Neovisni novinarski portal
22.10.2019.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
Irska – obećana zemlja, ali samo ako imaš iskustva u najgorim poslovima

Irska – obećana zemlja, ali samo ako imaš iskustva u najgorim poslovima

sni.jpg.688x388_q85_crop_upscale

Dvije su godine protekle od ulaska Hrvatske u Europsku uniju i u ponoć je isteklo dvogodišnje prijelazno razdoblje koje je za naše državljane na svojem tržištu rada uvelo 13 zemalja Unije.   

Hrvatima je, dakle, širom otvoreno tržište rada diljem Europe. Hoće li to značiti još veći odlazak Hrvata na rad preko granice? Vjerojatno neće. Naime, naši radnici su se zapošljavati pod određenim uvjetima i u tim zemljama i do sada. Odlaze, ali se i vraćaju. Ali dok novinske stupce svakodnevno pune priče o Hrvatima koji su u Europi uspjeli, oni koji se vrate razočarani obično šute, posramljeni zbog svog neuspjeha. Jer, u Europi teče med i mlijeko, novac je svugdje samo ga treba pokupiti, a oni se pokunjeno vraćaju na grbaču svojih roditelja.  Razgovarali smo s jednim takvim, 38-godišnjim Šibenčaninom, ali je želio ostati anoniman. U Irskoj, koja je u medijima proglašena hit destinacijom novovjeke hrvatske emigracije,  dva mjeseca nije uspio naći posao, pa se vratio kući tri tisuće eura ‘lakši’.

– Oni koji su tamo navodno uspjeli namjerno ili nenamjerno prešućuju određene stvari, od teškoća na koje se tamo nailazi do pomoći koju su odnekud imali, jer bi to umanjilo njihov navodno briljantni uspjeh. Naime, rijetko tko od njih uz svu sreću, pamet i trud u Irskoj uspijeva sebi priuštiti život kakav je imao u Hrvatskoj s puno manje novaca i rada – priča nam 38-godišnjak koji unatoč diplomi ekononomskog fakulteta i dugogodišnjem radnom iskustvu od početka veljače do polovice travnja nije našao nikakav posao.

‘U Irskoj dobro žive – Irci’

– Istina je. U Irskoj se dobro živi. Ali tamo dobro žive Irci. Minimalna satnica je 8,65 eura ili oko 1500 eura na mjesec. Ali Irci, čak i prodavačica u trgovini, zarade najmanje 2500 eura mjesečno. Međutim, kad ti tamo tražiš posao, za njega se natječeš s još 50 Poljaka, Španjolaca, Portugalaca, Hrvata, Srba. Tvoja diploma tamo puno ne vrijedi, pa onda tražiš posao za koji ti ne treba. Kad kažeš da bi radio bilo što, gubiš svaku šansu. I još kad u zamolbi vide da nemaš radnog iskustva u poslu za koji se natječeš, uopće ne žele s tobom razgovarati – kaže nam Šibenčanin kojem su propali i pokušaji da se zaposli kao kuhinjski pomoćnik i čistač ulica.

– Među problemima o kojima nitko ne govori su i problem smještaja. U hostelu u Corku ga možeš naći za 16 eura noć, s 12 ili 20 drugih u sobi, ali nakon dva ili tri dana te izbace. I onda tražiš ponovno i po nekoliko se puta vraćaš u isti hostel. Ne pomaže ni kad ponudiš platiti dvostruku cijenu – kaže.

Tečno znanje engleskog jezika je jako bitno. Bez toga se ne može ni pokušavati tražiti posao.

– A najgore od svega je njihov naglasak. Hrvati koji dođu uistinu znaju engleski, ali treba jako dugo vremena da  počnu Irce razumijevati što hoće reći. Oči u oči kako tako, ali na telefon nema šanse – žali se Šibenčanin.

IMG_5691

Tijekom 70 dana stanovao je zajedno s četvoricom imigranata u neuvjetnoj, trošnoj kući u Corku. Svoju sobicu plaćao je 400 eura mjesečno i lunjao uokolo, listajući oglase i raspitujući se za bilo kakav posao. Kutija cigareta tamo košta deset eura, pivo nije ispod pet, vrijeme je očajno, hrana najčešće prevara, sunce uopće ne vidiš…

– Irci su jako, jako ljubazni prema svima. Ne smeta im što si stranac. Ponašaju se da je milina. Ali onda shvatiš da je to samo njihov način ophođenja, a da u stvari misle i postupaju prema strancima kao da su stoka –  kaže ovaj Šibenčanin.

Kako domaćini, tako i stranci koji su došli tražiti posao grupiraju se u klanove, koji se sastavljaju gotovo uvijek po nacionalnom ključu.

– Zajedno se drže Poljaci, kojih je najviše, kao i Španjolci, ili Portugalci, Hrvati i Srbi, ali Slavonci su posebna kategorija. Iz Slavonije, jer je tamo gospodarska situacija najteža, ima imigranata više nego iz svih drugih hrvatskih regija zajedno. I oni se drže kao zatvorena skupina, pomažu se između sebe, međusobno dijele poslove, informacije, sve, ali nemaš šanse da im se približiš. Oni ostale Hrvate jednostavno ne priznaju kao svoje – objašnjava razočarani Šibenčanin.

Nakon dva mjeseca se odlučio vratiti kući, kad eto prve ponude za posao: ponudili su mu mjesto grafičara, jer je u Hrvatskoj godinama radio kao grafički urednik. Nudili su plaću od 1400 eura na probnom roku, a ako se snađe, mnogo veću. Bio je siguran da bi se snašao, jer ne bi ga ni zvali da su mislili da neće moći to raditi i da su imali koga boljeg, ali kratki život imigranta i brojna poniženja koja s njim idu, bili su dovoljni za čvrstu odluku. A u Šibeniku je počinjala turistička sezona…

Cork je drugi po veličini grad u Irskoj (Foto: Wikipedia)

Cork je drugi po veličini grad u Irskoj (Foto: Wikipedia)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI