Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
KOMENTARI
Za svastiku (ne)spremni…

Za svastiku (ne)spremni…

Svastika na Poljudu, Hrvatski nogometni savez u permanentnom zasijedanju, Vlada u defanzivi, ona se ne drži odgovornom jer to nije sjeme koje je ona sijala. Nije dobro. Nimalo. A još i Karamarko iz Kanade otrovom novu travu zalijeva, plašeći narod ugrozama, tvrdeći kako su ovo nove 90-te u kojima je Hrvatska ponovo na kušnji jer je na djelu jugofilija i jugonostalgija, i oni koji Hrvatsku ne vole...

poljudImamo svastiku! Neohrvatsku. Na njoj smo marljivo i ustrajno radili punih 25 godina. I dobro smo je razradili. Nije više tek kopija nacističke. Ova naša je sofisticiranija i nekako impozantnija. Narasla je do dvanaestmetarske. Pravo umjetničko djelo. Nepoznatog autora. Ali iz poznate nacionalne škole „primjenjene umjetnosti“. Koja je u Hrvatskoj godinama cijenjena. Državno dotirana. I sad bi svi htjeli znati identitet osebujnog umjetnika. Kojemu nije do publiciteta. Isključivo mu je do – umjetnosti. A svi zapeli otkriti tko je taj, valjda da mu stisnu junačku desnicu, da s njim proanaliziraju novu tehniku utiskivanja kukastog križa na travnati nogometni teren i svijest nacije, kao da je stvar u herbicidu kojim je navodno narisan, a ne u nadahnuću umjetnika. Koji je godinama odgajan i educiran za ovaj velebni majstorski rad…

Ima i onih koji nemaju razumijevanja za „poljudsku umjetninu“, koji pače, govore o „huliganizmu na razini terorizma“, prozivaju institucija javnog reda i mira, policiju, vladu, prikrivene „udbaše“,“ jugofile“ i „crvenu gamad“ koja podmeće hrvatskom nogometu i hrvatskoj državi. Tko bi to shvatio?! Dojučer su štovatelji nacifašističkih i endehazijskih simbola imali poseban društveni status u ovoj zemlji, osigurano napredovanje u poslu, tapšalo ih se po snažnim, domoljubnim ramenima, a sad bi neki da ih se progoni, zatvara, kažnjava. Umjetnici su uvijek bili neshvaćeni…

Predsjednik HNS-a Davor Šuker izbjegao je kaznu zbog posjeta grobnici poglavnika Ante Pavelića, u Madridu gdje mu se duboko poklonio, samo zbog svojih genijalnih zasluga za narod i domovinu. Koje su mu donijele promaknuće, a ne sankcije, u Hrvatskom nogometnom savezu i u hrvatskom društvu. Iako su njegovi umjetnički dometi danas evidentno skromni. Šuker je tvrdio da se nad poglavnikovom grobnicom našao iz znatiželje. Dobro objašnjenje. Na visokoj razini HNS-a…

Imali smo mi i umjetnički performance Joea Šimunića koji je s travnjaka, kao jedan od izabranika hrvatske nogometne vrste pozvao navijače da mu se pridruže u skandiranju ustaškog bojnog pokliča „Za dom spremni“! Kod kuće su to ljudi dobro razumjeli i Joea zdušno podržali. Vani za njegov „umjetnički izričaj“ nisu imali razumijevanja, pa ga je FIFA kaznila. Ali, to se nije značajnije odrazilo na njegovo stvaralaštvo. Učio je od najboljih. Kojih je u HNS-u bilo obilato. Od Šukera, preko vječitog Vlatka Markovića čije je umjetničko usmjerenje bilo eksplicitno „hrvatsko“, antikomunističko, do novovalne sljedbe regrutirane u Izvršni odbor HNS-a gotovo isključivo iz HDZ-ovih prominentnih, autentično hrvatskih i domoljubnih redova (od 17 članova IO HNS-a, 11-12 ih je s legitimacijom HDZ-a).

Bilo je i demonstracija cijelih umjetničkih škola na nogometnim terenima, poput one u Livornu 2006. kada su domaći „umjetnici“ svojim tijelima formirali svastiku , svjedočeći svoju privrženost tome nacističkom simbolu koji od osnutka samostalne hrvatske države ima vrlo dobru prođu kod dijela „osviještenih“ Hrvata što NDH, i toliko godina poslije Drugog svjetskog rata i poraza fašizma i nacizma, doživljavaju kao „povijesnu težnju hrvatskog naroda“.

A danas imamo i predsjednicu države koja se, kako veli šef HDZ-a Tomislav Karamarko hrvatskim Kanađanima, osjeća Hrvaticom i domoljubom (!?).  Naša je predsjednica već na inauguraciji pokazala tko je njezin prvi izbor, kakve „umjetnike“ posebno štuje i kojima se divi. Pa je za taj poseban čin razdijelila pozivnice i onima što kukaste križeve ne umiju nacrtati na travnjaku, ni u tako velikim dimenzijama, ali su ih spremno urezali na vlastita zapešća (da “ceo svet vidi čega se junak ne stidi“)… Poslije je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svoj početni inauguracijski stav prema „umjetnosti“ osnažila i izbacivanjem biste Josipa Broza Tita s Pantovčaka, jer tomu krvniku hrvatskog naroda, kako kaže HDZ-ov jurišnik Karamarko, tamo zasigurno nije mjesto.

Uostalom, imali smo mi i prije predsjednika države koji je s dijasporom, potajice, ne vjerujući da će se to kod kuće ikad vidjeti, slavio NDH i poglavnika, a poslije tvrdio da je to bila „umjetnička dosjetka“ kojom je pridobio egzaltirane Hrvate za pomoć Domovini u trenutku ratne ugroze…

No, budimo pravedni, ipak je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman položio kamen temeljac tome umjetničkom pravcu, kao prvi koji je NDH proglasio povijesnom težnjom hrvatskog naroda i priskrbio joj rehabilitaciju ne samo tom verbalnom akrobatikom, nego i uvozom “kvalificiranih” domoljubnih snaga iz dijaspore s kojima je stvarao temelje nove, samostalne Hrvatske.

I sad se pitamo otkud ideja anonimnom poljudskom „umjetniku“ za njegovo monumentalno djelo? Godine učenja, marljivog i strpljivog rada, gospodo. Cijele generacije odgajane su na iskrivljenoj interpretaciji povijesti, njezinoj opakoj reviziji i afirmaciji zločina „u ime naroda“. Sjetite se, tijekom Domovinskog rata jedna od najperverznijih „domoljubnih“ teza je bila da Hrvati nisu mogli počiniti zločin u obrambenom, oslobodilačkom ratu. Pa im se nije ni sudilo. A zločin se posve relativizirao. Zločinci slavili kao domovinski junaci. A mi se pitamo kako nam se svastike još događaju? Pa zaključujemo kako nam to netko podmeće, onaj netko tko mrzi HNS i Hrvatsku. Koja je ponovo ugrožena, otkriva Karamarko kanadskoj dijaspori, a ovo vrijeme, tvrdi, neodoljivo podsjeća na 90-te.

–  Opet isti neprijatelj pokušava osporiti hrvatsku državu, oni je ne vole. U Hrvatskoj je opet na djelu jugofilija i jugonostalgija, a ne socijaldemokracija –  upozorava šef HDZ-a i od kanadskih Hrvata išće da se naoružaju i pomognu “nama i sebi novim ruhom domoljublja“, jer Hrvatska je ponovo ugrožena.

U pravu je Karamarko. Hrvatska je ugrožena kao civilizirana, demokratska država, kao ravnopravna članica EU, naletom regresivnih, rigidnih proustaških snaga koje 2015. godine zazivaju lustraciju, siju mržnju, straše narod nekakvim jugofilima i ugrozama, prijete zabranama političkih stranaka… Ispunili smo u četvrt stoljeća pun krug od Tuđmana do Karamarka. Kao da smo godinama vozili u rikverc.

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI