Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
IZDVOJENO
Kad teškoća postaje blagoslov: Roman obitelj

Kad teškoća postaje blagoslov:
Roman obitelj

Obitelj Roman (Foto Tris - H. Pavić) (2)

 Bratiškovci, selo u zaleđu Skradina, dijeli sudbinu većine ruralnih sredina opustošenih ratom. Od prijeratnih 600 danas ovdje od mirovina i sitne poljoprivrede živi svega 250 stanovnika, uglavnom starijih. Ipak, za razliku od svih ostalih sela u zaleđu, zgrada nekadašnje osnovne škole nije razrušena. Naprotiv, živi i odzvanja smijehom i igrom.

Ne, u Bratiškovcima se nije dogodio baby boom, kao ni nigdje u zaleđu ili na otocima, već je život školi, a i čitavom selu vratila Ustanova socijalne skrbi – Roman obitelj. Obitelj Roman, otac Maksim i sinovi Marin i Zoran, obnovili su razrušenu školsku zgradu i u njoj su 2001. godine ustrojili centar za rahabilitaciju osoba s intelektualnim poteškoćama.

– Dobar dan. Evo kavice – radosno nas je s tacnom dočekala Marija,  Zagrepčanka koja je ovdje pronašla svoj dom. Kaže, lijepo joj je. Ovdje ima puno prijatelja i uživa u svojim zaduženjima u kuhinji.

– Zamjenica sam šefice kuhinje, volim kuhati, ali ne smijem uvijek ni sama. Gulim krumpir, luk, češnjak, radim salate, serviram… To je ovdje jako važno – veselo i nasmijano priča dok servira kavu i kekse.

Zagrepčanka Đurđa zamjenica je šefice kuhinje (Foto: H. Pavić/Tris)

Zagrepčanka Đurđa zamjenica je šefice kuhinje (Foto: H. Pavić/Tris)

Romanovi, zajedno s 50-ak zaposlenih, u zaleđu, 30-ak kilometara od Šibenika i desetak od Skradina, organiziraju život zajednice od 99 korisnika, odraslih osoba iz čitave Hrvatske koje zbog svog stanja ne bi mogli živjeti bez ovakve skrbi. Riječ je o malo drugačijim ljudima. Takvima kakvi su kroz povijest bili odbacivani, stigmatizirani, isključivani iz života zajednice, ako su uopće imali šansu živjeti, ali su u nekim kulturama smatrani i svetima, blagoslovljenima.
– Kod nas su ih nekad zvali ‘osobe s mentalnom retardacijom’. Riječ je o stanju koje može biti posljedica različitih čimbenika, a zbog njega ulaze u skupinu invalidnih osoba. Potom su se koristili nazivi ‘osobe s teškoćama u razvoju’ ili ‘osobe s posebnim potrebama’, a u novije vrijeme uvriježilo se  ‘osobe s intelektualnim teškoćama’, iako ni to nije najsretniji i najspretniji naziv. Kako god, mi se ovdje trudimo ne samo da im ništa ne fali po pitanju skrbi, već da i se osjećaju ispunjeno kroz aktivnosti u ovoj maloj zajednici, ali i izvan nje – objašnjava nam Zoran Roman, prof.def.

Zoran Roman (Foto: H. Pavić/Tris)

Zoran Roman (Foto: H. Pavić/Tris)

Roman obitelj, uvjerili smo se za našeg iznenadnog i kratkog posjeta, uistinu funkcionira kao obitelj. Skladna i dobrostojeća. Sobe prostrane, uredne i čiste, kuhinja i blagavaone kao u boljem restoranu, nekoliko soba za dnevni boravak s velikim televizorima, filmotekama, knjigama, društvenim igrama…

Iz svake radoznalo i veselo izviruju nasmijani ‘korisnici’. Pitamo ih kako su, kako im je ovdje, čime se bave.

– Uuuu, ovdje sam jako sam dugo. Volim crtati, kukičati, spremati… bilo što. Jako nam je lijelo, jer tu su Tanja, Jasna, Maja, Marija, Ante… To su moji prijatelji, najbolji – priča Đurđica iz Velike Kopaonice.

Obitelj Roman (Foto Tris - H. Pavić) (9)

Svi su razdragani. Hvale uvjete Centra, osoblje, a najviše svoje prijatelje. Rado pokazuju svoje crteže i druge radove. Vrlo zanimljive su slike Šibenčanina Jose, zaljubljenika u šah.

– Vidite, ovo su moje slike, zapravo mozaici i mosaici. Već sam ih puno napravio, a najbolje su uokvirene – pokazuje nam Joso maštovite slike neobičnih tabli uvijek s po 64 jednaka polja, ne uvijek kvadratna, već u bezbrojnim varijacijama i preciznim odnosima geometrijskih likova. Mozaici su, objašnjava, one slike na kojima polja imaju oštre bridove, dok su bridovi na mosaicima zaobljeni.

Šibenčanin Joso pokazuje  svoje šahovske mozaike i mosaike (Foto: H. Pavić/Tris)

Šibenčanin Joso pokazuje  neke od svojih  šahovskih mozaika i mosaika (Foto: H. Pavić/Tris)

Srce Centra je njegova radionica rukotvorina, gdje korisnici tkaju, šiju, slikaju, izrađuju predmete od gline i gipsa, pletu košare… Radionicu vodi Frane, kineziolog.  Šibenčanin Michael s ponosom pokazuje svoje tkanice, a Božo iz Ivankova košare i opletene boce. Široku lepezu svojih proizvoda korisnici poklanjaju, kako gostima Centra, obiteljima i u raznim prigodama kada idu u goste, a predstavljaju se i na raznim sajmovima i izložbama. Tamo nešto i prodaju, a zarađenim novcem idu na kavu.

Michael je tkanicu izradio  na tkalačkom stanu, uz malu pomoć  Frane (Foto: H. Pavić/Tris)

Michael je tkanicu izradio na tkalačkom stanu, uz malu pomoć Frane (Foto: H. Pavić/Tris)

Iako možda izgleda jednostavno, sve ove aktivnosti zapravo su primjena suvremenih modela podrške tim osobama kako bi se ostvarili ciljevi rehabilitacije, tj. normalizacija, socijalna integracija, individualizacija te poticanje samostalnosti i autonomije.

– Do nedavno, društvo je bilo usredotočeno da za ove drugačije ljude osigura stalnu brigu, stanovanje, hranu, piće i zdravstvenu skrb. Zbog neznanja i neshvaćanja društvo ih je pošto-poto željelo negdje skloniti, učliniti nevidljivima, kao da ne postoje. U novije vrijeme ti stavovi i stručna praksa se polako mijenjaju. Trenutno imamo 14 korisnika kojima se pruža usluga organiziranog stanovanja uz 24 satnu podršku u tri stambene jedinice u Šibeniku. U pripremi je četvrta, a u budućnosti će sve veći broj biti zbrinuto njih na taj način. Cilj je poticati i razvijati njihovu samostalnost, postići što veću autonomiju tih ljudi i njihovo uključivanje u život zajednice – objašnjava nam Zoran Roman.

Božo iz Ivankova sa svojom opletenom bocom (Foto: Tis/H. Pavić)

Božo iz Ivankova sa svojom opletenom bocom (Foto: Tis/H. Pavić)

 

Da. Ovi u Bratiškovcima jesu prostorno izolirani. Društvo, tj. država, plaća njihovu skrb na ovom izoliranom mjestu, ali Romanovi zajedno sa svojim djelatnicima vrlo su kreativni u uključivanju korisnika u život šire zajednice. Stara seoska škola tek je početna točka s koje kreću na put što potpunije integracije. Svakodnevno se u centru organiziraju različiti događaji sa sudionicima iz ‘vanjskog svijeta’, a korisnike kombijima razvoze i prate u posjete i obilaske svih manifestacija u okolici, uvijek pazeći na primjerenost situacije njihovu stanju. Gotovo nema događaja u Skradinu, Vodicama, Drnišu, Šibeniku… na kojem nisu gosti ili sudionici. Ako obratite pozornost, možete ih vidjeti i na 7. sajmu agroturizma koji se jučer i danas održava u Skradinu ili na prvosvibanjskim proslavama. Stručnjaci kažu da treba mijenjati stavove i diktate netolerantnog društva, koje njeguje kult zdravlja i ljepote i svako odstupanje od zacrtanih normi osuđuje i kažnjava odbacivanjem. Prisutnost intelektualnih teškoća ne opravdava ni jedan oblik diskriminacije. Zato, kad ugledate ovo veselo društvo na kakvom sajmu, koncertu, izložbi, utakmici… ne okrečite glavu. Uzvratite osmjeh, uzvratite pozdrav i promijenit ćete svijet. 

Ekipa iz Roman obitelji na 7. sajmu agroturizma jučer u Skradinu

Ekipa iz Roman obitelji na 7. sajmu agroturizma jučer u Skradinu

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI