Neovisni novinarski portal
11.12.2018.

GOSPODARSTVO / POLITIKA
Piranski zaljev Slovencima? “Spoj” s otvorenim morem ili bogato eksploatacijsko polje…

Piranski zaljev Slovencima? “Spoj” s otvorenim morem ili bogato eksploatacijsko polje…

savudrijaMože li se doista dogoditi da Slovenija u arbitražnom postupku dobije dvije trećine Savudrijske vale kao što to sugeriraju u Večernjem listu objavljeni transkripti razgovora između Jerneja Sekoleca , člana Arbitražnog suda u Haagu i Simone Drenik, slovenske zastupnice (MVP Republike Slovenije) pred tim sudom? U Hrvatskoj su transkripti doslovce izazvali konsternaciju a bili su i povodom izvanredne konferencije za novinare ministrice vanjskih i europskih poslova, prve potpredsjednice Vlade RH Vesne Pusić. Iako je snimka razgovora između člana Suda i slovenske zastupnice skandalizirala hrvatsku javnost, činjenica je da susjedna Slovenija kroz proteklo vrijeme ne bira sredstva kako bi ostvarila svoj cilj i domogla se Piranskog zaljeva na štetu hrvatskog nacionalnog teritorija.

Još u travnju ove godine slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec neoprezno je izjavio kako raspolaže neslužbenim informacijama po kojima će Arbitražni sud spor između Hrvatske i Slovenije riješiti u korist slovenskog izlaska na otvoreno more, te da bi osobno bio jako razočaran ukoliko epilog spora ne bi bio takav. Erjavec je naknadno pokušao osigurati „kontrolu štete“ demantirajući vlastite izjave i relativizirajući njihov značaj i prejudiciranje presude arbitraže na koju je bezumnje izvršen snažan lobistički i politički utjecaj sa slovenske strane. No, danas je sve očiglednije da je već tada znao ishod spora koji će službeno biti objavljen u prosincu ove godine.

Predsjednik Suda: “Slovenci su dobili što su htjeli”

Kako se ispostavlja, Sekolec, član Arbitražnog suda, i slovenska zastupnica pred Sudom , Drenik, iako stranka u postupku, komuniciraju kontinuirano još od studenoga 2014. Što je apsolutno nedopustivo i dovodi u pitanje regularnost arbitražnog postupka, jer su kršena pravila Suda. Sekolec je, navodno, odavno već prenio kolegici Drenik kako mu je predsjednik Suda kazao da su „Slovenci dobili što su htjeli“, a to znači dvije trećine Piranskog zaljeva dok bi Hrvatskoj preostala samo jedna. Dogovarao se sa slovenskom zastupnicom o strategiji, s Ljubljanom osmišljavao taktiku i način na koji bi trebalo utjecati na suce i pridobiti ih na slovensku stranu, što Sud čini nepristranim, a takvu arbitražu neregularnom. O svemu je bio informiran i slovenski šef diplomacije Karl Erjavec, zbog čijih je travanjskih izjava intervenirala i hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić tražeći očitovanje od Arbitražnog suda o spornim komunikacijama člana Suda i slovenske zastupnice kao i izjavama slovenskog šefa diplomacije. No, navodno se u intrenoj haaškoj istrazi pokazalo da nikakvog curenja podataka nije bilo.

Na izvanrednoj presici prva potpredsjendica Vlade Vesna Pusić potvrdila je da je hrvatska strana još proljetos imala određene sumnje u pogledu slovenskog pritiska na Sud, te izrazila zabrinutosta zbog objavljenih transkripata koji dovode u pitanje cijeli arbitražni postupak.

Pušićeva otkrića i predskazanja o Savudrijskoj vali

MVP

– Ako bi bilo što od tih navoda bilo istinito, to bi bilo apsolutno šokantno i drastično bi mijenjalo situaciju u vezi s tim postupkom. Hrvatska je pristupila međunarodnoj arbitraži u dobroj vjeri, temeljem arbitražnog postupka definiranog u arbitražnom sporazumu koji određuje da će se postupak odvijati u skladu s pravilima stalnog arbitražnog suda koji posebno ističe nepristranost i neovisnost arbitara kao temeljne vrline sudaca koji odlučuju o arbitražnom postupku – kazala je Pusić, napominjući kako je Hrvatska u proceduru arbitraže ušla vjerujući u međunarodne pravne institucije i međunarodno pravo. Najavila je utvrđivanje autentičnosti transkripata te o svemu izvijestiti Arbitražni sud i Europsku komisiju. S kolegom Erjavcem, slovenskim šefom diplomacije, nije se, povodom najnovijeg „incidenta“ čula, i to drži normalnim jer je riječ o postupanju suda u čiji se rad ne bi smjela miješati nijedna stranka u postupku.

A zašto Slovenija tako uporno i svim sredstvima pokušava doći do što većeg dijela Savudrijske vale, to je svojedobno hrvatskoj javnosti preko Slobodne Dalmacije otkrio umirovljeni časnik HV-a, pravnik po struci, Nediljko Pušić. Pozivajući se na relevantnu dokumentaciju svjetskih institucija i stručnjaka kojom je raspolagao, Pušić je ustvrdio da Slovence ne zanima režim plovidbe niti ribarenje u Jadranskom moru nego nafta i plin zbog kojih žele osigurati suverenitet nad dijelom sjevernog Jadrana. Naime, otkrio je još 2009. Pušić, cilj slovenskih susjeda je steći suverenitet nad lijevom obalom Piranskog zaljeva kako bi mogli eksploatirati rudno bogatstvo koje se nalazi ispod kamenoloma!Bay-of-Piran_maritime-boundary-dispute-hr.svg

Ključni podaci U.S. Geological Survey

Svoje spoznaje temelji na topografskim kartama i geomorfološkim studijama svjetskih znanstvenika koje je počeo izučavati još 2008. zaintrigiran razlozima zbog kojih su pregovori između Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva uporno stajali na pat-poziciji. Bio je uvjeren da za to postoje neki drugi razlozi osim onih javnih koji su isključivo spominjali slovensku potrebu za izlaskom na otvoreno more i režim ribarenja u zaljevu. Izučavao je stare zemljovide, osobito toka i ušća rijeke Dragonje, iz 12. ali i 19. stoljeća, analizirao topografske karte na kojima je ucrtan Piranski zaljev, od onih njemačkih iz 1900., preko sovjetskih iz 1973.- 1991., do američkih iz 1985.- 1993., a poslužile su mu i karte bivše JNA iz 1982. te one Topografskog zavoda Slovenije iz 1995. Došao je do saznanja da se sve te karte razlikuju tek po jednom: u sovjetskim i američkim kartama bili su ucrtani svi dalekovodi, a američki su imali i numerirane sve kamenolome. No, toga u jugoslavenskim i slovenskim kartama nije bilo. A zašto su američki kartografi numerirali kamenolome, shvatio je iz izvješća institucije koja raspolaže s najviše geoloških podataka na svijetu – Geološke službe američke vlade, odnosno U.S. Geological Survey. A ta je institucija u svojim izvješćima donosila procjene, nimalo zanemarivih, količina nafte, plina i tekućeg plina u sjevernom Jadranu. Prema procjenama (iz 2000.g.) koje navode u svojim izvješćima, uz zapadnu obalu Istre, te u zapadnoj i južnoj Istri nalaze se milijuni barela neotkrivene nafte i milijarde kubika plina! Ili posve precizno: F 95 – minimalno 39 milijuna barela nafte, 6,600 milijardi kubičnih fita plina i minimalno 21 milijun barela tekućeg plina; F05-maksimalno 916 milijuna barela nafte, maksimalno 33,466 milijardi kubičnih fita plina te maksimalno 308 milijuna barela tekućeg plina; MEAN (geo.sredina) – 360 milijuna barela nafte, 17.904 milijarde kubičnih fita plina i 122 milijuna barela tekućeg plina.

Rupelov “dimnik”

Pušić otkriva da je do tih podataka, još u vrijeme njihova nastajanja, uspio doći jedan do najvještijih slovenskih diplomata, Dimitrij Rupel, koji je bio slovenski veleposlanih u Americi i koji je u slovensko-hrvatske pregovore i prijepore uvelo pojam „dimnika“ (dimnjaka), iznimno bogatog naftom i plinom, radi čega su ga se Slovenci odlučili domoći pod svaku cijenu. I činjenica je, što se pokazuje i najnovijim incidentom, sredstva nisu birali. Računajući da će na ovaj ili onaj način doći do Piranskog zaljeva (Savudrijske vale), Slovenci su naručili dvije eksploatacijske platforme koje su spremno čekale da „dežela“ dobije suverenitet nad „dimnikom“ kako bi ih montirali i krenuli u eksploataciju. A istodobno su pripremili, tvrdio je Pušić, sve za izgradnju plinovoda Savudrija – Koper. Preostalo im je samo dobiti Piranski zaljev. Što bi, izgleda, pristranom, neregularnom arbitražom, napokon mogli i ostvariti…

Umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić (Foto: Tris/H. Pavić)

Umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić (Foto: Tris/H. Pavić)

Zbog slovenskog zahtjeva za spojem s otvorenim morem, i svega što se iza toga zahtjeva pokušava skriti, a što je uvršteno u tzv. drugi Rhenov prijedlog o granici, svojedobno je i akademik Davorin Rudolf podnio ostavku tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor i ministru vanjskih poslova Gordanu Jandrokoviću na dužnost supredsjedatelja mješovite komisije za sastvaljanje nacrta sporazuma o rješavanju graničnog spora pred međunarodnim pravosudnim tijelom i na mjesto Jandrokovićevog savjetnika. Bio je svjestan toga da se toliko željeni slovenski „spoj“ s otvorenim morem može realizirati samo tako da Hrvatska pogne glavu i ustupi dio svoga podmorja, mora i zrak iznad koridora od slovenske granice do izlaska iz Tršćanskog zaljeva, po slovenski zvani DIMNIK. A o tome, kako je tada izjavio za Slobodnu Dalmaciju, nije ni u šali htio razgovarati. A sada bi, čini se, to mogla biti ružna, nepravedna zbilja…

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI