Neovisni novinarski portal
31.10.2020.
KOMENTARI / KULTURA
Svečano otvorenje 55. MDF-a (Foto: MDF Press)

Prvi (produljeni) vikend MDF-a:
Skeptici zasad razoružani

Svečano otvorenje 55. MDF-a (Foto: MDF Press)

Međunarodni dječji festival u Šibeniku u prva je tri dana ponudio kvalitetu, svim očekivanjima unatoč.

Svečano otvorenje 55. MDF-a (Foto: MDF Press)

Svečano otvorenje 55. MDF-a (Foto: MDF Press)

Još je prije dva mjeseca mirisalo na debakl; na Festivalskom vijeću MDF je puštao na sve strane, pucao po šavovima i na trenutke je izgledalo da će „grad festivala“ ostati bez manifestacije koja je desetljećima perjanica svake ljetne sezone. – Ukinemo li Festival, Zagreb će ga odmah preuzeti! – rekao nam je tada jedan od bivših djelatnika MDF-a. Je li to realna „opasnost“ ili je Šibenik pomalo u paranoji koja je narasla od „slučaja Terraneo“, festivalskog brenda koji polako, ali sigurno seli prema drugim gradovima? Eventualno ukidanje MDF-a, ma u kolikim financijskim i inim problemima bio, bila bi nezacjeljiva rana na tkivu grada, koji je taman počeo živjeli u iluziji da se „budi“. Bilo bi to surovo buđenje.
MDF je počeo malom katastrofom; subotnja kiša pola sata prije početka noćna je mora organizatora, HTV-ove produkcijske ekipe i svih vlasnika ulaznica. S pola sata zakašnjenja i TV prijenosom s odgodom, mjuzikl „Matilda“ otvorio je polujubilarni 55. Međunarodni dječji festival i uspio nemoguće – songovi su odmah svima ušli u uši, prikazanim djelom redateljice Nine Kleflin uglavnom su bile prezadovoljne sve generacije na tribini, a gorak okus događaja koji su prethodili MDF-u ispran je prije vatrometa. U ovim medijskim vremenima, u kojima je skandal jedino što se cijeni, sve su oči bile uperene u predsjednika Kulturnog vijeća, čekala se reakcija kada se na pozornici pojavi Damir Lončar u ulozi stroge gospođe Mrge. Predsjednik je, čini se, izvukao neke pouke iz lanjske lekcije, prva godina je ipak najteža.
„Matilda“ je bila apsolutni uspjeh, a ispostavilo se da se značajni pad u kvaliteti nije dogodio ni idućih dana. Da novac nije mjera za dobru predstavu te da su se zbog financijske krize glumačke trupe reorganizirale i učinile sebe novčano dostupnijim, dokazale su „Kod arke u 8“, „Darmazemska“, „Dječak koji je tražio zmaja“ i „Tupsoni ili zašto treba učiti“, predstave koje su otvorile prvi vikend MDF-a i, sudeći po dječjim reakcijama, kao i po kritikama u novinarskoj radionici, svaka je bila hit za hitom.
Djeci, dakako, nije bitno kakvih je prigovora imao Vladimir Stojsavljević, koliko su (ne)ažurni bili pojedini izbornici programa, koliko novca nedostaje u blagajni, niti zašto se predsjednica nije pojavila na svečanom otvorenju. Njima je bitno da se grče od smijeha i da se, ako je ikako moguće, popnu na pozornicu i dotaknu glumce.
MDF je i dalje, iz dječje perspektive, najbolja stvar na svijetu, baš onako kako su im njihovi roditelji pričali. Roditelji su u međuvremenu odrasli u skeptike koji, u omiljenoj pozi na šanku, raspravljaju na temu: „Nije Festival ono što je nekad bio“. Al’ i to je dio festivalskog folklora, valjda još od njegove druge godine.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI