Neovisni novinarski portal
14.8.2020.
EKOLOGIJA / INTERVJUI
Martin Šolar, direktor WWF Adria Zagreb

M. Šolar, direktor WWF Adria:
“Do istraživanja i vađenja plina i nafte u Jadranu ne bi smjelo doći”!

Martin Šolar, direktor WWF Adria Zagreb

Martin Šolar novi je direktor ureda Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria sa sjedištem u Zagrebu. Ovaj magistar zaštite prirode proveo je čak 24 godine u jedinom slovenskom nacionalnom parku – NP Triglav, u kojem se zaposlio kao rendžer. Mijenjao je pozicije, a za ravnatelja ove javne ustanove izabran je 2009. g. Za njega se navodi da je imao ključnu ulogu pri priznanju Triglava kao UNESCO-va biosfernog rezervata, te u dobijanju brojnih povelja za park.

Radeći na području između državnih granica Slovenije, Austrije i Italije, na raskrižju ekoloških koridora Dinarskog lanca i Alpa, Šolar je, stoji u njegovim referencama, imao ključnu ulogu u zaštitu prirode u Sloveniji. Jedan je od utemeljitelja Slovenske rejndžerske službe i Zajednice zaštićenih područja Slovenije, te član brojnih upravnih odbora važnih ekoloških udruženja u Sloveniji i u inozemstvu: UNESCO-va „Čovjek i biosfera“ (Man and Biosphere), udruženja alpskih parkova ALPARC, Alpske konvencije, Europarc Federacije, IUCN WCPA i drugih. Kao cijenjeni stručnjak i blizak suradnik u mnogim parkovima regije, vodio je proces stvaranja asocijacije „Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida“, koja je utemeljena u prosincu prošle godine u Podgorici, kao „točka na i“ WWF-ovom projektu „Parkovi Dinarskog luka“.

Martin Šolar, direktor WWF Adria Zagreb

Martin Šolar, direktor WWF Adria Zagreb

Nakon 24 godine rada u slovenskom NP „Triglav“ preuzimate kormilo WWF Adria Zagreb (dio globalne WWF mreže koja svoje urede ima u stotinjak zemalja svijeta i preko 5 milijuna pristaša) koji je sada i službeno registriran kao regionalna nevladina organizacija koja pokriva područje osam zemalja Dinarskog luka. Koliko vam je nova dužnost izazov i zašto smatrate da ste vi najbolja osoba za tu dužnost?

-Izazovi u profesionalnoj karijeri su uvijek dobri, a ako se negdje predugo radi čovjek se lako zasiti. Ja sam baš u pravim godinama za ovaj izazov. U Sloveniji sam dosegao svoj vrhunac, a kako me rad u javnoj upravi ili ministarstvu ne zanima, svoje izazove vidim van granica zemlje gdje svojim iskustvom, a naročito poznavanjem puno ljudi u regiji, mogu učiniti jako puno. Zašto sam najbolja osoba za poziciju direktora WWF Adria, to je teško reći… Imam veliko iskustvo, volim WWF kao organizaciju, stručna sam osoba…Bio sam član mnogih svjetskih udruženja i sam siguran da mogu puno doprinijeti radu WWF-u. Uzgred, vjerujem da su sve to u WWF-u prepoznali prilikom odabira direktora za regionalni ured u Zagrebu.

Koliko će vam u budućem radu koristiti dosadašnji rad u NP-u Triglav i što bi voljeli da se ubrzo preslika u nekom drugom od NP-a i drugih zaštićenih područja Dinarskog luka?

-Bogato iskustvo i primjeri dobre prakse uvijek koriste, a i od pogreška se uči. Svjestan sam pogrešaka, znam nedostatke i to je, također iskustvo koje želim prenijeti parkovima u Dinarskom luku. Zaštićena područja moraju imati tri glavne funkcije: zaštitu bioraznolikosti i ekosustava, održivi razvoj u ruralnim područjima te turizam, što Parkovi Dinarida kao neotkriven svijet svakako zaslužuju. U smislu organizacije upravljanja parkovima treba postići one kapacitete koji su potrebni za efikasno upravljanje, kao što su: ljudski resursi, znanje, motivacija i financije.

Na kojem području vidite najviše problema s kojima će te se morati suočiti i pomoći u rješavanju i zašto?

-WWF Adria pokriva područje osam zemalja, a velik dio je vezan uz Jadransko more. Radimo s morskim zaštićenim područjima već nekoliko godina, a sadašnji problem koji se pojavio oko istraživanja i eksploatacije nafte i plina u Jadranu aktualan je i trenutačni prioritet kojim se moramo baviti. Upravo ovih dana komentiramo Studiju ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu hidroelektrane Ombla, tako da je i to jedan od problema s kojim se suočavamo. Ombla je dio hidroenergetskog sustava Gornji Horizonti koji se sastoji od više hidroelektrana u dvije države i tim se područjem intenzivno bavimo. Možemo, naime ukazati na tehničke nedostatke i negativne utjecaje na prirodu, ali konačno rješenje ovisi o političkoj volji. Naš gorući problem je – odgovorno i održivo upravljanje vodnim resursima.

Plitvička jezera

Smatrate li da se u Sloveniji kvalitetnije radi na zaštiti prirode nego u Hrvatskoj ili nekoj od drugih zemalja Dinarskog luka?

-Sada više ne. Prije pet-šest godina bio sam u NP Plitvička jezera i učio rendžere o sistemu rada. Danas su oni moderniji od nas, a mi smo ostali gdje smo tada bili. Moram priznati da su kolege iz Hrvatske zaista odlični i ne vidim razliku, dapače, u nekim su stvarima bolji. I za ekološku mrežu Natura 2000 imali smo odličan program upravljanja, ali on je istekao i nema novoga. Zaštita prirode je zbog krizne situacije neko vrijeme bila unutar Ministarstva poljoprivrede gdje nije bila među prioritetima već neka sedma, osma stavka.

Jesu li danas, po vama, ugroženiji vodeni parkovi ili oni na kopnu i koje su naveće opasnosti koje danas prijete zaštićenim područjima?

-Zbog trenutačne situacije i cijele priče oko nafte i plina rekao bih da su morski parkovi ugroženiji. Zaštićenim područjima prijete interesi poljoprivrede: korištenje resursa nije održivo, a šume i vode jesu obnovljivi resursi, no to ne znači da ih se može koristiti na neodrživ način. Hidroelektrane s jedne strane, a nafta i plin s druge strane. Ne bih rekao da je turizam prijetnja, osim ako ne pričamo o Plitvičkim jezerima ili Krki. Za nas je turizam u regiji još uvijek prilika, a WWF radi na tome da u zaštićena područja donese standarde održivog turizma. Pet smo parkova već pomogli pri dobivanju Europskog certifikata za održivi turizam, a i NP Kornati je nedavno predao nominaciju i ove godine očekujemo pozitivan odgovor.

Koje su „crne točke“ u prirodi danas najprisutnije i kako ih riješiti?

-Ne bih volio prirodu gledati kroz „crne točke“. Za mene je priroda resurs i područje koje daje uvjete za pozitivno razmišljanje u svojstvu očuvanja bioraznolikosti i zaštite prirode neophodne za ljude.
Koji Nacionalni park, po vama, još zaslužuje UNESCO-vu zaštitu i kako je dobiti?
-U našoj regiji ima puno biosfernih rezervata i svjetske baštine. No svakako bih im dodao NP Una u Bosni i Hercegovini. Tu je i potencijal za trilateralni prekogranični rezervat biosfere Prokletije koji bi se pružao kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo, te pentalateralni prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, koji WWF promovira kao Europsku Amazonu. Dijelovi tog rezervata u Hrvatskoj i Mađarskoj već su priznati od strane UNESCO-a, a Srbija, Slovenija i Austrija još na tome rade.

Samograd

Samograd

Dosta ste angažirani u brojnim upravnim odborima. Kakvo iskustvo donosite? Možete li navesti neke primjere kvalitetnog rada koji je rezultirao poboljšanjima u zaštiti, ali i negativnih primjera?

-Pet godina sam bio u upravnom odboru Federacije Europarc koja predstavlja najbrojnije europsko udruženje parkova. U Sloveniji sam vodio nacionalni odbor MAB „Čovjek i biosfera“, a u posljednje vrijeme bio sam osnivač Saveza parkova u Alpama i Parkova Dinarida. Zajedničkim pristupom, sinergijom kapaciteta koje ti parkovi imaju, može se postići više i utjecati na donosioce odluke. Asocijacije i udruge prihvatljivije za dobivanje različitih projekata na međunarodnoj razini još su jedna od karika u lancu što smo naglašavali prilikom pozivanja parkova u regiji da se pridruže mreži Parkova Dinarida. Pozitivno iskustvo rada u međunarodnim organizacijama je i to da naučiš poštivati razlike, ali i kako nadići prepreke nastale zbog tih razlika. Ako to uspješno napraviš- to je životno znanje i iskustvo. Negativno je to da kad svatko previše vuče na svoju stranu i u fokus stavlja svoj problem, koji za njega može biti velika stvar, ali je unutar asocijacije minoran.

Koliko je Dinarski luk prepoznat kao važno područje, odnosno koliko su se snažno sve zemlje uključile u zaštitu…? Gdje vidite prostor za nadogradnju?

-Dinarski luk je neupitno bogatstvo europske biološke raznolikosti i WWF ga je kao takvog prepoznao i krenuo u priču povezivanja zaštićenih područja u regiji. Mreža Parkova Dinarida osnovana je krajem prošle godine i mi ćemo zajedno s mrežom surađivati i na projektu koji uskoro počinje, a koji će biti nastavak priče Parkova Dinarskog luka, koju smo, inače radili prethodne tri godine. Parkovi su se rado odazvali pozivu na suradnju u svih osam zemalja i vjerujemo da ćemo zajedno za ovu našu regiju i prirodu u njoj napraviti puno više. Što se tiče prostora za nadogradnju, idealno bi bilo da se realizira ideja proglašavanja Dinarskog krša za svjetsku baštinu, jer ovo područje zaista zaslužuje biti pod zastavicom UNESCO-a.

Možete li komentirati aktualno stanje oko pokušaja Vlade RH, odnosno resornog ministarstva da krene u istraživanje i eksploataciju plina i nafte iz Jadrana?

-Stav WWF-a je da do novih istraživanja i eksploatacije nafte i plina ne bi smjelo doći jer se s novim tehnologijama obnovljive energije mogu namiriti energetske potrebe. Za tranziciju na obnovljive izvore potrebno je vrijeme, ali se već sada mora početi planirati takva energetska strategija. Ulazak u ovaj projekt, koji će nas sljedećih 40 godina vezati uz fosilna goriva, neće omogućiti prelazak na održivu energiju. Dio smo koalicije SOS za Jadran koja okuplja brojne nevladine organizacije iz Hrvatske oko iste ideje. Cilj nije samo spriječiti ovaj projekt u Hrvatskoj, već je krajnji cilj zaštititi cijeli Jadran od eksploatacije ugljikovodika, što podrazumijeva i postupno gašenje postojećih projekata.

Koje su najveće opasnosti koje, po vama, prijete Jadranu u ovom trenutku?

-Osim spomenutih istraživanja i eksploatacije nafte i plina, tu spada i neprovođenje odgovarajućeg nadzora nad transportom u Jadranu, uključujući i tankere i turističke kruzere. Iako se WWF time ne bavi, svjestan sam problema neplanske gradnje na Jadranu, koja je sigurno još jedna prijetnja. Naravno, tu je i problem otpadnih voda koje se nepročišćene ispuštaju u more.. Jedna od opasnosti je i neprepoznavanje klimatskih promjena kao prijetnje, jer nas to može dovesti do situacije u kojoj nismo spremni reagirati. Gubici će se osjetiti ne samo u ekonomskom sektoru, već i u kvaliteti života.

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI