Neovisni novinarski portal
20.10.2020.
KULTURA
Kolo i Vojni orkestar sinoć na tvrđavi sv. Mihovila

Koncert Kola na tvrđavi:
Cjelovečernje čekanje na veliko finale

Kolo i Vojni orkestar sinoć na tvrđavi sv. Mihovila

ŠPD Kolo je ponovilo koncert s Vojnim orkestrom na tvrđavi sv. Mihovila. Ovoga puta odavala se počast skladatelju Jakovu Gotovcu.

Kolo i Vojni orkestar sinoć na tvrđavi sv. Mihovila

Kolo i Vojni orkestar sinoć na tvrđavi sv. Mihovila

Šibenskom pjevačkom društu Kolo i Simfonijskom puhačkom orkestru OSRH omililo je nastupati na tvrđavi sv. Mihovila. Lani „Carmina Burana“, ove godine Jakov Gotovac… nešto nam govori da će svake godine biti neki povod i da će Kolo imati svoju tradicionalnu večer na nagrađenoj šibenskoj pozornici. Šibenska narodna glazba zauzela je trg ispred Vijećnice, Kolo će tvrđavu, snage su raspoređene i svi sretni. Šibenik je dobio još jedan redoviti godišnji koncert, uz Glazbu i Šansonu, na kojem će gradska gospoda željeti biti viđena.
Jakov Gotovac, jedan od najznačajnijih hrvatskih sladatelja, čija se 120. obljetnica rođenja slavila jučer na tvrđavi, zbilja se hvatao pisanja svega i svačega; od klapskih pjesama, arhaičnih napjeva, simfonijskih djela do opera. Sve smo to sinoć čuli, mada je bilo jasno da je publika došla nabrijana na „Eru s onoga svijeta“, što je uistinu i ispalo spektakularno i moćno, uz popratni ples članova KUD-a Jedinstvo.
Do tog trenutka, odnosno do početka koncertnog finala koje je započeo izvedbom „Himna slobodi“, koncert je oscilirao u dinamici, iako na kvalitetu izvedenoga ozbiljnijeg prigovora ne može biti. Klapa Sebenico potvrdila je da tvrđava sv. Mihovila jednostavno nije stvorena za klapsko pjevanje. Osim ako nisu ozvučeni sa svih strana, klapski pjevači zvuče kao da se muče sa svakom pjesmom. Ako na lanjskom otvorenju dvadesetak klapskih izvođača nije uspjelo svojim moćnim glasovima zakucati publiku za naslone stolica, momci iz Sebenica nisu imali nikakve šanse; „Dobra večer, uzorita“ i „Omili mi u selu divojka“ bile su tanke i mekane. Graditelji tvrđave nisu razmišljali o tome kako će se višeglasno muško pjevanje odbijati o zidine, njima je bilo važnije da im se nešto ne sruči na glavu.

Ovacije za ‘Eru’

S „Lijepom našom“ na tvrđavi sv. Mihovila nikako na zelenu granu. Lanjska jazz izvedba himne na svečanom otvorenju, u interpretaciji skupine Chui, podigla je prašinu jer nije izvedena na klasični način, a neki su zavirili u Zakon i pronašli da se „himna Republike Hrvatske ne smije izvoditi na način koji vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske“. Ta rasprava nikad nije iznjedrila neki konačan zaključak, iako bivši predsjednik nije imao prigovora.
Ovoga puta nije bila riječ o izvedbi, koja je bila besprijekorna, već je pitanje je li himni tu bilo mjesto, isto kao što se javnost desetljećima pitala je li himni bilo mjesto u svakodnevnoj najavi i odjavi HRT-ovog programa. I mi smo sad malo zavirili u Zakon o grbu, zastavi i himni: „Himna Republike Hrvatske izvodi se na početku zasjedanja Sabora Republike Hrvatske, pri službenom dolasku u Republiku Hrvatsku odnosno pri ispraćaju iz Republike Hrvatske šefa strane države te u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Himna Republike Hrvatske može se izvoditi i na službenim proslavama, političkim skupovima i drugim svečanim manifestacijama.“ Je li koncert Kola „svečana manifestacija“ nismo sigurni, no prema brojnu večernjih haljina šibenskih gospođa na tribinama, možda bi se moglo zaključiti da čak i jest.
„Simfonijsko kolo“ u instrumentalnoj izvedbi Vojnog orkestra podiglo je raspoloženje i ubrzalo cirkulaciju, nakon znalački izvedenih, ali scenski neatraktivnih napjeva „Naišo Erbaz“ i „Bor“, te poslije slabije poznatih skladbi „Jadranu“ i „Naš grad“ u interpretaciji Kola, čiji su članovi, usput rečeno, pola koncerta prosjedili na pozornici, puštajući soliste i orkestar da pokažu što znaju.
„Himna slobodi“ i najpoznatiji dio opere „Ero s onoga svijeta“ konačno su izazvali ovacije i sasvim opravdali razlog dolaska publike koja je ispunila tribine do zadnjeg mjesta.
Držati pažnju publike na koncertu s gostima i kompilacijskim repertoarom, nikome nikada nije bilo lako, pa tako nije ni Kolu. „Carmina Burana“ od prošle godine bila je spektakl u punom smislu te riječi, ovo jučer bio je solidan koncert, ugodan za slušanje, lijep za gledanje, no ipak nedovoljno upečatljiv.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI