uz obeštećenje (300 tisuća eura) vlasnika Igora Shamisa, nisu odustali ni Stričević i društvo iz bivše uprave. Navodno su ovih dana i kod ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka iznosili svoj plan za spas tvrtke uz pomoć jednog investicijskog fonda. U njihove je namjere, međutim, teško vjerovati ako imate uvid u troškove kojima su za samo četrdeset dana „vladavine“ , opteretili TLM. A riječ je o gotovo četiri milijuna kuna spiskanih na reprezentaciju, putovanja, PR, odvjetničke i savjetničke usluge, ručkove, gorivo itd.U spomenutih 40-ak dana, uprava TLM Aluminiuma imala je na račun ugovora o djelu za Marijana Stričevića ( 52.543 kuna za plaću)  i Kseniu Essina (30.585 kuna), intelektualne usluge, troškove reprezentacije, troškove automobila, putne troškove i pozajmice, ukupno 2,511. 644 kuna.

TLM - Konferencija za novinare Sindikata metalaca Hrvatske (Foto H. Pavić) (8)

Stričeviću 52 tisuće kuna po upravljačkoj funkciji!?

Uprava TLM Holdinga po istoj je osnovi za nešto duže vrijeme (tri i pol mjeseca), potrošila 1, 182.731 kuna, a Uprava TLM TPP-a (Prešaonice) za samo dva mjeseca 115.705 kuna (i to samo za plaću Marijanu Stričeviću 109.464 kuna, te za gorivo koje je potrošio 6.240 kuna). Ukupno, i sasvim precizno, uprava Aluminiuma (Marijan Stričević i Tonči Kandido) za 40-ak dana imali su izdatke od 3.810.o81 kunu. “Spasitelj” šibenskog aluminija, Marijan Stričević,  svoje menadžerske usluge visoko cijeni. Kao predsjednik uprava planirao je iz TLM-a mjesečno uzimati preko 150 tisuća kuna, no, kažu, taj je iznos ipak nešto reduciran…

Kad se tome pridoda i trošak vlasnika Igora Shamisa od 316.273 kune, a u Tvornici i u Šibeniku bio je tek sporadično, bogme je  najnovija promjena vlasničke strukture TLM skupo stajala i ništa dobro tvrtki nije donijela.

Shamis je imao trošak intelektualnih usluga (61.996 kuna, tvrtki Oikumena d.o.o. za usluge prevoditelja), trošak reprezentacije od 63.031 kunu (potrošeno u Solarisu, hotelima Esplanade i Palace Zagreb, što za sebe a što za tri „ suradnice“, od kojih se dvije navode kao doktorice?!), troškove noćenja od 115.513 kuna (u Esplanadi i Solarisu, za Shamisa, jednu prevoditeljicu i jednu doktoricu?!) , te tzv. „troškove vlasnika“ u iznosu od 75.732 kune (Hypo Bank).

Zbilja je krajnje vrijeme da država „baci oko“ na ono što se u Tvornici aluminija u Šibeniku događa. Jest da vlasništvo nije državno nego privatno, ali dokle će kojekakvi kvaziinvestitori i „biznismeni“ derati kožu radnicima, zahvaljujući nakaradnoj privatizaciji i na njihovoj se grbači neopravdano bogatiti, čekajući da i zadnju kap krvi isišu iz krvotoka nekoć moćnog aluminijskog giganta koji je zapošljavao gotovo šest tisuća radnika,  a Šibenik tih godina doveo u sam hrvatski, i nekadašnji jugoslavenski, vrh s BDP-om po glavi stanovnika?

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI