Neovisni novinarski portal
20.10.2020.
KULTURA
Dragi Lastane, pišem ti po prvi put…

Dragi Lastane, pišem ti po prvi put…

Sinoć je na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku prikazan dokumentarni film ‘Dragi Lastane!’, redateljice Irene Škorić, o najpoznatijem autoru iz Modre laste.

Dragi Lastane

Dragi Lastane, sinoć sam zbog tebe, nakon skoro 25 godina, prvi put sjeo na goričke skale i pogledao cijeli film. Nije mi bilo svejedno; stalno čitam da na Gorici tijekom filma traje pravi mali rat kokicama i papirima, a laseri prže ekran cijelo vrijeme. Ništa od toga, bio sam totalno dezinformiran! Nijedna kokica nije poletjela prema meni, a laser je bio samo jedan, mada je  i njegovom vlasniku dosadilo na pola filma, pa crvena točkica nikome nije predugo stajala na čelu. Ustvari, daleko je to od onih pradavnih fora kada bismo kupili pomfrit, dobro ga izgazili, pomiješali sa ne-želiš-znati-čime i to velikodušno dijelili prijateljima prije filma. Brutalno, znam. Ali prije nego što me počneš osuđivati, znaj da sam to naučio tako što su prvo i mene na taj način zeznuli.
Dragi Lastane, sinoć sam saznao da Modra lasta još uvijek izlazi. Međutim, lako za mene, izgleda da tvoja publika u Šibeniku također nema pojma o tome, jer je pola njih otišlo s filma već u prvih dvadeset minuta. Bezveze im je da gledaju dokumentarac o frajeru za kojeg nikad nisu čuli. Film o tebi trebao je biti vrhunac Filmskog programa na Gorici, međutim nisi dobro promislio – to jest film za djecu, ali za nekadašnju djecu, onu koja danas ima svoju djecu. Uvijek si bio mudar, ali ovog puta si zeznuo stvar.
Dragi Lastane, moram ti nešto objasniti: Modra lasta nikad nije postojala! Što se nas, nekadašnje djece tiče, postojale su rubrike „Sastanak s Lastanom“, „Među nama“, „Rezervirano za djevojčice“ i Bednjančev strip na kraju, dakle zadnjih pet-šest stranica. Ono naprijed, pjesme, putopisi, priče, obilježavanja Dana Armije, crteži i razgovori, to nas nije zanimalo. Možda je trebalo, ali što ćeš, stvarnost je bila takva.
Dragi Lastane, dobar ti je film, dirljiv i zabavan. Samo nije ti u redu što misliš da si jedino ti „najveća misterija hrvatskog novinarstva“. Ima još jedan frajer čiji se identitet ne zna – Piko Bodljić, televizijska sveznalica iz časopisa Studio, i on još uvijek piše. Možda ga znaš i osobno? Ali moram ti priznati, šokiralo me kad sam u filmu vidio Sašu Dracha, mojeg nekadašnjeg kolegu s kojim sam godinama dijelio redakciju. On je bio Lastan?! E svašta… Doduše, čak pomalo i nalikujete.
I na kraju, uživao sam u filmu, nije ti bilo lako sve ove godine rješavati na ljubavne probleme i slične stvari, to ti priznajem.
Pišem ti po prvi put i nadam se da ovo pismo neće završiti u košu…
Pozdrav pjegavi!

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI